19.05.
2024.
Iva je iz Kruševca otišla u fabriku ribe na Aljasci: Za mesec zaradiš 10.000 dolara, ali još pamtim šta se kolegi desilo
Iva je iz malog mesta u Srbiji otišla da radi na drugi kraj sveta.
Opširan članak Qiljane Smajlović u poslednjem broju NIN-a („Nepodnošljiva lakoća davanja”, NIN, br. 2834) gotovo da se više bavi pitanjem šta Goran Svilanović kao član Međunarodne komisije za Balkan misli o Kosmetu nego samim problemom Kosmeta i načinima njegovog rešavanja. Osećajući se dobro u ovoj ulozi, Svilanović se nije samo zalagao za nezavisnost pokrajine, nego se bavio i sobom kao javnom ličnošću, pa se u tom kontekstu dotakao i nedavnog sastanka Kontakt grupe sa državnim vrhom Srbije i SCG.
Na tom sastanku, tvrdi Svilanović, Kontakt grupa je „rukovodstvu zemlje prezentovala papir” čija je sadržina „vrlo slična onom što je rekla njegova komisija”, to jest „jasno je dala do znanja vlastima u Srbiji da Kosovo više neće biti u istoj državi sa Beogradom”. „Ja tvrdim da je ovo zakucano”, kaže on i zatim – poredeći sebe sa Tadićem, Koštunicom i drugima iz državnog vrha – dodaje ono do čega mu je stvarno stalo: „Zar nije mnogo veći moralni problem otćutati šta je rekla Kontakt grupa?”
Pre nego što pokušaju da odgovore na ovo pitanje, čitaoci NIN-a treba da znaju da su sve Svilanovićeve tvrdnje koje smo upravo citirali potpuna neistina. U 15 „ključnih poruka” Kontakt grupe, iznesenih na sastanku u Beogradu 11. aprila, nigde se ne pominje nezavisnost pokrajine, niti se uopšte predlaže neko precizno rešenje za njen budući status. Naprotiv, Kontakt grupa je ponovila svoj od ranije poznat stav: kada će početi „proces kojim će se odrediti budući status Kosova zavisiće od daljeg sprovođenja kosovskih standarda” (t. 6). Ako u tom pogledu bude značajnog napretka, „otpočeće proces razgovora” o budućem statusu (t. 7), a ako „pravog napretka ne bude, taj proces će se odložiti” i odrediće se nov datum za ocenu koliko su ispunjeni standardi (t. 8).
U porukama Kontakt grupe iznesenim u Beogradu ima i takvih koji se tiču budućeg statusa, ali ni kada se uzmu u celini one ne predstavljaju obuhvatno rešenje kakvo nude mnogi koji se bave problemom Kosmeta, pa i Međunarodna komisija za Balkan. Posebno se nigde ne kaže da „Kosovo više neće biti u istoj državi sa Beogradom”, što je osnovni stav za koji lobira komisija čiji je član Svilanović. Opšti pristup Kontakt grupe pre nekoliko dana je u jednom intervjuu dobro objasnio ambasador Nemačke u SCG, g. Andreas Cobel, koji je, kao i nas dvojica, prisustvovao beogradskom sastanku:
„Nema za Kosovo ni evropskog, ni američkog, ni bilo kojeg drugog gotovog rešenja. U srpskoj javnosti, ali i u Prištini, često se stiče utisak kao da postoji rešenje međunarodne zajednice koje je već utvrđeno, napisano i samo čeka da se sprovede u delo. Tako nešto ne postoji. Štaviše, rešenje će se naći na kraju dugotrajnog i, nadajmo se, konstruktivnog pregovaračkog procesa. A pregovori o budućnosti Kosova još nisu ni otpočeli. Sada je tamo najpotrebnije da se svakodnevni život građana, naročito pripadnika manjina, poboljša u toj meri da se može govoriti o suštinskom napretku u implementaciji standarda. Poboljšana zaštita manjina je preduslov za početak pregovora o budućem statusu Kosova” („Dnevnik”, Novi Sad, 24.4.2005).
Ako se složimo da nema gotovog rešenja za Kosmet, to sigurno znači da su u igri i nezavisnost, koju traže Albanci, i proširena autonomija, koju nudi naš državni vrh, i različiti oblici međunarodnog protektorata, o kakvima se govori na Zapadu. Pregovori o budućem statusu, kad god da otpočnu, neće biti nimalo laki, ali to ne važi samo za našu stranu. Rugova danas odbija direktne razgovore sa Beogradom, jer kao i Svilanović veruje da je nezavisnost Kosmeta „zakucana” i da na nju treba samo sačekati. Ova politika svršenog čina, koliko god da uživa podršku Mortona Abramovica i Ričarda Holbruka (na koje se poziva Qiljana Smajlović), mogla bi ipak da se pokaže kratkovidom. Srpska politika danas počiva na uverenju da rešenje kosmetskog pitanja treba tražiti u kompromisu, do kojeg se mora doći kroz dijalog i pregovore. Nerealno je očekivati da na tim pregovorima Srbija i SCG imaju pravo veta, ali je jasno da će se za svako rešenje tražiti i pristanak Beograda. Na državnom vrhu je da u ovoj situaciji pokuša da učini pameću ono što Milošević nije uspeo oružjem – da, s razrađenom pregovaračkom strategijom i najširom podrškom dobijenom za nju, odbrani nacionalni i državni interes na Kosmetu.
Što se tiče Gorana Svilanovića, on nije ni prvi ni poslednji političar koji se našao u nezgodnoj situaciji, pa mu se učinilo da neistinom može kako-tako da izađe iz nje. Rekli bismo da, bar ovog puta, u tome nije imao mnogo uspeha.
Leon Kojen,
politički savetnik
predsednika Srbije
Slobodan Samardžić,
politički savetnik
predsednika Vlade Srbije
20.05.
2024.
Smrt iranskog predsednika otvorila je put sinu Alija Hamneijja da postane novi vrhovni vođa Irana
20.05.
2024.
Zahtev glavnog tužioca MKS-a razmotriće veće sudija Međunarodnog krivičnog suda
20.05.
2024.
Po Kurtijevom nalogu, policija je upala u sve ekspoziture u sve četiri opštine na severu Kosova, kaže Petar Petković
15.05.
2024.
Kineski predsednik otišao je iz Srbije, ostavivši nam Sporazum o slobodnoj trgovini i još tridesetak ugovora u crvenom kožnom povezu.
20.09.
2023.
Pitanje je kako je najlakše ostvariti obećanu predaju Kosova, a da ne bude velike štete po armaturu vlasti? Pa u haosu, kako je to uradio Milošević sa krajiškim Srbima. Može biti da zato Vučić sad najavljuje potencijalni egzodus Srba sa Kosova
20.09.
2023.
Šta očekivati u zemlji u kojoj je u nedelju na Pinku prilog o gazdi te televizije Željku Mitroviću trajao deset puta, a u ponedeljak dva puta duže nego o sukobima na severu Kosova u kojima je poginulo najmanje pet, a ranjeno duplo više ljudi