Kao čovek prošlog veka, koji se slabo snalazi na internetu i na društvenim mrežama, zahvalan sam čitateljki D. P. koja mi je poslala podatke o jezičkoj diskusiji na sajtu „Beta Insajder“ (tu sam tek potpuni autsajder), ponovljenoj, ako sam dobro razumeo, i na sajtu lista „Danas“. Tu je objavljena vest pod naslovom „Sutkinja Prekršajnog suda pretučena u sudnici“, a reč sutkinja ponavlja se i u tekstu. Posle toga među čitaocima razvila se burna diskusija oko toga da li ženu na položaju sudije treba zvati sutkinja, sudinica, sudijinica, ili možda naprosto ostaviti oblik sudija, isto kao i za muškarca.
Ovo poslednje rešenje izgleda da se najčešće koristi u dnevnoj štampi, gde redovno čitamo „Sudija je odbacila taj zahtev“, „Prethodni postupak je vodila sudija ta i ta“ i slično. Imenica se ionako završava na „a“, pa zašto ne bi bila i ženskog roda? Možda je to stvarno i najbolje rešenje, ali ni ono nije bez svojih teškoća. Naš jezik nije sklon onome što su stari Grci nazivali „epicene“ – imenice koje su u istom obliku za oba roda. Mada naše gramatike ne priznaju -ija kao poseban sufiks muškog roda, desetine imenica s takvim završetkom, pretežno turskog porekla, stvaraju utisak da takav sufiks postoji. Takve su đuvegija, haramija, pustahija, komšija, ćurčija, mesija, zatim one bezbrojne s turskim nastavcima -džija i -lija, da i ne pominjemo imena kao Alija i pogrdne nazive kao balija.
U govoru najčešće čujemo sudi(ji)nica, ali tu se javlja ona dvosmislenost iz patrijarhalnih vremena koju znamo po Nušićevoj „ministarki“, po raznim „kapetanicama“ i slično: sudi(ji)nicom bi se najpre zvala ’sudijina žena’. Samo takvo značenje dato je u Matičinom šestotomniku, u tomu koji je objavljen 1976. godine, kao da u to vreme još nije bilo žena sudija. U jednotomniku iz 2011, za divno čudo, nema ni sudi(ji)nice ni sutkinje. U priručniku „Rod i jezik“, koji su u Novom Sadu 2009. objavile Svenka Savić i još tri njene koleginice, sutkinja je dato kao glavni oblik, uz moguće varijante kao gospođa sudija, sudijinica, sudijka, suditeljka i druge. U crnogorskom „Registru zanimanja, zvanja i titula žena“ Sanje Mijušković (2013), u izdanju Ministarstva za ljudska i manjinska prava, predlaže se samo sutkinja. Posle svega – odlučite sami, ali reklo bi se da sutkinja ima prednost.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Pretplata
Već imate nalog? Ulogujte se