Bolje biti deo Otvorenog nego zatvorenog Balkana

Nekoliko godina nedostajalo je Milu Đukanoviću da obori evropski, pa i svetski rekord po dužini vladavine. U tome ga je sprečio Jakov Milatović, koji je imao samo tri godine u trenutku kada je Đukanović već bio vlast u Crnoj Gori. U predsedničku trku ušao je kao jedan od osnivača Pokreta Evropa sad! i bivši ministar ekonomskog razvoja u vladi Zdravka Krivokapića, prvoj bez Demokratske partije socijalista. Pre nego što se vratio u Crnu Goru i uplovio u vode politike, Milatović je ekonomiju magistrirao na Oksfordu, a jedno vreme radio je u Dojče banci i Evropskoj banci za obnovu i razvoj. Milatović je u drugom krugu izbora dobio 70.000 glasova više od Đukanovića i zvanično će predsednik Crne Gore postati na inauguraciji, zakazanoj za 20. maj. Šta se suštinski za Crnu Goru promenilo vašom pobedom u drugom krugu predsedničkih izbora? Ovo nije bila samo pobjeda Jakova Milatovića, već pobjeda generacija koje su se decenijama borile da Crna Gora dobije priliku da ide naprijed. Nakon toliko godina nazadovanja, autokratije, te zarobljene države u kojoj su institucije bile apsolutno podređene jednoj partiji i čovjeku, izopačenog sistema vrijednosti i promašenih politika, vrijeme je za drugačiju Crnu Goru. Zato je ova pobjeda prekretnica koja donosi novi sistem vrijednosti, onaj gdje su za uspjeh u životu presudni znanje i rad. Siguran sam da sada imamo šansu da uradimo velike stvari koje će definisati budućnost naše države i svih njenih građana. Vjerujem da Crna Gora može postati članica EU u toku mog predsjedničkog mandata. Odmah nakon pobede istakli ste da je to trijumf pomirene Crne Gore. Na kakvo pomirenje ste konkretno mislili? U Crnoj Gori su permanentno otvarane teme sa nacionalnim predznakom samo sa jednim ciljem. Mnogo je lakše vladati podijeljenom, a istovremeno i siromašnom zemljom. Zato je bivši predsjednik države podstrekavao podjele na unioniste i suvereniste i to više od 15 godina nakon referenduma za nezavisnost, ili na četnike i partizane, zelenaše i bjelaše itd. Uvijek je neko proglašavan za navodnog „izdajnika države“. Mnogi koji su drugačije mislili bili su društveno marginalizovani, ostajući bez ikakvih šansi za uspjeh. Umjesto novih radnih mjesta, prethodni režim je u kontinuitetu otvarao nove teme podjela. Ali, upravo su predsjednički izbori pokazali da su građani u velikoj mjeri prozreli tu politiku i odlučili da nedobronamjerni režim, tj. njegov simbol, pošalju i formalno u prošlost. To je bio preduslov za pomirenje kako bismo zajednički okrenuli list i započeli novu epohu društvenog ugovora ka ravnopravnijem i pravednijem društvu, ka pomirenom društvu. Takođe ste, aludirajući na Đukanovića, rekli da je „pobeđen čovek koji je delio Crnu Goru i zastrašivao nas tim podelama, od kojih je dobijao korist za svoje male partijske i familijarne interese“ i da ste „poslali u prošlost loš sistem vrednosti“. Koliko će trebati vremena da se demontira sistem koji je u Crnoj Gori carevao duže od tri decenije? To će zavisiti od svih nas. Ulaskom u predsjedničke izbore i pobjedom, smatram da sam dao važan doprinos u daljoj demokratizaciji Crne Gore i demontiranju sistema koji je vladao u prethodnih 30 godina. Međutim, izopačeni sistem je nažalost ušao u svaku poru našeg društva i nije ga moguće demontirati preko noći. Ali nemamo vremena za oklijevanje. Jako je važno uključiti sve zdrave resurse, kako bi jedinstvenim snagama doprinijeli ubrzanoj dinamici napretka. Lično, biću saveznik svim pojedincima i organizacijama koje se zalažu za pomirenje, prosperitet i opšti društveni boljitak. Postoje li stvari koje su Đukanović i njegova vlast uradili u protekle tri decenije za koje biste rekli da su dobre za građane i državu i koje su to stvari? Sve dobre stvari koje su se u Crnoj Gori desile u proteklom periodu su zasluga njenih građana, a ne Đukanovića lično. Napominjem, i sada su na predsjedničkim izborima pobjedu odnijeli upravo građani Crne Gore. Našli ste se u poziciji da vas oponenti u Crnoj Gori optužuju da ste deo „srpskog sveta“ i eksponent proruske politike, a da sa druge strane u Srbiji od vas očekuju povlačenje priznanja Kosova? Kako odgovarate na ovakve primedbe, već ste rekli da povlačenje priznanja Kosova nije realno? Ukoliko vas istovremeno optužuju da ste agitator, a onda i izdajnik za isto pitanje, onda vam nije teško da zaključite da ti napadi služe samo za sitne dnevnopolitičke potrebe. Pozdravljam sve napore da Beograd i Priština riješe ovo pitanje, koje ne opterećuje samo ove dvije adrese, već i cijeli region. Sa druge strane, konsenzus je svih političkih subjekata u Crnoj Gori da će zemlja poštovati svoje međunarodne obaveze. Kako komentarišete primedbe da ste bili deo Vlade na čije je formiranje uticao pokojni mitropolit Amfilohije Radović i da će SPC i sada imati značajan upliv u sastav izvršne vlasti? Drugim rečima, da li ste čovek Crkve? Vjerujem da sam bio dio Vlade zbog svojih stručnih i obrazovnih referenci, te moralnih vrijednosti i načela. Takođe, građani su najbolje ocijenili i moj dosadašnji politički angažman u dva navrata – i to na izborima u Podgorici u oktobru prošle godine, gdje sam kao nosilac liste Pokreta Evropa sad! dao najveći doprinos razvlašćivanju DPS-a iz glavnog grada, kao i na ovim istorijskim izborima kada sam ubjedljivo pobijedio Mila Đukanovića. Apsolutno zastupam princip sekularnog uređenja države. Dakle, odvojenost Crkve i države. Što bi narod rekao: državi državno, a crkvi crkveno. Međutim, nije tajna da sam vjernik Mitropolije crnogorsko-primorske, koja je jedna od važnih dijelova SPC. Smatram da je to moje elementarno ljudsko pravo. Ja sam zaista legalista i apsolutno ću kao predsjednik u skladu sa Ustavom i zakonom poštovati sve vjerske organizacije na isti način, ali poštovaću na isti način i one koji nisu vjernici, ateiste, agnostike itd. Zakonom o slobodi vjeroispovijesti i Temeljnim ugovorima države sa tradicionalnim vjerskim zajednicama koje postoje u Crnoj Gori, zatvoreno je još jedno veoma značajno pitanje, koje se takođe dugo zloupotrebljavalo, a često koristilo i u dnevnopolitičke svrhe. Crna Gora neće biti zemlja u kojoj će bilo ko biti diskriminisan na osnovu vjerske, nacionalne ili bilo koje druge orijentacije. Istovremeno, Đukanović vas je optužio da povlađujete „velikosrpskim aspiracijama u Crnoj Gori“. Kakav je vaš odgovor na ove optužbe, mislite li da su Srbi bili diskriminisani u vreme njegovog režima i kakav će im položaj biti u budućnosti? Đukanovićeve insinuacije nemaju apsolutno nikakvog utemeljenja u realnosti. Sa jednakim motivom zbog opstanka na vlasti je nekada proganjao pripadnike manjinskih naroda, njegovi savjetnici učestvovali su u deportaciji Bošnjaka, optuživao je Albance u Crnoj Gori za pokušaj terorizma, a na kraju, u njegovoj dugoj političkoj „evoluciji“ došao je bio red i na srpski narod u Crnoj Gori. Đukanović se primarno obračunavao sa svim političkim oponentima ne birajući sredstva i ne razmatrajući kako se nacionalno deklarišu. Pošto su Srbi u velikoj većini bili na suprotnoj strani, platili su visoku cijenu za vrijeme Đukanovićeve autokratije. NJegovom detronizacijom završava se vrijeme diskriminacije. Stoga, svi narodi u Crnoj Gori, računajući i Srbe, moraju biti ravnopravni i imati jednake šanse, što za vrijeme vladavine DPS-a nije bio slučaj. Dan nakon vaše pobede Urbanističko-građevinska inspekcija naredila je Đukanoviću da sruši svoje nelegalno izgrađene objekte u Nikšiću, u naselju Kočani. Mnogi su to odmah protumačili kao najavu obračuna sa bivšim predsednikom i njegovim režimom, duboko upletenim u korupciju i kriminal. Da li ste spremni da idete tako daleko - do samog Đukanovića i da li ste svesni da će sve manje od toga među građanima biti protumačeno kao kompromis? Ne bih se miješao u rad nadležnih državnih organa. Međutim, podržavam, štaviše očekujem da sve institucije rade svoj posao u okvirima svojih ovlašćenja, i to bez ikakve selektivnosti. Ni prema meni kao izabranom predsjedniku, a ni prema gospodinu Đukanoviću kao dosadašnjem predsjedniku. Tako i u ovom konkretnom slučaju. Držati se principa da zakoni moraju biti jednaki za sve, biće nešto na čemu ću insistirati i ubuduće. Pojedini analitičari i mediji predviđaju da bi Đukanović mogao da pobegne iz zemlje, sklanjajući se upravo od potencijalnih istraga. Da li se i vama ta mogućnost čini realnom? Postoje različite informacije koje svakako treba uzeti u obzir. Međutim, uvjeren sam da će Crna Gora imati pravičan odnos prema svima, ali takođe kapacitet i volju da se suoči sa svim mogućim zloupotrebama dosadašnjeg predsjednika. Moje je bilo da odnesem političku pobjedu, sada je na drugim državnim organima da utvrde moguće zloupotrebe. Zato očekujem da će svi pravosudni organi koji se oslobode od uticaja bivšeg režima djelovati efikasno i preventivno. Kao svoje prioritete ste istakli ekonomski napredak, regionalnu saradnju i napredak u evrointegracijama. Obećali ste da ćete Crnu Goru za pet godina uvesti u EU. Kako to mislite da ostvarite, imajući u vidu da će na to uticati i globalne geostrateške okolnosti? Zaista vjerujem da imamo momentum da uhvatimo „posljednji voz“ i da u narednih pet godina postanemo članica EU. Do sada su pregovori bili pro forme, taj proces je išao dinamikom puža, upravo zbog nedostatka političke volje u ranijem periodu. Nije bilo suštinskih reformi koje su neophodne na putu integracija, posebno onih u dijelu vladavine prava. Prethodne dvije godine zbog institucionalne nestabilnosti smo imali takođe dinamiku koja nije zadovoljavajuća i upravo sam zbog toga želio da pošaljem poruku da je posjeta Briselu moja prva destinacija, jer je punopravno članstvo u EU najveći prioritet za Crnu Goru. Takođe, smatram da je članstvo Crne Gore dobar način da EU pokaže da je politika proširenja i dalje živa, što je važno za sve zemlje Zapadnog Balkana, ali i one na istoku Evrope. Zato je vrijeme da pređemo sa riječi na djela i zajednički radimo na punopravnom članstvu zemlje u EU. Politički stabilna vlada i reforme u pravosuđu su ključne za ubrzanje našeg puta ka EU. Posvećeno ću sarađivati sa Vladom, Skupštinom i nevladinim sektorom na tom polju. Radiću na objedinjavanju svih političkih i društvenih činilaca koji mogu dati svoj doprinos u tom procesu. Kad je reč o regionalnoj saradnji, istakli ste da nemate ništa protiv inicijative Otvoreni Balkan, što su mnogi upravo protumačili kao vaše „preporučivanje“ Beogradu. Kakav je vaš odgovor? Ideja EU je nastala kao ideja regionalne ekonomske saradnje zemalja Beneluksa, NJemačke, Francuske i Italije. A mi često na Balkanu kada pričamo o evropskim integracijama zaboravljamo upravo važnost naših regionalnih ekonomskih integracija. Unapređenje odnosa i regionalna saradnja je nešto za šta sam se kao ekonomista uvijek zalagao. Prioritet svih prioriteta je svakako članstvo u EU, i dok je god to naš glavni cilj, ne vidim problem da uporedo unapređujemo regionalnu ekonomsku saradnju. Štaviše mislim da je to sastavni dio naših EU integracija. Svakako da će se pitanjem pristupanja Otvorenom Balkanu baviti i buduća vlada i Skupština vodeći se interesima Crne Gore i njenih građana. Ali, moj politički stav je jasan. Bolje biti dio Otvorenog nego zatvorenog Balkana. Kakvi će biti odnosi sa Srbijom, nije malo onih koji predviđaju paternalistički odnos Beograda prema Podgorici? Zalagaću se da Crna Gora ima dobre odnose sa svim državama u regionu. Saradnja sa Srbijom je veoma važna i zbog ekonomije i zbog činjenice da smo dugo živjeli u zajedničkoj državi, da nas spajaju vjekovi istorije i kulture, porodičnih i prijateljskih odnosa. Zato često i kažem da je Srbija za Crnu Goru više od ekonomije. Rekao sam da bih ubrzo nakon posjete Briselu volio da zvanično posjetim i Beograd, da se odnosi između Crne Gore i Srbije dodatno normalizuju, da se konačno obnove puni diplomatski odnosi, da zajedno radimo na važnim infrastrukturnim projektima – da završimo auto-put ka Srbiji, da zajednički nastupamo kao jedinstvena turistička destinacija prema udaljenim tržištima poput azijskog, da u konačnici budemo dio zajedničke evropske porodice. Jednom riječju – želim da zvanični odnosi između Podgorice i Beograda budu onakvi kakvi su i svakodnevni odnosi između građana naše dvije zemlje – dobrosusjedski i prijateljski. Da li poznajete srpskog predsednika Vučića i da li ste razgovarali nakon vaše pobede? Nisam imao priliku da neposredno upoznam predsjednika Srbije gospodina Vučića. Zahvalan sam mu na čestitki koju sam dobio nakon pobjede na predsjedničkim izborima. Takođe, imali smo telefonski razgovor koji je protekao u prijateljskom i korektnom tonu. Obostrano smo iskazali spremnost da radimo na unapređenju saradnje i rješavanju pitanja koja opterećuju region. Crnu Goru 11. juna čekaju parlamentarni izbori. Da li će vladajući blok ići u jednoj koloni ili će Pokret Evropa sad! izmeriti sopstvenu snagu i šta očekujete na tim izborima? Očekujem ubjedljivu pobjedu demokratskih snaga koje su doprinijele promjenama 30. avgusta 2020. i 2. aprila tekuće godine. Nakon toga neophodno je formirati stabilnu vladu koja će imati snažnu podršku novog saziva Skupštine za sve reformske procese na putu evropskih integracija, a najvažniji su oni koji se tiču pravosuđa. Javnost je u prethodnom periodu imala priliku da vidi da su neki od najvažnijih nosilaca funkcija u pravosudnim institucijama zapravo bili dio kriminalnog sistema protiv kojeg su trebali da se bore. Iz tog razloga je reforma pravosuđa suštinska stvar u daljem demokratskom razvoju zemlje. Bez nje, što bi ljudi rekli – „džaba smo krečili“. Ubijeđen sam da će nakon pobjede na lokalnim i predsjedničkim izborima, Pokret Evropa sad! biti okosnica buduće izvršne vlasti. Smatram da treba razmotriti sve opcije nastupa na parlamentarnim izborima, iako lično preferiram predizbornu koalicionu saradnju baziranu na programskim bliskostima, kako bi se sva energija usmjerila na rješavanje važnih društvenih pitanja, umjesto sitnih partijskih konfrontiranja. Hoće li biti nekih ustupaka Demokratskom frontu, jer vas je Andrija Mandić javno podržao u drugom krugu sa znatnim brojem svojih glasača. Šta ste spremni da ustupite DF-u u budućoj vladi? Zahvalan sam svim predsjedničkim kandidatima, uključujući i gospodina Mandića, koji su me podržali u drugom krugu izbora za predsjednika. Drugi krug izbora bio je primjer dobre saradnje ka zajedničkom cilju – pobjedi nad gospodinom Đukanovićem, i daljoj demokratizaciji Crne Gore. Zato sam ja i rekao da je pobjeda na predsjedničkim izborima zajednička. Smatram da Crnoj Gori treba stabilnost i široka inkluzivnost svih koji žele da se Crna Gora izbori sa zarobljenim institucijama i nastavi još snažniju borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, nastavi sa ekonomskim reformama i što prije postane članica Evropske unije. Demokratsko pravilo razvijenog zapadnog svijeta je da vlada reflektuje parlamentarnu većinu izabranu od strane građana na slobodnim izborima. A ja sam čovjek koji poštuje i promoviše demokratske standarde. Zašto pobednička većina iz avgusta 2020. nije mogla da napravi funkcionalnu izvršnu vlast, a mnogi predviđaju da će liderske sujete nagrizati partnere i u budućoj vladi. Možete li da predvidite kako će izgledati ti odnosi? Smatram da treba spustiti loptu, razumjeti da su izazovi u zemlji toliko veliki da se male partijske razlike trebaju ostaviti sa strane kako bi se energija iskoristila za unapređenje stanja u društvu. Nadam se da su izvučene pouke iz prošlosti, te da ćemo sa tim iskustvom ovog puta kao društvo biti mnogo mudriji i uspješniji. Racionalnost i podjela odgovornosti su potrebni na političkoj sceni. Nema sumnje da je vašoj pobedi doprineo značajan rast plata i penzija, po formuli koju ste kao ministar ekonomije spremili sa kolegom Milojkom Spajićem, tadašnjim ministrom finansija. Da li je ta formula, kako vam neki sada zameraju, kriva za veliki minus u državnoj kasi Crne Gore? Ne. Naprotiv. Deficit budžeta u prvih devet mjeseci 2022. godine, nakon implementacije programa Evropa sad! je bio najniži u poređenju sa prethodnim godinama. Tako da se upravo suprotno može zaključiti. Implementacijom programa Evropa sad! prosječna neto zarada u Crnoj Gori je porasla za skoro 200 eura, a minimalna zarada je povećana sa 222 na 450 eura. Međutim, u kontekstu resursa, i prirodnih i ljudskih, koje Crna Gora ima, cilj je naravno da se nastavi sa povećanjem životnog standarda građana. Poređenja radi, prosječna neto plata u Hrvatskoj je oko 1.000 eura. Svakako to nije neka nedostižna stvar za Crnu Goru, jer ako je dostignuta u Hrvatskoj, zašto ne bi mogla biti dostignuta i u Crnoj Gori. Može li se, s obzirom na rovite javne finansije i visok udeo javnog duga, Crna Gora uskoro suočiti sa potrebom da se ograničavaju ili čak i smanjuju plate i penzije? I preti li Crnoj Gori dužnička kriza, pogotovo nakon značajnog rasta kamatnih stopa, koje dodatno opterećuju javne finansije zemlje? Agencija za kreditni rejting Standard end Pur je početkom marta potvrdila kreditni rejting i stabilne izglede za Crnu Goru. Takođe, na osnovu aprilskog izvještaja Međunarodnog monetarnog fonda odnos javnog duga i BDP-a će nastaviti da ima opadajući trend, i to sa 71 odsto bruto domaćeg proizvoda na kraju 2022. godine na očekivanih 68 odsto na kraju 2023. U izvještaju se takođe konstatuje da će ekonomski rast usporiti sa 6,4 odsto iz 2022. na nešto iznad tri procenta u ovoj godini. Tako da sve u svemu, podaci ne ukazuju da Crnoj Gori prijeti dužnička kriza, ali to ne znači da ne treba dodatno staviti fokus u narednom periodu na nastavak ekonomskih i fiskalnih reformi, što je posebno važno imajući u vidu predviđene deficite i rastući trend otplate duga u narednim godinama, koje mogu biti izazov, posebno u ambijentu visokih kamatnih stopa. Dobra turistička sezona, čiji efekti bi mogli biti veći od one rekordne 2019. godine, svakako bi dodatno pomogla oporavku ekonomske aktivnosti i umanjenju fiskalnih rizika. Uz izrazitu političku nestabilnost, jedan od ključnih problema u Crnoj Gori je i visoka inflacija. Šta bi, po vašem mišljenju, mogao biti najdelotvorniji lek za tu boljku, sa kojom se suočavaju sve zemlje regiona? Visoka inflacija je u posljednjih nešto više od godinu dana globalni problem, koji nije zaobišao ni malu otvorenu ekonomiju kakva je crnogorska. Svakako da je situacija najvećim dijelom amortizovana implementacijom programa Evropa sad! koja je počela u 2022. godini. Takođe, povećanje minimalne penzije kao i dodatno usklađivanje penzija je donekle apsorbovalo udar cjenovnih povećanja na životni standard penzionera, ali nedovoljno. Mislim da je i posljednja akcija Vlade u saradnji sa trgovačkim lancima – Stop inflaciji – dobra u cilju borbe protiv inflacije u našem ambijentu u kojem zemlja nema instrumente monetarne politike. Šta niste uspeli da uradite kao ministar ekonomije, a biće vam prioritet kao novom predsedniku Crne Gore? Ministar ekonomskog razvoja sam postao za vrijeme najveće ekonomske krize sa kojom se zemlja suočila u posljednjih 20 godina. Dobrim mjerama privrednog oporavka uspjeli smo da ekonomski pad od 15 odsto iz 2020. godine pretvorimo u ekonomski rast od 13 procenata u 2021. godini. Sada postajem predsjednik Crne Gore u vremenu kada je naše društvo podijeljeno i posvađano vještačkim podjelama prethodnog režima, pa smatram da je na meni dodatna odgovornost da pomirim Crnu Goru, ali i da je snažno usmjerim na put evropskih integracija i dobrosusjedskih odnosa. Zoran Preradović