8.05.
2024.
Ko je prva dama Kine: Superzvezda sa jasnim zadatkom
Peng Lijan je mega zvezda u zemlji od milijardu ljudi - a sam njen brak bio je važan politički potez.
Žiri, koji je radio u sastavu Milan Vlajčić (predsednik), Milo Lompar, Aleksandar Jovanović, Stevan Tontić i Slobodan Vladušić, odluku je doneo većinom glasova (3:2). Za Velikićev roman glasali su Milan Vlajčić, Aleksandar Jovanović i Slobodan Vladušić, dok su romanu Gordane Ćirjanić „Poljubac“ glas dali Milo Lompar i Stevan Tontić.
U najužem izboru bili su i „pH roman“ Draška Miletića i „Feliks“ Vladimira Kecmanovića.
NIN: Pet puta ste bili u najužem izboru?
Dragan Velikić: Da. Prvi put je bilo sa „Via Pula“. To je jedini put kada je nedobijanje nagrade predstavljalo uspeh, jer sam bio pisac sa prvim romanom, a ušao u NIN-ovo finale. Potom je to bio „Astragan“, pa „Severni zid“, čini mi se da sam i sa „Hamsinom 51“ bio, valjda među tri ili četiri, nisam siguran. To moj sin Vid vodi preciznu evidenciju. Zatim „Slučaj Bremen“...
Jeste li svaki put čekali nagradu?
- Kasnije ne. Ali, kada sam objavio „Via Pula“, Igor Mandić je bio književni kritičar NIN-a i za mene je to značilo kad Igor Mandić piše, pa bilo kako da piše, to je već referenca. Sećam se da sam otišao na more i vratio se. Sreo me je urednik Dragan Lakićević i rekao: Jesi li video šta je Igor napisao. Imao sam tremu, pa pitam: pa, šta je? On kaže: Panegirik je napisao! I ja odmah kupim NIN, Ogledalo kritike, i sećam se rečenice kada Igor Mandić kaže: Sasvim glatko, bez problema, prvenac Dragana Velikića „Via Pula“ ulazi u glavnu kompoziciju savremene jugoslovenske proze. To je rečenica koja je za mladog pisca zaista značila, ali NIN-ovu nagradu nisam očekivao.
Kada ste je očekivali?
- Kad je bio „Astragan“, kad je bio „Severni zid“. Posle toga više nisam. Ove godine jesam, ali to ne možete nikad da znate.
Koje je vaše prve sećanje vezano za NIN-ovu nagradu?
– Došao sam na studije u Beograd 1972. godine, mislim da je tada Miloš Crnjanski dobio za „Roman o Londonu“, ali ja ga nisam čitao tada, bavio sam se muzikom. Onda Danilo Kiš. Međutim, sećam se kad je dobio Dragoslav Mihailović, zapravo njegovog se intervjua odlično sećam. Imao sam svoju arhivu, koju i danas imam, veoma klasifikovanu – intervjui, prozni tekstovi, zanimljivosti iz sveta itd, reportaže, putopisi...Sećam se i Tišminog intervjua.
Velikić je svoj „roman-omnibus“ realizovao u tri veoma asimetrična poglavlja. U prvom je narator Danijel, ostareli dirigent, koji ispoveda svoj život. U drugom poglavlju, koje je okosnica romana, njegov će se slušalac pojaviti na sceni: Rudi Stupar, mladić iz vojvođanske varoši, nesuđeni glumac. Treće poglavlje samo je kratki appendix, u kojem junaci koji defiluju romanom iz svog, do tada nečujnog glasa svode račune s Rudijem. Možda je najveća vrlina Velikićevog pisanja, koja je uvrhunila baš u ovom romanu, njegovo izvanredno prefinjeno osećanje za „životni“ detalj koji prikazuje i priziva sa gotovo šamanskom moći materijalizacije.“
Teofil Pančić
„Dragan Velikić napisao je onu vrstu romana u kojem svako može naći svoj roman. Ruski prozor je briljantna, samoironična analiza malograđanina. Prust, ali sa humorom. Svaki iskreni čitalac na ovim stranicama prepoznaće malograđanina u sebi. Priznajem, ja jesam.“
Jovan Ćirilov
„Velikić je savršeno otporan na književne mode, kako one globalne, tako i naše lokalne. Stilska sredstva kojim je ispričana njegova priča u Ruskom prozoru svakako nisu iz sezone proljeće–ljeto. Poput mnogih velikih pisaca, Velikić je svoje djelo stvorio u otporu prema onome što jest glavna matica jedne književnosti i kulture.“
Miljenko Jergović
Dragan Velikić (1953) srpski je književnik . Odrastao je u Puli. Diplomirao je svetsku književnost na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke delatnosti Radija B92 „Samizdat B92“. Pisao je kolumne za
NIN, Vreme, Danas i Reporter. Bio je od 2005 . do 2009. godine ambasador Srbije i Crne Gore, odnosno Republike Srbije u Republici Austriji. Piše romane, priča, eseje, publikuje knjige izabranih intervjua.
Preveden je na petnaest evropskih jezika. Dvostruki je dobitnik Ninove nagrade za roman godine. Član je Srpskog književnog društva. Za roman Islednik trebalo je da dobije Nagradu Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine, ali je nagrada (naprečac) ukinuta pre zvanične dodele.
9.05.
2024.
Srbija je prva zemlja u Centralnoj i Istočnoj Evropi sa kojom će Kina izgraditi "zajednicu sa zajedničkom budućnošću"
9.05.
2024.
Iako prijem Kosova za sada nije na agedni Komiteta ministara, ne treba prevideti da je još uvek reč o nacrtu dnevnog reda.
8.05.
2024.
“Majka, ne mogu više!”. Bile su to poslednje reči koje je Biljana čula od svog sina Petra.
9.05.
2024.
Gordana Siljanovska Davkova osvojila je 65,14 odsto glasova u drugom krugu predsedničkih izbora
3.04.
2024.
Reč je o renomiranim, izuzetno uglednim, poznatim imenima iz sveta književnosti čije kratke biografije predstavljamo.
29.01.
2024.
Stručni žiri na čelu sa Goranom Korunovićem izabrao je najbolji roman objavljen prošle godine na srpskom jeziku
24.01.
2024.
U ponedeljak, 29. januara, oko podneva, žiri će saopštiti ime 70. dobitnika najvažnijeg domaćeg priznanja za roman.
24.01.
2024.
Priča koju želim da ispričam govori o jednom užasnom zločinu. I njena najveća tragedija je, kako bi rekao Kiš, upravo u tome što je istinita
24.01.
2024.
Upoznao sam zanimljivu devojku. Hodom me je podsetila na Žanu, moju ljubav iz mladosti. Mene svaka lepa ženska osoba podseti na nju.
24.01.
2024.
Bio je i neki koji je izrekao estetski vrednosni sud „Ova knjiga ne valja” o nekoj od knjiga Srđana Srdića, još je rekao da ništa ne valja
24.01.
2024.
Hladni vetrovi neprijatno deluju na ljude. Ali, čak i oni topliji donose im bolest, dok vlažni, kao što je poznato, naročito škode.
17.01.
2024.
„Nakon objavljivanja prethodnog romana, knjige Ljubavna pesma, imao sam nameru da napišem novi roman“