Arhiva

Iza linije očiglednog

Aleksandar Vasović | 20. septembar 2023 | 01:00
Iza linije očiglednog

Foto Marko Đurica

Ukrajinski rat je kao i svaki drugi rat besmislen i jeziv, a ljudi u njemu pate bez razlike na stranu u sukobu. Ovo nisu opšta mesta, naprosto je teško definisati ljudsku patnju u ratu jer se ona svaki dan manifestuje na najneverovatnije načine, od kojih mnogi nisu ni vidljivi na prvi pogled.

Konflikt i mržnja koja je u njemu iznikla odraz su svega što su Ukrajina i njeni narodi prošli kroz vekove - od Zlatne horde, kozaštva, hetmanata, Bele garde i Crvene armije, Sovjetskog Saveza, gladomora, Velikog otadžbinskog rata, pogroma nad Jevrejima, sibirskih gulaga, kolhoza, Černobila i najnovije geopolitike.

Izložba fotografija Marka Đurice pod nazivom USRYINA, koja je uz pomoć Foto kolektiva Kamerades otvorena u UK Parobrod u Beogradu, pokazuje ukrajinski konflikt i ljude u njemu onakvim kakvi oni jesu, kakvim smo ih zajedno gledali radeći tamo za novinsku agenciju Rojters. Strašnima, smešnima, grotesknim i životnim.

Fotografišući zbivanja na istoku Ukrajine, Marko je otišao nekoliko velikih koraka od očiglednog, dnevnog i senzacionalističkog. Ove fotografije se ne zaboravljaju.

Najlon kese

Po Jenakijevu, jugozapadno od Ugljegorska, i otud i odovud bije artiljerija. U centru grada još ima naroda koji se zatrči, kupi hranu i pobegne u podrume. U Donjecku pale granate u ulici Šorsa kod broja 92, te ubile nekog nesretnika koji je pošao u apoteku, tako je rekao njegov tast koji je došao da ga prepozna. Grobari došli, umotali leš u najlon kesu i odneli. Dva milicionera su ofrlje obezbedili mesto do dolaska grobara. Uviđaji se ne rade za sitnicu, kazao je onaj sa činom. Onaj drugi je jeo pecivo.

Između Toreza i Nikišina

Nekim ljudima u Kujbiševskom rejonu u Donjecku izgoreo je stan i ostali su bez ičega. Na pustom putu između Toreza i Nikišina videli smo klinku od petnaestak godina sa dečkom. Šetaju između kratera od granata i drže se za ruke. Vojnik na blokpostu je iz puške ubio štene nemačkog ovčara jer je bio dokon. Štene je htelo da se igra..



Sasvim običan dan

Danju je kojekako. Ode se na posao, izađu deca, poigraju se... Danas je narod išao da se kupa na jezero. Jeste da gađa jedan snajper, ali šta sad, valjda neće... I fakat nije gađao. Duševan čovek.



Razmena

U Bilbasovki, deda Valerije Meljnik štetovao je kuću jer je noćas u gluvo doba pala mina na krov. Crepovi i grede se strovalili u dvorište i geleri leže okolo. Lokalni pobunjenici kažu da su pucali Ukrajinci sa brda. Ukrajinci kažu da su separatisti gađali njih pa omanuli za više od kilometra. Nesretnom Valeriju je svejedno. Ker se do jutros nije ujedao, a jutros je počeo, valjda se i on prepao noćas, veli Valerije

Štrikani džemper

Jednim opustelim i kaljavim putem pređemo liniju fronta i uđemo u Debaljcevo, a tamo u štrikanom džemperu stoji Roza Rafailovna koja je bolesna i neće da beži iz grada. Roza ima velike podočnjake i žuta je u licu.



Bio jednom poljski klozet

Imali su frižider sa tri fioke za duboko zamrzavanje, nov poljski klozet, dečju sobu, tuš kabinu, televizor, satelitsku antenu i internet. U bašti je bilo i rodno drvo kajsije. Elenovka je takođe jedno lepo mesto, ima mlin i grad je na 15 kilometara, crkva nije daleko, a ni prodavnica - da deda kupi votku. Onda je onomad doletela raketa i udarila u ćošak kuće pa je razvalila poljski klozet, slomila tuš kabinu i kajsiju, izbušila satelitsku antenu. Usled nedostatka električne energije nema ni interneta, a ne može se napuniti ni mobilni telefon. Televizor ne radi.



Čivava sa ogrlicom

Zauzimaju zgradu gradske uprave, oružje, seriozna situacija, a u parku, ni 20 metara dalje, igraju se deca, a gospođica šeta čivavu sa Georgijevskom (narandžasto-braon) lentom na ogrlici. Penzioneri sede, gledaju šta se čini, smatraju i ukazuju. U onaj Kramatorsk došla ukrajinska vojska na oklopnim transporterima i stala. Blokirali je civili koji ne vole vladu u Kijevu. Jedan borbeni avion preletao demonstrante u brišućem letu. Ispaljen je jedan metak u vazduh.
(odlomci iz dnevnika)

Marko Đurica je rođen 1975. godine u Beogradu. Dokumentarnom fotografijom se bavi od 1997. godine, prvo u dnevnom listu Vesti, zatim u Blicu i nedeljniku NIN.
Od 1999. godine je povremeni saradnik novinske agencije Rojters, a od 2005. stalni saradnik, gde i danas radi. Pokrivao je konflikte u Avganistanu, Izraelu, Ukrajini, kao i bombardovanje Srbije 1999. godine.
Dobitnik je više internacionalnih i domaćih priznanja u oblasti fotografije.