8.05.
2024.
Ko je prva dama Kine: Superzvezda sa jasnim zadatkom
Peng Lijan je mega zvezda u zemlji od milijardu ljudi - a sam njen brak bio je važan politički potez.
Mamac baštini „dva ključna saznanja našeg doba: da se ne može izaći iz istorije i da se mora uspostaviti rezerva prema veri u mogućnost da pripovedanje neposredno obuhvati istinu o svetu i vremenu“. Istorijsko vreme, dakle, umetničko predstavljanje i život koji se kruni između njih glavne su teme ove knjige.
„Primio sam vest o NIN-ovoj nagradi s mešavinom osećanja, među kojima sam prepoznao nevericu, ravnodušnost, radost i bol. Nevericu zbog toga što sam pomišljao da će žiri dati prednost nekim drugim autorima... ravnodušnost zbog toga što smatram da pisac ne treba da razmišlja o nagradi a još manje da piše za njih; radost, ipak, što je moj roman dobio nagradu koja je uvek imala poseban ugled i značaj; i napokon, bol – naprosto sam odjednom postao svestan da se nalazim negde sasvim druge“, kazao je Albahari.
Mamac je roman o majci, toj pouzdanoj sili koja je bila stub piščeve porodice, nenametljivoj, a ipak duboko utkanoj u sve pore njegovog života. Suočavana s tragičnim gubicima, pod udarom istorijskih zbivanja koja su težila da je unište, ona je uspevala u onome što pisac nikada nije savladao – da živi život, otvorenih očiju dočekujući ono što joj on donosi. U gustom tkanju naracije pripoveda se upečatljiva priča o porodici, tragediji i gubitku, i istorijskom usudu našeg podneblja.
-
Proširena meditacija o istoriji (i velikoj i intimnoj), porodici i gubitku.
Publishers Weekly
-
Poetički i tematski koherentan, Mamac briljantno spaja dve teme: putovanje kao odlazak, i smrt, kao nestanak porodice.
Slobodan Vladušić (Degustacija strasti)
-
Jugoslavenski lomovi nisu ga mogli zaobići. Početkom devedesetih istorija je „ponovno oživela u punom sjaju“, pa 1994. odlazi u Kanadu, prvo s namjerom privremenog boravka, da bi se tamo zadržao idućih osamnaest godina. Citat iz prethodne rečenice pripada pripovjedaču iz jednog od Albaharijevih najznačajnijih djela – romana Mamac, napisanog u Kanadi i objavljenog 1996. u sklopu Arkzinove Biblioteke „Bastard“ kao „prva knjiga `s one strane' objavljena u Hrvatskoj nakon rata`, kako navodi Boris Postnikov
U središtu tog narativno kompleksnog, višestruko uokvirenog teksta, ujedno i dobitnika NIN-ove nagrade, priča je pripovjedačeve majke, očuvana na magnetofonskim vrpcama i posredovana njegovim komentarima dok ih preslušava, raspravljajući pritom sa svojim nametljivim poznanikom, kanadskim piscem Donaldom.
Na taj se način i povijesni konteksti Drugog svjetskog rata i raspada Jugoslavije uvijaju jedan u drugi, dajući romanu i izražen politički naboj, osobito uzmemo li u obzir okolnosti njegovog izdavanja (...)
Lujo Parežanin (Novosti, Zagreb)
David Albahari (1948 - 2023) bio je srpski književnik, prevodilac i akademik. Uglavnom je pisao romane i kratke priče koje su često autobiografske. Prevodio je sa engleskog jezika i bio član Srpske akademije nauka i umetnosti. Prvu zbirku kratkih priča Porodično vreme je objavio 1973. godine. Postao je popularan u književnim krugovima četvrtom knjigom Opis smrti, za koju je dobio Andrićevu nagradu. Godine 1991. postao je predsednik Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, a radio je i na evakuaciji jevrejskog stanovništva iz Sarajeva. Godine 1994. preselio se s porodicom u Кalgari.
Bio je član je van radnog sastava Srpske akademije nauka i umetnosti pri Odeljenju jezika i književnosti od 2. novembra 2006. godine. Albaharijeva ostvarenja prevođena su na francuski, nemački, engleski, hebrejski, poljski, italijanski, makedonski, slovenački, albanski, slovački, mađarski itd. Svaka nova knjiga Davida Albaharija predstavlja za našu književnost pravi događaj jer nosi u sebi ekskluzivnost povezivanja domaće literature sa svetskom književnom baštinom.
8.05.
2024.
Čini se da je antifašizam umorni starac sa malo savremenika, zapušten od naslednika i osuđen na lapot.
8.05.
2024.
"Oko 750.000 ljudi za vreme njihove vlasti napustilo je Srbiju i to više nije iseljavanje, nego evakuacija. I zato izlazak na izbore“
9.05.
2024.
Ceremonija dočeka možda priliči prazniku u nekoj zemlji Istočne Azije, ali teško i prijemu državnika u sred Evrope.
9.05.
2024.
Iako prijem Kosova za sada nije na agedni Komiteta ministara, ne treba prevideti da je još uvek reč o nacrtu dnevnog reda.
3.04.
2024.
Reč je o renomiranim, izuzetno uglednim, poznatim imenima iz sveta književnosti čije kratke biografije predstavljamo.
29.01.
2024.
Stručni žiri na čelu sa Goranom Korunovićem izabrao je najbolji roman objavljen prošle godine na srpskom jeziku
24.01.
2024.
U ponedeljak, 29. januara, oko podneva, žiri će saopštiti ime 70. dobitnika najvažnijeg domaćeg priznanja za roman.
24.01.
2024.
Priča koju želim da ispričam govori o jednom užasnom zločinu. I njena najveća tragedija je, kako bi rekao Kiš, upravo u tome što je istinita
24.01.
2024.
Upoznao sam zanimljivu devojku. Hodom me je podsetila na Žanu, moju ljubav iz mladosti. Mene svaka lepa ženska osoba podseti na nju.
24.01.
2024.
Bio je i neki koji je izrekao estetski vrednosni sud „Ova knjiga ne valja” o nekoj od knjiga Srđana Srdića, još je rekao da ništa ne valja
24.01.
2024.
Hladni vetrovi neprijatno deluju na ljude. Ali, čak i oni topliji donose im bolest, dok vlažni, kao što je poznato, naročito škode.
17.01.
2024.
„Nakon objavljivanja prethodnog romana, knjige Ljubavna pesma, imao sam nameru da napišem novi roman“