Arhiva

Poslednja šansa

Ilija Marković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 16. april 2014 | 18:50
Poslednja šansa
Otkako znamo za njega, zaboravili smo da postojimo. Prkosi i zakonima fizike: gde smo mi i on je. Gde je on, nas nema. Toliko je ojačao da ni on sam ne može protiv svoje volje. Da nije, ne bismo se svađali ni oko čega. Ja tvrdio da je on jači od nas, ostali - da je najpametniji. Da nije pio iz poverljivih izvora, ne bi mutio na ušću. Vrh ne drži vodu. Već dno. Političarima rođenim u znaku ovna, biračko telo je brvno. I dok se ovce mrkaju, ovnovi se množe. Arkadija je turistička atrakcija: kad grla omrknu, glasovi ne osvanu; kad dignete ruke od svega, prebrojavaju glasove. Kada se autoopsesija i autoopservacija sučele, izazovu čeoni sudar. Slupan je auto – pa šta! Slupan autoritet – ništa! Ništa neće biti kako je moglo biti da je sreće. Vaši problemi su naši. Ako je istina što govore vaši, laž je što čuju uši. Bez lažnih proroka, ne bi bilo pravih poroka. Sad se vidi, sad se zna ko će kome, ko u komu. Vapaj je poslednji krik mode. U lancu smrti život je karika koja nedostaje. Začarani krug je očaran izborom razočaranih. Pobednici trče počasne krugove oko centra moći, pošto je peta kolona bolna tačka junaka našeg doba. Nezvanično, mi smo u pravu, zvanično - u obavezi. Posle svega što nas je zadesilo, ništa nam se ne može dogoditi. Iskoristili smo poslednju šansu. Kao da smo znali da je poslednja.