Naš najveći problem je Dodik

Foto profimedia.rs

U Beogradu, gradu gde su nekada živeli preci Bakira Izetbegovića, i otac takođe, licem u lice sa čovekom čija je mera patriotizma nekada bila sasvim drugačija, gde su njegovog oca, tokom 90-ih doživljavali najvećim neprijateljem Jugoslavije, podjednakim krivcem za brutalan, krvavi građanski rat, kao Miloševića. Dvadeset godina kasnije, mogli bi se sukobiti oko ratnih operacija, krvavih opcija, ishoda i početka, ideologije, ali svesni da iza ostaju žrtve, suze i gubici, to više nije tema. Dodik je njegova opsesija. A kao ključni problem Federacije, veruje i opasnost regiona, Dodikova destruktivna, konfliktna politika. Vučića otvoreno hvali, čak i kod kuće, u Sarajevu.

Kada premijer Srbije kaže da je zaboravio napad u Potočarima, verujete li u njegovu iskrenost?

Vjerovatno je htio reći da je prevazišao napad u Srebrenici, da to neće uticati na njegove emocije i odluke. Zaboraviti sigurno neće moći, ali ako se uspije izdići iznad emocija, ne dozvoliti da one usmjeravaju njegove odluke, onda će zaista dokazati lidersku veličinu.

Rekli ste da treba imati poverenja u pravosuđe BiH, istovremeno, Vučić je pred vaš dolazak, poručio da se nešto slično dogodilo samo predsedniku Burkine Faso: NJega su pogodili raketom zemlja-zemlja. Šta mislite, samo se šalio?

Ne znam da li se premijer Vučić šalio, ali ja sam bio ozbiljan kad sam rekao da treba da imamo povjerenja u domaće pravosuđe, i da moramo raditi da ono postane takvo da svi u njega imaju više povjerenja. Samo takvo, nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe može povezati BiH i relaksirati odnose u njoj. To, naravno, podrazumijeva da pravosuđe ima vrh piramide, vrhovne i apelacione sudove na državnom nivou koji ujednačavaju kriterije i presude, i time garantuju jednakost ljudi pred licem pravde.
Istragom se bavi struktura na čijem čelu je ministar sigurnosti Srbin, bitan dio te strukture je SIPA čiji direktor je takođe Srbin, naravno kompletnu istražno-sigurnosnu strukturu iz Republike Srpske čine Srbi, tako da ne treba sumnjati da će biti učinjeno sve da se napadači pronađu.

Kažete da je ključna greška koja je rezultovala napadom na srpskog premijera odustajanje od ranijeg rasporeda kretanja kolone? Da nije malo naivno svaliti odgovornost za napad na režisera Harisa Pašovića?

Nije odgovornost na režiseru Pašoviću, koji je želio da bolje smjesti goste nego što je učinjeno u prethodnih 19 godina, kada su zvanice stajale na suncu po sat vremena. Greška je do onih koji se bave sigurnošću, i koji nisu prepoznali opasnost u provođenju gostiju putem dugim 120 metara kroz masu od par hiljada ljudi, u momentu kada su odjeci rehabilitacije Draže Mihailovića, hapšenja Nasera Orića i negiranje genocida u Vijeću sigurnosti bili još svježi. Bio je to novi scenario sa kojim Predsjedništvo nije bilo upoznato, ali su bile upoznate sigurnosne agencije iz BiH i Srbije, i nije mi jasno zašto su to dopustile.

Ako ste iskreni u izjavama da žalite zbog napada i nemate ništa s tim, a postoje već snimci kamera koje su iz više uglova pokrivale svaki pedalj Potočara, zašto nema brze reakcije i hapšenja i zašto su osumnjičeni za napad pušteni istog dana kada su uhapšeni?

Uporno mi postavljate pitanja na koja odgovor mogu dati samo oni kojima je bila obaveza štititi goste, odnosno oni koji sada vode istragu.

Verujete sasvim iskreno u nepristrasno suđenje Naseru Oriću u Sarajevu gde je poznat kao uspešni biznismen i ratni heroj?

Vjerujem iskreno da je Naser Orić imao nepristrasno suđenje u Hagu. Ono je trajalo godinama, bili su angažovani svjetski afirmirani sudije i pravnici, i završilo je oslobađajućom presudom. Što se tiče domaćeg sudstva, moramo učiniti sve da ono stekne povjerenje. U toku je ozbiljan proces strukturalnog dijaloga koji predvodi međunarodna zajednica i koji bi trebao ishoditi vitalnim poboljšanjima.

Sudstvo je deo problema sa RS. Šta su ključni problemi Federacije sa RS i Srbijom?

Ključni problem Federacije, koji se zatim prenosi na BiH, pa i na region je destruktivna, konfliktna politika Milorada Dodika. Ta politika je zaustavila reformski i evropski put BiH, otjerala investitore i strani kapital, narod dovela do siromaštva, a sad prijeti i da ga dovede do sukoba. Dok god Srbija ne podržava takvu politiku, problem će ostati samo unutar BiH i neće biti problema među državama.

Verujete li da se Dodik nije konsultovao sa Beogradom pre što je Skupština RS donela odluku o referendumu?

Vjerujem da Beogradu ne odgovara protivustavan referendum u BiH i sve što on može prouzročiti.

Za vas je neprihvatljiva Dodikova ideja o otcepljenju RS, a vaš otac je bio za samostalnu Bosnu?

Bosna postoji preko 1.000 godina, i ona je svoj suverenitet unijela u jugoslovensku zajednicu. Republika Srpska postoji dvije decenije i ona ne posjeduje izvorni suverenitet, ona je samo entitet unutar države Bosne i Hercegovine, i ako dovede u pitanje prvi stav Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji se zove kontinuitet BiH , dovešće u pitanje i svoj opstanak.

Ukoliko Dodik ne odustane od referenduma, kakve su vaše prognoze za BiH?

Pravo pitanje glasi kakve su prognoze za RS? Jer nije BiH strana koja pravi problem, već je to predsjednik RS, a u posljednjim decenijama se zorno dokazalo da se problem vrati u krilo onoga ko ga otpočne.

Verujete li i da je Beograd nagovorio Rusiju da zaustavi vetom rezoluciju? Šta je obećao kao protivuslugu?

Ne znam šta je ko kome obećao. Negiranje genocida potvrđenog presudama međunarodnih sudova nikom ništa dobro neće donijeti. Uostalom, donesene su rezolucije preciznijeg i oštrijeg sadržaja u Senatu SAD i u Evropskom parlamentu. Siguran sam je Srbiji bilo bolje prihvatiti gorku istinu, pomiriti se s njom, i ići dalje.

Kažete, UN je ponovo izigrala Bošnjake jer nije usvojila rezoluciju? Kako mislite ponovo?

Prvi put ih je iznevjerila kada je bez borbe prepustila pokolju UN zaštićenu zonu Srebrenica. Ovaj put nije imala snage da iznese rezoluciju osude genocida u kojoj se ne pominju ni narodi, ni države, već samo izvršioci i sam čin genocida.

U Sarajevu se priča, da u Srbiji, u BIA, postoji segment zadužen za razbijanje BiH? Da li oni Dodika, ili Dodik njih uvlači u svoju igru otcepljenja RS?

Ne bih nagađao i spekulirao o tako važnim pitanjima.

U kombinacijama učestvuje i direktor bosanske Obaveštajne službe? Posećuje Vučića?

U razbijanju BiH sigurno ne učestvuje, ali u saradnji sa srbijanskom obavještajnom službom učestvuje. Ako mu se pružila prilika da se susretne sa Vučićem, vjerovatno ju je i iskoristio, ali ne u svrhu kombinacija o kojima se spekulira.

Za TV Igman ste rekli da biste priznali Kosovo da imate saglasnost u Predsedništvu?

Nasilje ima svoju cijenu i ono je presudilo po pitanju Kosova. Dimenzije državnog nasilja nad Albancima su razlog što SAD, Evropa i većina susjednih zemalja podržavaju nezavisnost Kosova. Isto tako, dimenzije nasilja koje je Karadžićeva i Mladićeva vojska počinila u Bosni i Hercegovini su razlog što SAD, Evropa i sve susjedne zemlje podržavaju cjelovitost Bosne i Hercegovine.

Tači je rekao, da je vaš otac živ da bi on već nešto smislio kako bi BiH priznala Kosovo?

Da, tako je rekao. I, vjerujem, pogriješio.

Dok ste odrastali u SFRJ uz vašeg oca, želeli ste Bosnu kao zasebnu državu?

Moj otac je volio zemlju u kojoj je rođen, bez obzira na probleme koje je imao sa komunističkim režimom. Odgajao me kao patriotu, legalistu. Bosna je bila prirodan dio Jugoslavije, nije bila suprotstavljena duhu zemlje u kojoj su muslimani živjeli od Triglava do Đevđelije. Rastao sam sa Srbima i Hrvatima, vjenčani kum mi je prijatelj čiji je otac Srbin a majka Hrvatica. Ponekad mi se čini da smo samo mi Bosanci bili uvjereni Jugosloveni, da su svi ostali imali rezervnu varijantu, neko hegemonističku neko separističku.



Kako je onda politika vašeg oca počela da vas zanima?

Nisam bio zainteresiran za politiku, ni onu mog oca niti bilo koju drugu. Volio sam muziku, umjetnost, arhitekturu. I ne bih se bavio politikom da ona nije počela na ružan način da se bavi mnome, mojim ocem, mojom porodicom, a onda mojom zemljom, mojim narodom. Morao sam da se branim od politike, da se suprotstavljam, da se organizujem sa drugima koji su na isti način bili ugroženi. Kada je u pitanju politika mog oca, obratio bih čitaocima pažnju na dva paradoksa. Prvi je da je moj otac odležao devet godina u Titovim zatvorima, a da je on jedini predsjednik neke od republika nastalih raspadom Jugoslavije koji je glavnoj ulici u glavnom gradu ostavio naziv Titova. Titovi pioniri i generali nisu tako postupili. Drugi paradoks je da je Alija Izetbegović osuđen na 14 godina robije jer je, navodno, planirao etničko čišćenje nemuslimana u BiH. A kada je došlo do rata, svi su vršili etnička čišćenja osim strane koju je predvodio Alija Izetbegović. Pokušaj pojedinih komandanata da se u opkoljenom Sarajevu osvete Srbima je završio dramatičnim obračunom unutar redova Armije BiH u kom je poginulo 10 boraca, smjenama dva komandanta brigade i suđenjem koje je obuhvatilo stotine svjedoka i desetine optuženih.

U eks-Jugoslaviji odrastali ste kao obeleženo dete s obzirom na zatvorske dane i političko delovanje vašeg oca? A onda je usledila vaša osveta?

Ne, osjećao sam se komotno mada je moj otac bio bivši politički zatvorenik. Bio je sposoban i cijenjen čovjek, uvijek na rukovodećim pozicijama, odlikovan Titovim Ordenom rada. Bio je taj jedan period šezdesetih i sedamdesetih godina kad se živjelo dosta dobro. Trajalo je to do marta 1983, kada je posrnulom režimu opet zatrebao unutarnji neprijatelj, pa su se odlučili za montirani proces grupi muslimanskih intelektualaca u Sarajevu.

Slažete se sa Vučićem da sada odnos Beograda i Prištine ne predstavlja najveću pretnju regionalnoj stabilnosti? Situacija u Bosni je jedan od njegovih najvećih strahova?

Postoji bojazan da će Dodik pokušati dovršiti olovkom ono što se nije moglo dovršiti puškom i topovima. Ideja da Srbi u Bosni i Hercegovini mogu jednostranim referendumom odlučiti o stvarima koje su od zajedničkog interesa svih naroda i svih građana, ignorišući pritom Ustav, zakone, Dejtonski sporazum, prava i interese drugih, da mogu olovkom izvaditi Srebrenicu, Tomašicu, Keraterm i hiljadu drugih mjesta stradanja Bošnjaka i Hrvata sa teritorija BiH je preopasna zabluda i može nas odvesti u katastrofalan razvoj događaja!

Samit Zapadnog Balkana, 26. avgusta u Beču odigrava se na inicijativu Angele Merkel. Koliki je njen uticaj na pomirenje na Balkanu? I je li to reakcija ograničavanja ruskog, američkog ili turskog uticaja?

Merkelova promovira dobrodošlu ideju da kroz ubrzanu izgradnju infrastrukture i razvoj privrede pomogne povezivanje regiona.

Procesi pridruživanja BiH u EU su de fakto pod blokadom. Kažu da to odgovara i vama, bar Dodik to kaže, jer su vam bliskije neke radikalnije destinacije? Turska, na primer?

Imamo prijatelje koji pomažu koliko mogu. Svašta Dodik kaže što nema veze sa istinom ni sa zdravom logikom. Ja činim sve što je u mojoj moći da BiH pokrenem ne njenom euroatlantskom putu, i to je neupitna činjenica. Cijenim da ćemo te procese ovog ljeta deblokirati. A Turska nije radikalna destinacija, ne možete olako iznositi takve tvrdnje. Dapače, Turska je pomogla da se odnosi na Balkanu poprave, Turska nam donosi investicije, podržava nas na našem putu ka EU i NATO.

Koliko ima istine u Dodikovoj tvrdnji da štitite islamske teroriste?

Dodik mora izmisliti nešto čime bi relativizirao stvari i odnose u BiH, kako ne bi samo on bio loš momak, ali je trebao izmisliti nešto uvjerljivije. Ovo je baš bedastoća koju ne može potkrijepiti nikakvim faktom niti argumentom.

Štitili ste uhapšene nakon ubistva policajca u Zvorniku, tvrdeći da je akcija hapšenja usmerena protiv povratka Bošnjaka u Srpsku?

Štitili smo bezrazložno pohapšene bošnjačke povratnike. Od 31 uhapšenog povratnika, advokati koje smo mi iz SDA angažovali, oslobodili su 29. Dakle, štitili smo, i zaštitili, 29 bespotrebno uhapšenih građana BiH. Naravno da je akcija policije RS bila usmjerena protiv povratnika. NJu su ovih dana nastavili i huligani koji su pretukli Nerku Hanifića iz Kotor Varoša i onesvještenom mu urezali četiri S na stomak.

Kada kažete, a to ste ponovili više puta, da se muslimani bude i vraćaju na istorijsku scenu, na šta mislite konkretno?

Muslimani su, globalno, vjekovima bili objektom istorije, nisu vladali vlastitom sudbinom. Tehnološki napredniji narodi su im nametali vlast, raznovrsnu dominaciju, fizičku, ideološku i kulturnu. To vrijeme je iza nas, muslimani se vraćaju na istorijsku scenu i biće subjektom istorije. Biće grešaka, radikalizma, posrtanja, ali će u doglednom vremenu muslimani pronaći sebe i ponovo dati doprinos civilizaciji kakav su dali u svom zlatnom vremenu. Da bi opravdali ime koje nose, muslimani će se morati suprotstaviti svemu što je Bog zabranio nasilju, neredu, neravnopravnosti, lihvarstvu, razvratu, raznovrsnim društvenim zlima, zagađenju životnog okoliša.

Imali ste strah ili nelagodu od dolaska u Beograd?

Ne. Bilo je ponuđeno Karađorđevo, ja sam insistirao na Beogradu i tražio da siđemo među narod.

Da li ste ispred šahovske table premijera Aleksandra Vučića provukli i teme kao što je rehabilitacija Draže Mihailovića?

Nisam došao u Beograd da se prepirem. Ako odlučimo da povlačimo raznovrsne teme, neće biti kraja prepirci. Politika na Balkanu liči na vožnju kroz okuke, moramo stalno gledati naprijed, samo ponekad u retrovizor.

Zašto je važna poseta Beogradu?

Vrijeme će pokazati da li je bila važna. Je li privukla pažnju zato što je zaista važna, što će donijeti nove, pozitivne vjetrove, ili zato što je neobična, što, eto, Bakir Izetbegović šeta Beogradom?

Kažete da čekate pogodan momenat da posetite Sandžak i Novi Pazar. Koji je to momenat?

Onaj u kom moja posjeta neće produbiti tamošnje sukobe.

Vaš otac danas bi bio zadovoljan ovakvom Bosnom?

Moj otac je bio realan čovjek i političar i sigurno bi bio svjestan da, nakon onakvog sukoba koji je porušio gradove, spalio sela i izmijenio etnički raspored u BiH, nije realno očekivati med i mlijeko u par decenija.

Đinđić je odrastao u dvorištu gde i moj otac

Vaši preci i otac živeli su u najužem centru Beograda?

Porodica Jahić je stotinama godina živjela u Beogradu, posjedovali su Adu Ciganliju i kuće u Francuskoj ulici. Bili su vojni zapovjednici u otomanskoj vojsci i to je razlog što je Izet-beg Jahić napustio Beograd 1861. Naselio se u Bosanskom Šamcu, gdje će njegov sin, moj pradjed, Ali-aga Izetbegović dvije decenije biti gradonačelnik. Tokom Prvog svjetskog rata je iz austrijskog zatvora spasio niz uglednih srpskih domaćina i izdejstvovao smjenu austrijskog zapovjednika koji ih je bez razloga hapsio. U našoj kući je dio djetinjstva proveo Zoran Đinđić, odrastao je u istom prostranom dvorištu u kom se igrao Alija Izetbegović par decenija prije njega. NJegova majka je imala jako dobre odnose sa ženama Izetbegovića. Sve u svemu, Izetbegovići su sa Srbima imali isprepletene sudbine, bivali su kroz istoriju na istoj ili na suprotstavljenim stranama. Sad smo ponovo na istorijskom raskršću, i nadam se da ćemo krenuti pravim putem, da ću i ja dati doprinos i biti upamćen kao neko ko je pomogao pomirenju i boljem zajedničkom životu Bošnjaka i Srba.