Arhiva

Sukob Srba i Hrvata nikad nije prestao

Tanja Nikolić Đaković | 20. septembar 2023 | 01:00
Sukob Srba i Hrvata nikad nije prestao


U Vukovaru na badnje veče porazbijano je šest dvojezičnih tabli. U osječkom selu usred dana oskrnavljeno je desetak grobova. U Splitu na haubi automobila sa BG tablama urezano je U, otkinuti retrovizori, tablice O tome jesu li svi ti događaji u vezi sa zahtevima za referendum o ćirilici ili imaju veze s nečim drugim, za NIN govori Žarko Puhovski, profesor političke filozofije iz Zagreba.

Oni koji su vjerovali da su međunacionalni sukobi zauvijek završeni bili su u krivu. Oni su bili ispod površine ali nisu prestajali da postoje. Na pravoslavni badnjak imamo seriju prostačkih orgija Srba, također, koje su dio folklora i pokazuju da na obe strane nije smirena situacija ni na razini pristojnosti a kamoli normalnog suživota, kaže on.

Zvaničnici EU upozorili su Hrvatsku da bi mogla da se suoči sa ozbiljnim problemima ako prođe inicijativa za sazivanje referenduma o ćirilici i ako se promeni Zakon o pravima nacionalnih manjina.
EU će to smatrati unutrašnjim pitanjem Hrvatske. Nema govora da bi EU izvršila pritisak na hrvatsku vlast zbog serije incidenata. Mnogo veći je pritisak za izručenje Perkovića. To pokazuje da EU koja ni sama ne stoji dobro sa pravima manjina, kao NJemačka ili Francuska, i nije u poziciji da drugim članicama nameće to pitanje.

Zašto ih hrvatska vlast ne zaustavi represivnim merama?

Ne mogu se izbeći represivne mere kada se radi o uništavanju ploča u Zagrebu, Puli, Splitu, koje su tamo bile više od 20 godina. Ako pronađu počinioce, treba ih kazniti, nema spora. Ali rešenje je da se u Vukovaru počne sa ukidanjem neprihvatljivog modela odvojenog školovanja djece srpske i hrvatske nacionalnosti. Pogotovo zato što govore ne samo istim jezikom, nego i dijalektom. Na tome je inzistirala srpska strana i sada je to dovelo do neizdržive situacije. U prvim godinama to je rezultiralo umanjenjem sukoba, ali 15 godina od reintegracije, potpuno je besmisleno.

Šta kažete na ne ćirilici?


Ne ćirilici je primitivni, nacionalistički način reagiranja na tešku situaciju u Vukovaru. Pravi problemi nisu vezani za ćirilicu, niti razbijanje ploča. Taj referendumski predlog sigurno neće proći. Iako je dobio veliki broj potpisa, s druge strane, takozvani Stožer za obranu Vukovara ni u jednom trenutku nije uspeo okupiti više od 500 ljudi na ulici. Nisu mobilizirali veliki broj ljudi, ali su postigli atmosferu u kojoj su se državni organi pokazali voljnima tretirati ih kao ravnopravne partnere i dodatno zakuhali situaciju u društvu, u javnosti se predstavljajući kao ovlašćeni zagovornici žrtava.

Scene nasilja su tako učestale i snažne da su postale deo društvenog sistema Hrvatske?

Etnički motiviranog nasilja u Hrvatskoj sigurno nema više no u nekim starim demokratskim državama, kao što je Velika Britanija, Švedska Specifičnost naše situacije je da su uspomene na rat svježe i zato svaki grubi nasrtaj koji se završava sa nekoliko ružnih riječi kod nas ima drugo značenje.

Šta se događa sa Hrvatskom nakon ulaska u EU?

U Hrvatskoj nema boljitka. I skup ljudi u Vukovaru ocijenio je da je depresivna situacija idealno vrijeme da se pokrenu teme kao što je ćirilica.

Težak mesec za malog Srbina, pišu američki mediji o aferi guvernera NJu DŽersija. Marko Skolić zapravo je Hrvat?

Imate sada po engleskim novinama da je Hrvat koji se zove Boris, a to može biti i Srbin, mogući ubica lejdi Di. I Srbe i Hrvate prije svega se doživljava kao narode fascinirane nasiljem jer su se tek nedavno iz rata izvukli. Nekom u Americi, pa i Engleskoj, potpuno je nevažno radi li se o Srbima ili Hrvatima, to su za njih i dalje veoma često Balkanezeri.

Napadi na Generalni konzulat Srbije u Rijeci, isticanje u Zagrebu antisrpskog plakata srpsko porodično stablo na kome su prikazani obešeni Srbi, ispisivanje grafita na srpskim kućama u kojima se Srbi pozivaju da napuste Hrvatsku Dokaz veoma teških uslova u kojima Srbi u Hrvatskoj žive?

Moje uvjerenje je da u socijalnim aspektima Srbi ne žive lošije u prosjeku, ali žive lošije u smislu priznanja njihove uloge kao građana Hrvatske.

Milorad Pupovac tvrdi da kampanja protiv građanskih, evropskih vrednosti i manjinskih prava Srba nije pojedinačna i izolovana, zbog čega je opasna, jer ima elemente povratka u devedesete?

Meni se čini da je to nemoguće. Ubijali su na ulicama 1991. Ovo vreme nije usporedivo sa onim gdje su obe strane ubijale i to naveliko, kao što nije usporediv referendum o ćirilici sa getom, niti govoriti o fašizmu kao da je iza ugla. Nema rata, nema Tuđmana, nema Miloševića, nema četnika, gardista. Toga nema i neće biti.

Ko stoji iza promocije ekstremnog nacionalizma i fašizma u Hrvatskoj? HDZ? Deo katoličkog klera? Udruženje ratnih veterana? Ekstremna desnica?

HDZ? Ne vjerujem. HDZ se bavi samim sobom. Iznenađeni, oni su najprije šutjeli, pa su podržali takve istupe. Oni se ponašaju kao vrdalame u odnosu na ovo. Bave se samo Karamarkom. Nisu u stanju pokrenuti tu inicijativu. Oni će pokušati ploviti na tome, ali pitanje je hoće li im to uspjeti.

Ministarstvo spoljnih poslova Srbije prosledilo je neslužbeni dokument diplomatskim predstavništvima o antisrpstvu u Hrvatskoj i protest Zagrebu. Hrvatska poštuje Zakon o nacionalnim manjinama, taj odgovor Zagreba smatrate dovoljnim?

To je katastrofalno loš papir koji je srpska strana napisala u stilu devedesetih. Nacionalistički, tako da je izazvao više ruganja među diplomatama u svijetu.

A šta je razumna ozbiljna reakcija Srbije?

Meni se čini da je razumna akcija Srbije da traži jemstvo od vlade da se neće tražiti izmjena zakona o manjinama i da neće dopustiti referenudum. I da hrvatska vlast interno, ne javnom diplomatijom, jamči da se pozicija manjine neće mijenjati.

Kada ste pročitali šta Tomislav Sakač poručuje hrvatskom ministru obrazovanja Željku Jovanoviću, da mu se zatre srpsko seme i pleme, ili kako je to kad ti neko na ulici nekom štanglom razvali glavu, e to ne znaš, al ako nam se putevi ikada ukrste, saznaćeš, na šta ste prvo pomislili?

To je dio arsenala balkanskog primitivizma koji postoji kod nas na svim nivoima, od familijarnih, komšijskih do odnosa dvije države. Naći ćete ih i prije rata. Razlika je sad samo što veći broj ljudi ima oružje pa se ne tuku letvama nego šmajserima. Primitivizam.

U tako bratskoj atmosferi realno je očekivati povlačenje tužbi za genocid?

Nadam se da će pitanje tužbi ostati aktuelnim još jako dugo. Protiv sam da se te tužbe povuku, uvjeren da nemaju ni jedna ni druga nikakvu šansu. Ali sam za to da se tužbe održe jer se tu i tamo još nešto mora govoriti o našim i njihovim zločincima. U smislu, dame i gospodo, niste htjeli slušati o starim zločinima, slušaćete nove.