Prvo poglavlje novog romana Ane Vučković, književnice rođene 1984. u Beogradu, nosi naslov Smrt. U celini glasi: „Smrt. Smrt je kad nekog dugo nisi video. I to je to.“ Spisateljica četiri knjige nastavlja sa zaključkom da je prvih meseci po tatinoj smrti dramatično shvatala kišu. „Onu koju pada jako i od koje ti kosa miriše lepo i koja pojača aromu šampona nanesenog dva dana ranije, spere gasove grada, autobuse, prljave šipke i puder, čije su se čestice tiho uvukle u kosu i ispod noktiju, gde bi ih forenzičari našli kad bi ti se nešto strašno desilo…“ Urednik izdanja Srđan Srdić u pogovoru kaže da je Yugoslav najpre elegična poema o zajedničkom vremenu koje je junakinja provela sa ocem, sa posebnim naglaskom na vremenu provedenom u ubijenoj Jugoslaviji, boljem vremenu čiji opisi ne dolaze iz naknadnog izučavanja izvora, već najpre iz sećanja. Zaključuje da takva sećanja - bole. Blurb sa korica: „Daj mi Jugoslaviju, gde je bilo i posla i zabave, i gde smo sve mogli, daj da ne liči na život“.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se