Nemam nikakav odnos sa Vučićem

Samo dve nedelje nakon što je nova Vlada Crne Gore, prva od uvođenja parlamentarne demokratije bez DPS-a Mila Đukanovića, položila zakletvu, Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, jedne od stranaka čijim je glasovima kabinet Zdravka Krivokapića i izabran, zatražio je ostavku premijera. Odluku Vlade da odloži budžet za 2021. i da se pređe na privremeno finansiranje, Medojević je okarakterisao kao veliku blamažu i rekao da je „jedino politički opravdano rešenje da Krivokapić podnese ostavku“. Novom vladom nisu zadovoljni ni ostali lideri Demokratskog fronta na čijoj je izbornoj listi bio i novi premijer. Očito je da Krivokapiću sa takvim koalicionim partnerom i sa sada opozicionim DPS-om neće biti nimalo lako, jer je uz sve to osuđen i na kohabitaciju sa Milom Đukanovićem, koji je već nekoliko puta izjavio da mu ne pada na pamet da podnese ostavku i da će ostati predsednik Crne Gore do kraja mandata, 2023. godine. O tome, o odnosima sa Srbijom i sve glasnijim kritikama provladinih medija iz Beograda, ekskluzivno za NIN govori Zdravko Krivokapić u prvom intervjuu za srpske medije posle izbora za premijera. Gospodine Krivokapiću, u ekspozeu ste kao jedan od prioriteta najavili borbu protiv korupcije i kriminala. Mnogi govore da je bivši režim ogrezao u koruptivnim poslovima i očekuju da krenete od vrha, od predsednika Mila Đukanovića? Krenućemo od djela koja prvo otkrijemo u radu. Djelo će nas odvesti do izvršioca. Namjera ove vlade nije revanšizam niti lov na ljude. Naš cilj je pravna država u kojoj će svi biti jednaki pred zakonom i za koje će važiti zakoni. Ukoliko se i ime koje ste pomenuli u pitanju nađe u materijalima do kojih ćemo prije ili kasnije doći, biće procesuiran po zakonu. Borba protiv kriminala i korupcije ostaje jedan od prioriteta u radu ove vlade, ali ne kao revanšizam, ne kao lov na ljude, već kao izraz naše političke volje da se Crna Gora oslobodi stega koje je decenijama vuku na dno. Svesni ste da će se učinak vaše vlade meriti upravo sposobnošću da se procesuiraju pripadnici bivšeg režima, jer su građani pre svega gladni pravde. Da li ste spremni da podnesete ostavku ako najavljena borba protiv korupcije i kriminala ne bude dala rezultate? Svjestan sam da su građani, kako rekoste, gladni pravde, i to ćemo kao vlada i te kako imati na umu. Ali u traženju te pravde ne smije biti ništa više sem činjenica i zakona. Nisam pristalica javnog linčovanja ljudi zarad nekakvih političkih poena. Nisam ni za tzv. estradna hapšenja i to uz TV kamere i foto-aparate, iza kojih ostaju samo snimci kao podsjećanje da se i to desilo. Ja sam za provođenje pravde na osnovu čvrstih dokaza, bez velike buke, ali sa jakim presudama, koje će biti najsnažnija poruka svima koji su se ogriješili o zakon. O ostavci ne razmišljam u tom kontekstu, jer ja sam posljednja osoba u Crnoj Gori koja će stajati na putu sprovođenja zakona. Kako će, prema vašem mišljenju, izgledati kohabitacija s Milom Đukanovićem na mestu predsednika? Očekujete li probleme, jer, na primer, nećete moći da povučete neke nekarijerne diplomate sa mesta ambasadora i postavite nove bez njegove saglasnosti? Prvi test te kohabitacije biće povlačenje nekih ambasadora za koje smo cijenili da nisu služili interesima Crne Gore. Na osnovu prvog i jedinog razgovora koji sam imao sa predsjednikom Đukanovićem, a to je bio dan kada sam sa kolegama Bečićem i Abazovićem došao po mandat kod predsjednika, cijenim da će se predsjednik ponašati racionalno. U tom smislu je i dao obećanje, a ja i dalje i uporno biram da vjerujem u riječ koja je data. Što se lično mene tiče, a mislim da i ostali članovi Vlade dijele moje mišljenje, mi ćemo se ponašati u skladu sa Ustavom i zakonima, cijeneći činjenicu da je Đukanović izabran na izborima. Koliko su bili demokratski, i u kakvoj atmosferi, bojim se da to sada nije presudno. On je predsjednik CG, ma šta ja o tome mislio. Najavili ste ekspertsku vladu, otkud onda u njoj Dritan Abazović, lider URA? Da li ste već tu napravili kompromis zarad parlamentarne većine? Već sam objašnjavao i opet ću. Dritan Abazović je potpredsjednik Vlade jer sam smatrao moralnim da to bude tako. Tri koalicije su 30. avgusta pobijedile DPS. Jednu je vodio Aleksa Bečić, drugu Dritan Abazović a treću ja. I Bečić i ja smo glasovima te tri koalicije dobili mandate. Činilo mi se nepravednim prema trećoj koaliciji da i onaj ko je bio na njenom čelu ne dobije satisfakciju u vidu odgovorne funkcije. Ne bi bilo većine bez jedne od ove tri koalicije, niti bi, bez Abazovića, bilo Vlade. Smatrao sam da je to moralno i zato sam ga predložio. Dritan je doktorirao na FPN, iako mlad on je politički iskusan. I da budemo jasni, Dritan to nije tražio od mene, niti je time uslovljavao podršku Vladi. Odluka je bila isključivo moja. Tako da nisam pravio kompromis zarad većine. Birao sam da budem pošten prema partnerima. Mnogi vam zameraju da niste sami formirali Vladu, već da je umesto vas to učinila SPC. Koliko ima istine u tvrdnjama da SPC ima prevelik uticaj i na sastav Vlade i na njene odluke? Volio bih da pogledate biografije ministara za koje se govori da su tu zbog bliskosti sa SPC. Jedan od njih govori pet svjetskih jezika, od toga japanski i kineski. Vratio se iz inostranstva da se bori za svoju zemlju. I nije jedini takav. Ministri su birani isključivo po stručnim referencama. Vlada ima 13 članova od kojih su sedam doktori nauka, a šest magistri. Priča o uticaju Crkve na rad Vlade datira od mog priznanja da me je u politiku gurnuo diskriminatorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Bilo bi mi veoma žao ako bi pojedinci tako brzo zaboravili kakav i koliki doprinos je imala Crkva u slamanju DPS režima. Ne znam za ministre, ali mene niko iz SPC ne zove da bi mi diktirao ni zahtjeve niti odluke. Predložene izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kako ste mogli vidjeti, pozdravili su iz Crkve i smatram da će njegovim usvajanjem Crkva da se vrati svojim redovnim poslovima. Nemojte zaboraviti da je prethodna vlast Crkvu natjerala da pravdu traže litijama na ulicama CG. Koliko je za izbor ministra urbanizma Ratka Mitrovića uticalo to što je bio direktor izgradnje hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici i što je njegov brat Dragan starešina tog hrama? Ili na izbor Jelene Borovinić Bojović za ministarku zdravlja što je kao načelnica dozvolila da u kovid-odeljenje, prilikom iznošenja posmrtnih ostataka mitropolita Amfilohija, uđu sveštenici i civili, a uz to je i snaha mitropolita argentinskog Kirila? Crna Gora je mala, mislim da je sada po broju stanovnika manja od Novog Beograda. Mi smo svi svima nešto. Ako biste pokušali da nađete 13 ljudi koji nemaju poznate rođake, prijatelje ili kumove, to bi značilo da te ljude ne tražite u Crnoj Gori. Ratko Mitrović je univerzitetski profesor, i to vrlo uspješan. Rad na izgradnji hrama Hristovog Vaskrsenja je samo jedan od njegovih radnih poduhvata. Dr Borovinić Bojović je sjajan ljekar i profesionalac. Bilo bi strašno nefer i nekorektno i njoj oduzeti pravo na stručnost samo zato što je u srodstvu sa ovim ili onim. Svi ljude koje sam predložio za ministre imaju odlične radne biografije i molim sve za strpljenje, te biografije će dati rezultate. Rekli ste da je uloga Crkve u rušenju režima nesporna, ali i da će biti završena izmenama spornih odredaba o imovini u Zakonu o slobodi veroispovesti. Da li se, ipak, neka kadrovska rešenja mogu tumačiti i kao vraćanje tog duga? Izmjenu Zakona o slobodi vjeroispovijesti ne gledam kao dug prema Crkvi, to je dug pravnoj državi koja teži da se pridruži EU. Crkva je državu samo podsjetila na svjetske standarde po tom pitanju. Usvajanjem diskriminatorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti Crkva je i sama obespravljena u tom trenutku stala na čelo kolone obespravljenih i pokazala da je uz svoj narod kad mu je najteže. Zar mislite da takva crkva traži protuusluge ili da je crkva stala na čelo kolone obespravljenih da bi državu preuzeli neki koji će sa njom prebijati dugove. To nije naša Crkva. I to nije ova vlada. Drugi vam zameraju da u vašem kabinetu ima i ministara koji su, bar indirektno, bili povezani sa DPS-om, poput ministarke odbrane, Olivere Injac. Jeste li time izneverili očekivanja birača koji su vam dali glas? I kako doživljavate to što vas svaki dan javno prozivaju i napadaju oni čijim ste glasovima izabrani za premijera? Mladići i djevojke koji su se rodili prije 30 godina nisu pamtili nikoga u politici osim Mila Đukanovića. Niko ko se nije bavio privatnim biznisom, pa pitanje je i za takve, nije mogao ništa u CG bez DPS-a. Pritom ne mislim na članstvo ili glasačko tijelo DPS-a. Govorim o najobičnijem papiru koji vam je trebalo izdati na šalteru na kome je radio neko iz DPS-a, a o kojem je odlučivao opet neko iz DPS-a. Ako bih ja koristio logiku tih što napadaju pojedina imena zbog navodne bliskosti sa DPS-om, bojim se da im se moja pitanja ne bi svidjela nimalo. Šta se dešavalo posljednjih 30 godina u CG znaće se prije ili kasnije. Svačija uloga biće razobličena. Niko se neće moći sakriti. Drago mi je da CG dobija jednu novu političku praksu da vladu snažnije i agresivnije napadaju oni koji za nju glasaju, tako da bi neupućeni mogli steći utisak da napadi dolaze iz DPS-a. Nakon sjednice Skupštine na kojoj je izglasana Vlada, dobio sam stotine poruka i to uglavnom istog sadržaja. Mislili smo da za tu vladu nema ruku u parlamentu. Imali ste velika sporenja sa liderima Demokratskog fronta Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem koji su tražili da budu deo Vlade. Kako je moguće da to bude Abazović, a ne budu ljudi s kojima ste bili na zajedničkoj listi? Već sam objasnio zašto Abazović. Da li bi bilo normalno da ljudi koji su predvodili dvije koalicije mogu da obavljaju odgovorne funkcije glasovima tri koalicije, ali eto čovjek koji je bio na čelu treće koalicije ne bi imao nikakvo zaduženje. S ove distance tek vidim koliko je ta odluka bila ispravna. I jasno sam rekao ovo je vlada eksperata. Gospoda Mandić i Knežević su veterani crnogorske politike, ali ova vlada je ekspertska. Već sam govorio i ponoviću za sve tri koalicije koje su iznijele pobjedu 30. avgusta biće prostora - ono kako žargonski kažemo - rješenjima po dubini. Milan Knežević svako javno obraćanje završava sa „tika-taka“. Je li to odbrojavanje vašoj vladi već počelo? Ne znam, to biste morali pitati Kneževića. Za razliku od mnogih, u ekspozeu ste izjavili da će vaša vlada trajati pun mandat. Zašto ste optimisti, kada to realno ne zavisi od vas, već od lidera stranaka koje vas optužuju da ste izigrali zajednički dogovor i principe onog časa kada ste u „ekspertsku“ vladu stavili Abazovića? Problemi oko sastavljanja Vlade krenuli su prije nego što sam rekao da će Abazović biti njen dio i dobro bi bilo da se niko više ne sakriva iza tog imenovanja. Kada sam rekao da će ova vlada trajati pun mandat, bio sam realističan, jer taman toliko treba da bi se napravio realan pomak u svim segmentima života u CG. Ja sam se spremio da radim kao da će sve trajati četiri godine i pozvao svoje saradnike da isto tako rade. Ukoliko većina ruku u parlamentu odluči da skrati ovaj mandat, ići ćemo na izbore. Mi ćemo građanima imati šta reći, nadam se da bi i oni koji bi u tom slučaju izazvali izbore tu odluku mogli da objasne. U kakvim ste odnosima sa predsednikom Srbije i u kojoj su meri oni opterećeni zategnutim odnosima sa liderima DF, koje neki označavaju kao „Vučićevu opoziciju“? Još nemam nikakav odnos sa predsjednikom Srbije. Vidjeli smo se svega dva puta i to oba puta, nažalost, na sahranama. Nisu to bila ni mjesta ni prilike za bilo kakav razgovor. Nadam se da ćemo institucionalno izgraditi odnose između Srbije i Crne Gore koji će odslikavati realne potrebe naših građana. Ja sigurno neću stajati na putu najboljih mogućih odnosa sa Srbijom iz koje bi volio da stigne i prvi poziv za posjetu. Srbija je za CG mnogo više od političke destinacije u koju treba otići. Provladini mediji u Srbiji su vašu pobedu na izborima dočekali sa oduševljenjem, ali su vas u međuvremenu proglasili za „izdajnika nacionalnih interesa“, za „Đukanovićevog trojanskog konja“, da su vam kabinet sastavili strani ambasadori... Otkud taj zaokret? Jeste li izneverili nečija očekivanja? I da li su tabloidi zauzeli drugačiji kurs kada su shvatili da ministarske resore neće dobiti Mandić i Knežević, koji i ne kriju da se često viđaju sa Vučićem? Vjerujem da ste u medijsku scenu Srbije upućeniji nego ja, i da biste vi meni, kao iskusni novinari jedne ozbiljne redakcije, bolje objasnili šta se dešava na tom medijskom planu kada sam ja u pitanju u Srbiji. Slušao sam o sebi svašta, i ne sumnjam da ću slušati, ali to mene neće zaustaviti u poslu kojim se bavim. Nisam čovjek teških riječi, ali nikada nisam bježao od teških odluka. A o svima nama će suditi djela, a ne ono šta su drugi o njima govorili. U motive tih i takvih napada neću ni da ulazim, to bi mi oduzelo dragocjeno vrijeme koje mi je potrebno za ozbiljne poslove u CG. Najavili ste za februar turneju po regionu. Gde ćete prvo otići, u Beograd ili u Prištinu? I jeste li svesni koliko je to pitanje zapravo važno za odnose u regionu? Već rekoh da bih volio da poziv za posjetu stigne iz Beograda, jer ne vidim u regionu važnije mjesto od Srbije za razgovor, dogovor, za sporazume koje CG treba da napravi. Šta će biti sa ambasadorom Srbije u Crnoj Gori Vladimirom Božovićem, koji je proglašen personom non grata? Hoćete li poništiti tu odluku ili od Beograda očekujete da pošalje novog ambasadora? Odluka da se uskrati gostoprimstvo ambasadoru Srbije Vladimiru Božoviću bila je posljednja pakost režima koji je odlazio. Pošto je predsjednik CG već uskratio agreman ambasadoru Božoviću, ne vjerujem da bi taj isti predsjednik ponovo dao agreman čovjeku koga je proglasio personom non grata. A pošto smo i mi odlučili da opozovemo ambasadora CG iz Beograda, ostaje nam nada da će i Srbija, svjesna činjenice da je predsjednik CG i dalje Đukanović, odlučiti da pošalje novog ambasadora. Siguran sam da ni sam ambasador Božović, imajući u vidu da razumije kompleksnost političke situacije u Crnoj Gori, ne bi želio da na bilo koji način, svojim povratkom ili javnim oglašavanjem povodom toga, doprinese daljem produbljivanju ove teme u ionako podijeljenom crnogorskom društvu. Šta je neophodno da se poboljšaju prilično loši odnosi sa Srbijom? I šta mislite o izjavi Srećka Crnogorca, koji vam je pomagao u kampanji, da su „Đukanović i Vučić dva kraka iste hobotnice“? Srećko Crnogorac je dao tu izjavu u svoje lično ime, i u tom trenutku bio je samo dio tima čovjeka koji je bio nosilac liste na izborima. On će biti moj spoljnopolitički savjetnik, jer posjeduje kvalitete da bi odgovorio jednom takvom zahtjevnom poslu. Preživio sam medijski linč samo zato što sam rekao da su se Đukanović i Vučić sretali češće od mene i mog kuma. Jedan novinar me pitao da li mislim na javne susrete. Izvinite, nego na kakve? Naravno da sam govorio o njihovim javnim susretima, koje nisu pratili odnosi CG i Srbije i to se mora mijenjati. Koliko sam uspio da pratim iz medija, Vučić nikada nije govorio o Đukanoviću, koga je poznavao toliko godina, onako kako govori o meni, a da sa mnom nije progovorio ni riječ. Već ste rekli da nećete preispitivati odluku o priznanju Kosova i ukidanju sankcija Rusiji. Jeste li svesni da su neki razočarani, jer su očekivali suprotno? Može li to ubrzati kraj vaše političke karijere? Rekao sam ono što je politička realnost a ne ono šta su moje političke želje. U parlamentu CG danas nema dovoljno ruku ni za jednu odluku o kojoj govorite. I to nema veze sa mojom karijerom. Čak i da ona danas završi, CG ni sutra neće imati potreban broj ruku za odluke o Kosovu ili o Rusiji. U Briselu ste izjavili da je perspektiva Crne Gore vezana za EU i NATO, ali je proces evrointegracija Zapadnog Balkana skoro zaustavljen. Ko je više kriv za to, Brisel ili politički lideri u regionu? Želi li EU iskreno Zapadni Balkan u svojoj porodici? I da li ovdašnji političari zaista žele da njihove zemlje postanu deo uređenog sistema u kome ista pravila važe za sve? Govoriću samo u svoje ime, jer to je najodgovornije. Vlada CG ima veliku ambiciju da postane 28. članica EU. Spremni smo da na tome radimo koliko god je potrebno, da otklonimo sve nedostatke koji nas dijele od velike evropske porodice. EU posljednjih godina ima svoje probleme, koji nisu povezani sa regionom Zapadnog Balkana i to sigurno utiče i na politiku proširenja. U međuvremenu desio se i Bregzit, što su takođe nove okolnosti za EU. Želim da vjerujem da se nije odustalo od ideje da se i ovaj region integriše i mi ćemo sve raditi kao da je tako. CG bi trebalo da se reformiše ne samo da bi bila članica EU, već da bi bila bolje i uređenije mjesto za svoje građane. Ako me pitate ko je u CG kriv što se nije brže kretalo ka EU, mislim da je odgovor jasan - sve prethodne vlade. Prethodna vlast u Podgorici odbijala je Vučićevu ideju o „mini Šengenu“? Šta vi mislite o tome i zar nije malo čudno da su taj predlog podržali premijeri Severne Makedonije i Albanije, a da je Crna Gora bila protiv? Sa idejom „mini Šengena“ tek treba da se upoznam u detaljima. Svako regionalno povezivanje vidim kao dobro, jer kako ćemo objasniti Evropi da smo spremni da se integrišemo u EU a nismo u svom okruženju. Ali, ako me pitate „mali Šengen“ ili EU, odgovor je jasan. Naš cilj je EU. Jedan od prvih poteza vaše vlade je 750 miliona evra vredna emisija obveznica da se obezbedi nedostajući novac za otplatu velikog duga. Koliko je Crna Gora daleko od bankrota i hoće li to zaustaviti izgradnju auto-puta do granice sa Srbijom? Emisijom obveznica, koja je sprovedena u rekordnom roku, neviđenom na ovim prostorima, u skladu sa zakonima, mi smo spriječili bankrot Crne Gore. Obezbijedili smo novac za redovno servisiranje svih obaveza iz budžeta, ali i novac koji ćemo ulagati u projekte koji bi trebalo da donesu novu vrijednost. Ove obveznice nisu emitovane da bi novac išao u potrošnju. To su radile prethodne vlade. Mi to nećemo da radimo. Novcem koji smo dobili emisijom obveznica upravljaćemo transparentno i domaćinski. U to će se uvjeriti građani CG vrlo brzo. Nekima sa strane vaš tim deluje prilično ideološki raštimovano, jedni su za čvršću saradnju sa Zapadom, drugi sa Istokom i Srbijom. Postoji li dirigent sposoban da taj orkestar sinhronizuje? Ako ste mala država - mala po teritoriji, broju stanovnika, resursima - onda nemate komoditet da kažete sarađivaćemo sa ovima ili onima. Mi moramo da sarađujemo sa svima ako želimo dobro svojoj državi. Naš cilj jeste EU, ali taj cilj ne isključuje saradnju sa Rusijom ili Kinom ili pak s drugim velikim državama. Prošle sedmice u regionu je boravio ministar spoljnih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov. Srdačno je dočekan svugdje, pa i u Hrvatskoj, koja je članica i EU i NATO-a. Ako može Hrvatska da sarađuje sa Ruskom Federacijom i da ta saradnja ne bude na štetu bilo koga drugog, zašto ne bi mogla i Crna Gora?