Arhiva

Pošto levo oko

Sandra Petrušić | 20. septembar 2023 | 01:00

Nedelju dana je vest o agoniji 35 naših državljana, od oko 350 koliko ih je bilo u Šarm el Šeiku u vreme terorističkog napada, bila udarnija i od same egipatske tragedije. “Bili smo prepušteni sami sebi”, jedan je od najčešćih naslova koji se pojavljivao. Hteli su kući, agencije su ih ostavile na cedilu, država takođe (sve druge države su dan-noć vraćale svoje građane), oštećeni su i tužiće. Za to vreme u Hrvatskoj, zemlji koja ima daleko veće turističke apetite od naše, vesti su izgledale malo drugačije: “Strani turisti samo u malom broju napuštaju Šarm el Šeik (recimo 50 Belgijanaca) i mala je verovatnoća da će strah od terorizma pomoći domaćem turizmu jer, iako po podacima EU spadamo u najbezbedniju zemlju uz Grčku, ne postoji garancija da se sledeći napad neće dogoditi kod nas.”

Ili kod nas. U kontekstu toga se nameće pitanje – šta građani mogu da traže kao nadoknadu? Po svemu sudeći, ništa, jer prema rečima Momčila Neškovića iz Ministarstva turizma, zakon ne predviđa ovakve situacije i osiguranje putnika od terorizma ne postoji. Takođe, po svim važećim zakonima, turisti koji su najavili tužbu spor bi mogli da pokrenu jedino protiv Al kaide. Niko ne osporava pravo bilo koga na osećaj ugroženosti ukoliko se nađe u okruženju u kom eksplozije izazivaju ljudske žrtve, ali kao i u svim ostalim situacijama, neka pravila igre moraju da postoje. I mada je u javnosti stvoren utisak da ih kod nas nema, i te kako ih ima (sviđala se ona većini ili ne).

Kakva su, za NIN objašnjava Dragoslav Stanković, direktor Jute (Udruženja turističkih agencija): “Imamo zakon o turizmu a prema Zakonu o obligacijama agencija je obavezna da realizuje program putovanja, dakle ono što je naplatila. Za sve druge slučaje u kojima se radi o vanrednim prilikama uvek za svoje građane odgovara država. Postoji jedna pametna i prethodna mogućnost, koju radi pametni zapadni svet – da se osiguravaju: leva ruka, desna ruka, levo oko, desno oko, levi prst – desni prst... Budući da toga kod nas nema, kad se naši građani nađu u nevolji, onda država to mora da preuzme na sebe. A ako govorimo o ovom slučaju, pomenuo bih da se na sajtu Forin ofisa može videti da engleska vlada nije preporučila da se ne putuje u Šarm el Šeik i njihove agencije mogu da realizuju svoja ugovorena putovanja. Prevedeno, nije proglašeno vanredno stanje i u tom slučaju ni država nema obavezu, kao što nema ni agencija.”

U slučaju Šarm el Šeika situacija je potpuno jasna: niti je Egipat proglasio vanredno stanje, niti je ijedna od zemalja EU ovu zemlju ocenila kao rizičnu i izdala preporuku da se u nju više ne ide (posle preporuke države, putovanje građana je njihov lični rizik i vlada više nema nikakvu obavezu prema njima), a ponajmanje je to učinila naša. To znači da je svima onima koji su želeli da pobegnu iz Egipta ostala samo jedna mogućnost na koju ukazuje Stanković: “U ovakvim slučajevima (kada nije proglašeno vanredno stanje, vanredne okolnosti, ratno stanje...), putnik na svoj zahtev prekida putovanje i na svoj teret se vraća. Agencija je, prema povelji EU, obavezna da pomogne putniku, ali bi trebalo da naplati tu svoju uslugu. Konkretno, ovo što je uradio Kon Tiki za svoje putnike nije njihova zakonska obaveza, već samo poslovna odluka te agencije da vodi računa o svojim putnicima.”

Ako već postoje pravila, nameće se pitanje zašto je dozvoljeno da se povratak jednog broja putnika pretvori u toliki skandal. I zašto su jedni sa drugih prebacivali odgovornost. Recimo, U Ministarstvu turizma kažu da je Ministarstvo inostranih poslova zaduženo za vanredne situacije ovog tipa i da se putnici bez razloga ljute na njih: “Naše nadležnosti nisu da proglašavamo da je negde elementarna nepogoda, da preporučujemo da putnici ne odlaze, i tako dalje... To radi neko drugo ministarstvo na nivou savezne zajednice”, kaže Momčilo Nešković. A portparol vlade Ivan Đurić svoju zamerku upućuje agencijama: vlada je kontaktirala Jat i obezbedila čarter, bilo je potrebno da agencije to zatraže, a nisu.

I bilo je nekako najbezbolnije da se krivica uvali baš agencijama, a u tome je i RTS (kuća sa pretenzijom da bude javni servis) dala svoj doprinos. Hronološki gledano, situacija se razvijala na sledeći način: Jat ervejz je na svoj redovni let za Kairo poslao avion sa većim brojem mesta da bi se 24. jula u njemu vratili turisti koji su se u anketi izjasnili za povratak. Među njima je bilo i 35 Kon Tikijevih turista, od 170, koliko ih je preko ove agencije boravilo u Šarm el Šeiku.

Srđan Marković iz agencije Kon Tiki za NIN kaže: “Tu izjavu smo dali posle ankete koju smo sproveli među turistima. Bio je to bezbedan i ekonomičan način povratka. Transfer od Šarm el Šeika do Kaira traje šest sati. Posle ankete, 35 je prihvatilo ovakav način povratka kakav smo im ponudili. Svima je predočeno da se ide iz Kaira, napravili smo transfer i niko tokom njega nije pravio problem. Sve vreme sam bio u kontaktu sa vodičem i interesovao se za atmosferu u autobusu. Dobio sam odgovor da se neki pitaju da li je trebalo da se vrate, ali da je stanje regularno. LJudi koji kažu da su bili u agoniji, bili su jedan i po dan.”

Međutim, situacija je izgledala potpuno drugačije kada su putnici stigli. Žalili su se da su poslednji koji su evakuisani, da su im uslovi puta bili nemogući, da mnogi nisu pošli jer su se plašili puta kroz pustinju, a i da nisu imali oružanu pratnju. Zahtevati oružanu pratnju u državi u kojoj nije ni rat ni vanredno stanje je besmisleno isto koliko je besmisleno očekivati da bi takva pratnja ikoga mogla da zaštiti od današnjih terorista, ali to nije bio predmet interesovanja RTS-a. U Jutarnjem programu, 25. jula objavljuju vest: “Jutros je stigla prva grupa turista iz Šarm el Šeika, razočarani su što agencije ranije nisu organizovale povratak vanrednom linijom. U ovoj grupi bili su uglavnom putnici agencije Kon Tiki koji su najavili danas popodne protest ispred poslovnice Kon Tikija zbog nebrige prema svojim turistima.”

“Priznaćete, od Borova Naselja nije bilo javne objave protesta na RTS-u”, kaže Marković i dodaje: “U trenutku napada u Šarm el Šeiku se nalazi 170 ljudi iz Kon Tikija i 170 ljudi iz drugih agencija. Te druge agencije se nikada ne spominju, a njihovi putnici su se vratili redovnim letom. Sve do danas isključivo se govori o 170 ljudi iz Kon Tikija. Jat je postavio dva aviona, neka jedan bude za nas, niko se nije upitao za koga je drugi.

Šarm el Šeik

Bezbedno kao kod kuće

Na svim prilazima Šarmu obezbeđenje je oduvek bilo rigorozno, a sada se automobili pregledaju ogledalima, u autobuse ulaze policajci sa psima i pretresaju, čak i strance. Jedino su, kažu, Beduini, narod bez osećanja pripadnosti i koji bogatstvo mere u kožama i kamilama, mogli da prokrijumčare bombe i ubice. A takvih pustinjskih puteva ka Šarmu ima najmanje 28.

Bombe su, za sada, postigle dva cilja. Prvi, zaista je dobro iznerviran predsednik Hosni Mubarak koji svaki vikend provodi u kazinu luksuznog “Žolivil golf rizorta”. Drugi, tradicionalno poslovični Egipćani, u strahu od propale sezone, spustili su cene.

U avgustu će u “Hiltonu” dvoje letovati po ceni jednog – kaže Slobodan Micić, vlasnik agencije Kon Tiki, jedine koja nije ukinula čarter letove prema Šarmu. Strašno je to što se dogodilo i turistima koji su prekinuli letovanje vratili smo novac. Ali, nemojmo od komarca praviti magarca. Notorna je laž to što je manjina koja se vratila pričala da su dva dana bili zatočeni u hotelu bez struje i hrane.

A da je ambasador SCG u Kairu gnjurac – sve bi bilo drugačije. NJegova ekselencija Rajko Bogojević strpljivo objašnjava novinarima da nije mogao da se probije do Šarma, jer su u grad mogle da uđu samo diplomate čiji su turisti povređeni ili poginuli. Za slovenačkog ambasadora, koji je uspeo da obiđe svoje turiste, Bogojević tvrdi da se “zatekao u Šarmu jer je gnjurac”. Na opasku da slovenački diplomata nije ronio tog vikenda, već je došao iz Kaira, Bogojević kaže: “Moj zadatak je bio da se uverim da su naši turisti živi i zdravi. Složićete se da je to bilo najvažnije.”

Srbi, ipak, nisu najluđi. Svi Sloveni su izgleda takvi. Zbog bombi letovanje nisu prekinuli ni Rusi, Poljaci, Slovaci, pa ni Mađari, Belgijanci, Holanđani i Britanci. Najviše su se uplašili Italijani, Grci i Makedonci. Srbi su “luđi” od svih utoliko što su bili na čelu kolone demonstracija protiv terorizma.

- Na peškiru smo karminom napisali parole i uputili se ka čelu kolone – priča Zdravko Vasiljević. – Sutradan smo otišli na izlet u Svetu Katarinu, a prekosutra u Kairo. Kada smo čuli da će vodič Aleksandra Lazić organizovati izlete prema planu, nije nam padalo na pamet da se vratimo kući.

Italijani su se predomislili pa su za 7. avgust ponovo potvrdili rezervacije, a britanski “Tompson” Šarm prodaje pod novim sloganom: “Bezbedno kao kod kuće”.

“Veća je verovatnoća da vas u Britaniji udare kola nego da u Šarmu poginete od bombe” – kaže dr Aleksandar Pavić, profesor inženjeringa na britanskom univerzitetu Šefild. “U Šarmu 30 ljudi opslužuje jedan krevet, a u Britaniji troje. Jasno vam je kakva je gde usluga.”

“Nismo nikog otpustili” – kaže Višnja Kovačević, generalni direktor najveće agencije “Šarm voajaž”. “Naš kolega je poginuo i radnici su danima plakali što zbog njega, a što iz straha da ćemo polako otpuštati ljude. Šarm je polupun i nadamo se da će evropski turoperatori potvrditi rezervacije. Egipat se godinama oporavljao od masakra u Luksoru, ali 'ohrabruje' to što su teroristički napadi sada u svetu učestali.”

A. M.

U trenutku terorističkog udara, tamo je bilo 30 000 Italijana i, nažalost, poginulo je šest. Italijanska vlada je iz Iraka poslala vojni transporter za ranjene i mrtve. Da bi prebacili 30 000 ljudi, bila bi im potrebna tri dana (175 aviona), i to za vojsku, a ne turiste koji su levo i desno. Ne mogu da vam kažem da li je to odgovornost vlade, a ono što je moje jeste da turiste koji ne žele da ostanu, prebacimo na način koji je bezbedan i koji je ekonomičan. Nemojte da se ljutite, ali ja ne mogu po njih da pošaljem nosač brodova žKumrovecž i razarač žVeliku Planuž.”

Zašto je protest najavljen preko RTS-a bio baš ispred Kon Tikija i šta je sa ostalim agencijama, upitali smo Stankovića:

“Koje ostale agencije? Svi su intervjuisani, ko je hteo da se vrati – vratio se, ko nije, ostao je tamo srećan i zadovoljan. Putnici koji najavljuju tužbu nemaju osnova: niko nije bio u obavezi da im pošalje avion i da ih vrati. Čak ni Italija nije poslala avione po svoje putnike, već samo vojni za ranjenike i poginule. A da je država procenila da je situacija opasna, onda putnici ne bi bili u situaciji da biraju hoće li ili neće da se vrate – moraju da se vrate.”

U tom slučaju država bi bila suočena sa daleko većim gnevom: ne bi je optuživalo nekoliko desetina putnika, već nekoliko stotina koji su odlučili da ostanu u Egiptu i kojima bi na taj način prisilno bio prekinut odmor. Međutim, ono što je država mogla da odradi a nije, sadržano je u izjavi Ministarstva spoljnih poslova SCG u kojoj se ocenjuje da bi svim građanima naše zemlje, koji žele da prekinu letovanje u Egiptu, trebalo omogućiti povratak u zemlju i vratiti uplaćeni novac. “Osnovu ovakve procene čini briga za ljudske živote i objektivan strah naših građana posle terorističkih napada u Šarm el Šeiku, tako da nijedan ugroženi ili izgubljeni život nije preči od bilo kakvih aranžmana ili komercijalnih interesa turističkih agencija”, kaže se u saopštenju. Ono što se ne kaže jeste da će tim povodom država razvezati kesu i nadoknaditi troškove koje će agencije imati (unapred otkupljeni letovi, rezervacije u hotelu...), što bi morala da učini u slučaju kad utvrđuje da se radi o vanrednim okolnostima.

Ono što možda uliva nadu da ubuduće u sličnim okolnostima neće biti ni tolikog haosa ni tolikog skandala jeste odluka vlade da se oformi Krizna grupa u kojoj će biti predstavnici MIP-a, Ministarstva trgovine, turizma i usluga, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva za kapitalne investicije, predstavnici Jata i Jute. Koliko bi to moglo da pomogne, ocenjuje Marković: “Najbitnija su pravila, kada ih imate, ponašate se po njima. Kada ih nemate, kombinujete ih u zavisnosti od vaše sposobnosti, obrazovanja i morala. Tako smo radili ovog puta. Ali ukoliko bi postojao krizni štab, to bi bilo u redu. Oni propisuju pravila i mi se ponašamo po njima. Tada je sve lakše ispuniti i naša odgovornost je daleko manja. U tom slučaju se na RTS-u neće pojaviti vest: Dobro jutro Srbijo, protestno okupljanje ispred Kon Tikija je u 12 sati.”

A ono što buni u informaciji jeste podatak da će krizna grupa biti oformljena tek krajem avgusta, dakle na izmaku turističke sezone, a u godini kad je terorizam jači nego ikada. “Ako godinama nismo imali takvu grupu, zašto bi bilo dockan da to bude krajem avgusta”, kaže Stanković.