Arhiva

I mala opekotina može da bude veliki problem

mr ph Tanja Milosavljević Jovanović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 29. jul 2015 | 20:37
I mala opekotina može da bude veliki problem

Foto shutterstock

Prvi pisani tragovi o opekotinama i načinima njihovog lečenja pronađeni su na preistorijskim pećinskim crtežima starim više od 3.500 godina. Tokom vekova opekotine su lečene na razne načine, pa su stari Egipćani koristili meleme od meda i smole, drevni Kinezi listove čaja, dok su u antičkoj Grčkoj u upotrebi bili preparati od sirćeta i svinjske masti, a danas su nam na raspolaganju najrazličitiji lekovi koji ublažavaju bol i leče povređenu kožu.

Opekotine su povrede koje nastaju pod dejstvom prekomerne toplote na pojedine delove tela. Do njih dolazi slučajno, u trenutku, a posledice mogu biti dugoročne. Iako su opekotine najčešće lokalne, u težim slučajevima ih prate i poremećaji opšteg stanja organizma. U svakodnevnom životu opekotine uglavnom nastaju u kućnim uslovima, pod dejstvom vrele tečnosti, vrele pare ili plamena. Najčešće su posledica nepažnje i nastaju prilikom kuvanja ručka, korišćenja benzina za potpalu vatre, eksplozije plina Od opekotina najviše stradaju stare osobe i deca. Smatra se da oko 67 odsto opekotina nastaje kod kuće, kod male dece, usled nepažnje roditelja, a kod odraslih u toku rada u kuhinji i u toku sna pod uticajem alkohola ili droge. Opekotine nastaju i kod preteranog izlaganja sunčevom zračenju, usled strujnog udara, udara groma ili pod dejstvom radioaktivnog zračenja.

Četiri stepena oštećenja kože Ambroaz Pare, francuski berberin-hirurg i jedan od pionira hirurgije, prvi je u 16. veku opisao i razvrstao opekotine prema nivoima težine. U zavisnosti od toga koliko je teška povreda, danas razlikujemo četiri vrste opekotina.

Opekotine prvog stepena karakteriše ih pojava crvenila, a koža je lako otečena, bolna i topla. Ove povrede često iščezavaju posle nekoliko sati, a zarastaju i prolaze za sedam dana, bez posledica. Kada se povuku crvenilo i otok, može doći do deskvamacije, tj. ljuštenja površinskog sloja kože.

Opekotine drugog stepena dele se na površinske i duboke. Kod površinskog stadijuma javljaju se plikovi ispunjeni bistrom i žućkastom tečnošću, kao i neujednačeno crvena boja kože, koja je vlažna i bolna. Opekotine zarastaju spontano, plikovi se smanjuju tri do četiri dana posle povrede, a obično nestaju za 10 do15 dana i bez ožiljaka. Mogu da se jave promene u pigmentaciji opečene kože koje se vremenom gube. Kod dubokih opekotina oštećeni su dublji slojevi kože, znojne i lojne žlezde, kao i koren dlake. Tako oštećena koža predstavlja podlogu za razvoj infekcije. Zarastanje ove vrste opekotina je usporeno, može da traje i do 40 dana, može da zahteva hirurško odstranjivanje mrtvog dela kože, a kao posledica ostaju ožiljak i hiperpigmentacija kože.

Opekotine trećeg stepena izazivaju nekrotične promene u koži i potkožnom tkivu, što znači da tkivo izumire, kao i oštećenja zidova krvnih sudova. Pošto je koža oštećena, veoma često se ove opekotine komplikuju bakterijskom infekcijom.

Opekotine četvrtog stepena najteža oštećenja izazvana ekstremno visokom temperaturom. Koža i tkiva se ugljenišu i neosetljivi su na bol. Da bi došlo do zarastanja neophodno je hirurško uklanjanje ugljenisanog tkiva i transplantacija kože.

Kako se pruža prva pomoć

Opekotine prvog stepena ne zahtevaju pomoć lekara, možete ih uspešno tretirati i sami. U slučaju opekotina drugog stepena potrebno je da potražite pomoć lekara ukoliko primetite da je došlo do razvoja infekcije. Opekotine trećeg stepena je lako prepoznati, s obzirom na to da je reč o teškim oštećenjima kože koja zahtevaju hitnu lekarsku intervenciju. Inače, svaku opekotinu prvo treba ohladiti kako bi se sprečilo njeno dalje širenje i da bi se bol ublažio. Odeću treba obavezno skinuti sa opečenog dela tela, osim ukoliko je zalepljena za opečeno mesto. Ako se opekotina nalazi na ruci, jako je bitno odmah skinuti nakit, posebno prstenje i narukvice, zbog rizika od oticanja tkiva.

Ukoliko je opekotina hemijskog porekla, neophodno ju je prvo isprati fiziološkim rastvorom, pa tek onda naneti hidrogel. Nakon hlađenja opekotine, povređeno mesto treba osušiti, a zatim proceniti koliko je teška povreda. Ukoliko je reč o opekotinama prvog stepena ili pak površinskim opekotinama drugog stepena, može da se nanese neki antiseptik u spreju koji ne sadrži alkohol. Za ublažavanje bolova preporučuje se upotreba analgetika.

Ranu treba čuvati od infekcije

Za čišćenje i prekrivanje opekotina ne treba koristiti hidrofilnu vatu jer vlakna mogu da se zalepe za ranu. Treba izbegavati ono za čim se obično poseže, a to su namirnice koje imamo u kući, jer one pospešuju infekciju, a uz to se gubi dragoceno vreme za istinsko lečenje. Na opekotinu ne treba stavljati krompir, kupus, kiselo mleko, ulje ili maslac, jer mogu biti potencijalni izvori zaraze.

Nikako se ne savetuje upotreba dezinfekcionog sredstva koje sadrži alkohol ili kamfor. Plikovi se nikad ne buše, jer oni štite ranu od vazduha i bakterija. Ukoliko već nastali plik sam pukne, mrtvu kožicu treba ukloniti makazicama koje su prethodno bile potopljene u alkohol, radi dezinfekcije. U slučaju da sumnjate na infekciju, obavezno se obratite lekaru. Opečeno mesto ne bi trebalo u narednih mesec, dva izlagati sunčevom zračenju.

Sunčanje stvara ozbiljne rane

U toku letnjih meseci najčešće su opekotine od sunčevog zračenja koje nastaju od prekomernog sunčanja bez adekvatne zaštite kože. To su najčešće lakše opekotine, prvog, ređe drugog stepena.
Većini ljudi koji su makar jednom izgoreli na suncu poznat je neprijatan osećaj peckanja i zatezanja kože koja dugo ostaje topla, nekada i vrela, iako više nije izložena suncu. Kao prva pomoć može da posluži tuširanje hladnom vodom i nanošenje hidrogela u vidu spreja koji sadrži molekule vode. Oni ubrzano isparavaju i na taj način na duži period hlade kožu, ublažavaju bol i crvenilo. Hidrogel takođe ne ostavlja tragove na odeći i posteljini.

Tretman izgorele kože posle sunčanja, pored ovih mera mora da obuhvata i unošenja većih količina vode zato što se u ovim situacijama lako dehidrira. Preporuka je i da se nosi široka pamučna odeća koja neće iritirati deo tela zahvaćen opekotinom. Ukoliko se jave žmarci ili hladnoća (blaga groznica), treba uzeti lek za snižavanje temperature.