Arhiva

Al kaida, Mušaraf ili neko treći

Filip Rodić | 20. septembar 2023 | 01:00
Ubistvo istaknutog političkog lidera kojeg bi trebalo da štiti najbolje moguće obezbeđenje, nije jednostavan posao. U slučaju ubistva bivše pakistanske premijerke Benazir Buto posao je, ko god da ga je obavio, vrhunski izveden. Ubica je mrtav, mesto zločina je detaljno oprano “pošto je policija sakupila neophodne dokaze”, a telo ubijene je, na zahtev njenog muža Asifa Ali Zardarija, sahranjeno odmah, u skladu sa islamskim običajima i bez autopsije koja bi bila od velike pomoći u istrazi. Kao i kod većine ovakvih ubistava, verovatno nikada neće biti sa sigurnošću utvrđeno ko je vukao konce i ko je poslao ubice u akciju. Ono što se, međutim, ne može sakriti, jesu mogući motivi i korist koju određene osobe imaju od njenog nestanka sa lica zemlje. Vlada pakistanskog predsednika Perveza Mušarafa odmah je za ubistvo optužila Al kaidu i jednog od njenih vođa u Pakistanu, Bajtula Mesuda, islamistu koji se bori protiv pakistanske armije u plemenskom regionu Južni Vaziristan i ima bliske veze sa avganistanskim talibanima. Ova teorija ima dosta osnova. Islamski ekstremisti smatrali su Benazir Buto jeretikom i američkom marionetom i u više navrata otvoreno pretili da će je ubiti. Pred povratak iz osmogodišnjeg egzila, u oktobru, Buto je primila pretnje upravo od Mesuda i Hadži Omara, “emira” pakistanskih talibana koji se, takođe, nalazi u Južnom Vaziristanu i koji se zajedno sa mudžahedinima borio protiv Sovjeta tokom rata u Avganistanu. I Saudijska Arabija, koja ima izuzetan uticaj među pakistanskim islamistima, oštro se protivila bivšoj premijerki smatrajući je suviše sekularnom i potpalom pod zapadni uticaj, favorizujući jednog drugog bivšeg premijera, Navaza Šarifa. Na dan svog povratka u Pakistan, Buto je za dlaku izbegla smrt kada je bombaš samoubica ubio oko 140 ljudi koji su se okupili na dočeku u Karačiju. Nakon tog prvog napada, Benazir Buto objavila je da je dobila pismo od osobe koja je za sebe tvrdila da je prijatelj vođe terorističke organizacije Al kaida Osame bin Ladena, i koja je pretila da će je “zaklati kao jagnje”. Nakon što je Buto ubijena, pakistanska policija dostavila je medijima transkript telefonskog razgovora za koji tvrdi da su ga vodili Mesud i jedna nepoznata osoba u kojem jedan drugome čestitaju na dobro obavljenom poslu, ali ne pominju njeno ime. Mesud je, međutim, odbacio optužbe, a malo je verovatno da bi to uradio da je organizovao tako dramatičan događaj. Naprotiv, preuzimanjem odgovornosti za ubistvo jeretika postigao bi izuzetan propagandni efekat među militantnim islamistima. Sa druge strane, stranka koju je predvodila Buto, Narodna partija Pakistana i njen muž za ubistvo su optužili upravo Mušarafa. I sama Benazir Buto u više navrata optuživala je pakistanske vlasti da joj ne pružaju dovoljnu bezbednost i naznačila da bi one mogle biti saučesnici u bombaškom napadu u Karačiju. Ubistvom Benazir Buto i povezivanjem ovog čina s Al kaidom, Mušaraf postiže više ciljeva. Time on ojačava mit o Al kaidi, što je od velike koristi Vašingtonu koji se suočava sa sve većim skepticizmom u vezi sa stvarnim namerama svog rata protiv terorizma, i predstavljanja sebe kao vernog i neophodnog saveznika u ovom poduhvatu. S druge strane, na unutrašnjem planu, Al kaida Mušarafu služi kao dežurni krivac za eliminaciju ozbiljnog političkog rivala i konsolidaciju sopstvene vladavine koja je u poslednjem periodu bila više nego uzdrmana. Pitanje je, međutim, da li Mušaraf ubistvom Buto gubi rivala ili saradnika. NJoj je, naime, dozvoljen povratak u zemlju na osnovu sporazuma između Mušarafa i Vašingtona prema kojem bi Buto javno podržavala Mušarafa i držala svoje pristalice pod kontrolom, dok bi Mušaraf zauzvrat skinuo svoju generalsku uniformu, ali zadržao predsedničku fotelju. Da se pridržava sporazuma, Buto je pokazala u oktobru, kada je svoju partiju primorala da odbije da se pridruži opozicionom bojkotu u parlamentu prilikom izbora Mušarafa za predsednika zahvaljujući čemu je zadržao funkciju. Mušaraf je, sa svoje strane, odmrzao njene račune i potpisao zakon kojim je dobila amnestiju za sve optužbe za korupciju. Analitičari smatraju da je malo verovatno da je predsednik Pervez Mušaraf lično naredio ubistvo, ali da bi elementi u vojsci i obaveštajnim strukturama mogli izgubiti novac i moć u slučaju da je ona postala premijer. Muž ubijene Benazir Buto Asif Ali Zardari je, pored Mušarafa, za umešanost u ubistvo direktno optužio pakistansku obaveštajnu službu ISI koja ima vrlo prisne odnose sa islamskim ekstremistima još od sedamdesetih godina prošlog veka i koju su pakistanski lideri u više navrata zloupotrebljavali radi borbe protiv svojih političkih oponenata. Više nego zanimljiva je činjenica da je Buto ubijena u gradu Ravalpindi, u kojem se nalazi veliki garnizon pakistanske vojske i čiji svaki milimetar kontroliše vojska. Takođe, zločin je navodno počinjen pištoljem “štajer” koji se izdaje samo specijalnim jedinicama pakistanske vojske. Buto je u jednom nedavnom intervjuu najavila da će pakistansku vojsku i službe bezbednosti očistiti od korumpiranih i islamističkih elemenata. U istom intervjuu ona je izjavila da je vođu Al kaide Osamu bin Ladena ubio Omar Šeik Muhamed, britanski državljanin pakistanskog porekla za kojeg se veruje da je bio operativac ISI-ja i koji je priznao ubistvo američkog novinara Denijela Perla. Omar Šeik Muhamed uhapšen je u februaru 2002. godine i u slučaju da je ova njena tvrdnja tačna, to bi značilo da zapadne službe kriju Bin Ladenovu smrt i falsifikuju njegove poruke koje su se nakon tog datuma pojavile u javnosti. Dan nakon što je Buto ubijena, 28. decembra, “Vašington post” objavio je da će, u cilju borbe protiv Al kaide i islamskih ekstremista, biti pojačano prisustvo američkih specijalnih snaga u Pakistanu. Već mesecima je jasno da su administracija američkog predsednika DŽordža Buša i njeni saveznici radili na tome da ojačaju svoju političku kontrolu nad Pakistanom kako bi stvorili uslove za proširenje i produbljivanje “rata protiv terorizma” u ovom regionu. Ubistvo Benazir Buto ni na koji način ne otežava sprovođenje ovih namera. Naprotiv, pojednostavljuje ga.