Ostavljam ti samo neokaljano ime

Milo dijete, jedinče, kada uščitaš ovo pismo, minuće lijep niz godina. Od malog pupića rascvijetaće se lijep pupoljak. Od moje mile Nadice, čiju sliku stalno gledam, razviće se pristalo devojče. Tvoj otac te već zamišlja kao odraslu devojčicu, punu skromnosti, toga najljepšeg ukrasa devojačkog: Tihu i mirnu, sabranu i pametnu.

Čedo moje, tvoj otac ništa ti nije mogao ostaviti, do poštenja i neokaljana imena. Ostao je tvoj dužnik, ali ti ostavlja svoju veliku ljubav. Ti si već odrasla i možeš shvatiti ona burna vremena u kojima je tvoj otac živio, pa ako ih shvaćaš, ti ćeš svome ocu oprostiti. Majku svoju, a moga druga u životu, ljubi i poštuj. Ona će tebi mnogo žrtvovati. Biće ti i otac i majka. Od tebe, milo čedo, tvoj otac očekuje čistoću srca i uzvišene misli. Budi pametna! Voli narod iz čijeg korijena si i ti ponikla. Eto, to je sve što ti otac može ostaviti u amanet, a za drugo će se pobrinuti milostivi Bog, koji se za sve stara, i bez čije promisli ništa ne biva. Ja te, milo jedinče, volim i u pošljednjim časovima života, misli moje upućene su tebi i tvojoj majci. Tvoj otac Veljko.

Mila Jovanka, ovo pismo čuvaj i predaj našoj Nadi, kada ga mogne razumjeti, a ti joj budi vjerni tumač mojih misli, osjećaja i želja. Neka vas Bog poživi! Voli vas vaš tata Veljko.

Vasina ćerka Nada živela je u Beogradu, bila je udata za advokata Veljka Kovačevića i umrla je pre dve godine.