Hipokrizija kratkog daha

Nekada anonimni hiperpatriota iz sela Čavoglave u Dalmatinskoj Zagori, Marko Perković Tompson, danas je glavni problem moderne Republike Hrvatske. O njegovim koncertima sa ustaškom ikonografijom i povicima „Ubij Srbina!” raspravlja se koliko i o sjajnim pobedama hrvatskih fudbalera na Evropskom prvenstvu. Dok se nacija raduje uspesima svojih sportaša, državni i politički vrh zemlje suočava se sa hipokrizijom kakva se ovde nije videla od najgorih ratnih godina. Niko navodno ne zna kako se to dogodilo, ali Marko Perković Tompson od tada je izrastao u „svetu kravu”, nedodirljivo nacionalno božanstvo koje, ksenofobijom i pronacističkim porukama, užasava ostatak sveta, dok na koncertima u glavnom gradu Hrvatske s lakoćom okuplja i do 60 hiljada poklonika. Koliko god se zvanična vlast u Zagrebu i Hrvatskoj trudila da zataška nemile rasističke parole među njegovom publikom za vreme koncerta koji je krajem maja priređen na Trgu bana Josipa Jelačića u čast hrvatskih ratnih veterana, čovek u crnoj majici s mačem u ruci, pokazao je da su mu oficijelni organi vlasti i proklamovana demokratska načela današnje Republike Hrvatske najmanja briga. Osoba koja je to nedavno osetila na svojoj koži zove se Josip Gašparac. Radi kao kriminalistički inspektor u policijskoj upravi Zagreba i vodi grupu za krvne delikte i opštu sigurnost Policijske stanice Centar. Josip Gašparac podneo je kaznenu prijavu protiv Marka Perkovića Tompsona procenjujući da je njegov koncert na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu „kazneno djelo rasne i druge diskriminacije” koje „poziva na mržnju i ubojstvo drugih nacionalnih manjina” u Hrvatskoj. Kolege na poslu zato su s prezirom okretale glavu od njega, a onda je pozvan da preda policijsku značku i oružje da bi na kraju bio suspendovan s dužnosti. U obrazloženju se tvrdilo da je bio nepristojan prema saradnicima i kolegama, da je na njih bacao stolice, da je kasnio na posao, da je zloupotrebio ovlaštenja vozeći službeni automobil i da je bez dozvole počeo da radi na slučaju zagrebačke pravobraniteljice Gordane Lukač-Koritnik. NJu su u centru grada nedavno pretukle nepoznate osobe, jer je grupu tridesetogodišnjaka u zagrebačkom kafiću upozorila da prestanu s nacionalističkim vređanjem pravoslavnih vernika koji su izlazili iz crkve „Svetog preobraženja Gospodnjeg” na Trgu Petra Preradovića u glavnom gradu Hrvatske. Protiv inspektora Josipa Gašparca ustao je i vrh hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova, a upravnik policije Marijan Benko okarakterisao je svog iskusnog detektiva kao nesocijalizovanu osobu koja ne zna šta je disciplina i ne snalazi se u timskom radu. Razloge eventualnog nesnalaženja možda treba tražiti u javnoj tajni da je jedan od šefova zagrebačke policijske uprave Mihael Varga uzrujano ispitivao kolege ko se to usudio Marku Perkoviću Tompsonu poslati poziv za informativni razgovor u policiji. Svi policajci zagrebačke policijske uprave od tada su radili na otkrivanju „izdajnika” koji je prijavio Tompsona. Ispitivali su se rukopisi, vrsta pisaćeg pribora, a naručena je čak i DNK analiza poziva... Negde u to vreme prvi čovek izvršne vlasti u Hrvatskoj, premijer Ivo Sanader izjavio je da ne sluša pevača opskurnih hitova „Jasenovac i Gradiška Stara”, mada voli neke njegove pesme. Predsednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić izjavio je da mu se kod Marka Perkovića Tompsona ne sviđa baš ništa, pa ga zato ni ne sluša, ali smatra da su njegovi nastupi opasni kako za građane Hrvatske, tako i za ugled zemlje u svetu. Hrvatska je, naime, jedina zemlja u kojoj su koncerti rudimentarnog desničara ne samo dozvoljeni, nego i poticani, kako od lokalnih vlasti tako i od vlasti pripadajućih medija. Marko Perković Tompson ne može napraviti ni tri koraka van Hrvatske da ga ne dočeka sudska zabrana nastupa, ali čim se vrati „u domaju” publika ga čeka uzdignutih ruku. Jesu li to samo neodgovorni adolescenti koji vole Pavelićeve majice i kape, samo ratni veterani koje je Tompson na ratištima hrabrio povikom „Za dom spremni!”, refrenom svoje najpopularnije himne „Čavoglave”? Ili megapoznati sportaši i mnogi ministri iz kabineta premijera Sanadera uključujući i predsednika vlade koji voli „neke” pesme Marka Perkovića Tompsona? Bez obzira na nategnute i više ili manje oportune moguće odgovore na ovakva pitanja ostaje činjenica da je vlada na Markovom trgu svesno zatvorila oči kako nad Perkovićevim koncertom, tako i nad nečuvenim iživljavanjem nad policijskim inspektorom Josipom Gašparcem koji ga je prijavio zbog narušavanja ugleda Hrvatske i poticanja nacionalne mržnje. Šefica kluba građanski usmerene Hrvatske narodne stranke u nacionalnom parlamentu, Vesna Pusić, vladu u Zagrebu je zato optužila ne samo za protežiranje, nego i za poticanje ustaštva „ispod žita”. Pa se ponovila priča inspektora Gašparca. Premijer Ivo Sanader i dalje je mudro ćutao, ali je potpredsednica vlade Jadranka Kosor izjavila da je od takve izjave zagrebačke profesorice sociologije Vesne Pusić gluplja samo ona da je Hrvatska bila agresor u Bosni i Hercegovini. Tako je otvoreno još jedno bolno pitanje za nacionalnu debatu, ali do nje nije došlo, jer je na Vesnu Pusić, usred Zagreba i to na pešačkom prelazu naletio zagrebački taksista koji Marka Perkovića Tompsona voli tačno onoliko koliko mrzi sve koji ga ne vole. Napad na Vesnu Pusić prijavljen je policiji. Ishod je..., pa moglo bi se reći, „još u rukama mjerodavnih organa”. U međuvremenu su se pojavile i ad hok ankete tipa – ko je glavni negativac u čitavoj priči. Neke je iznenadilo, neke uplašilo, a neke obradovalo mišljenje anonimne mase „ispitanika” koja je progovorila „iz srca svakog domoljuba”. Glavni negativac je inspektor Josip Gašparac. Policija je sa načelnikom Marijanom Benkom i ministrom Berislavom Rončevićem praktički nedužna, a pevač poznatih stihova „Mesiću i Račane, pojest će vas crne vrane” ili „bacaj bombe, ubij bandu”, apsolutno je iznad svake odgovornosti. U prilog tome govore i izjave ostalih političara iz kabineta premijera Ive Sanadera. Vođa Hrvatske seljačke stranke Josip Friščić kaže kako su prošla vremena kad su se ljudi s ustaškim kapama automatski proglašavali ustašama (?!), a šefica Liberalne stranke Đurđa Adlešić s tim se složila već i zbog ranije izjave s Blajburga da je reč o mestu gde buduće generacije moraju da uče o hrvatskoj slozi... Samo se antifašisti glavnog grada Hrvatske čude što žive u zemlji u kojoj se, kažu, policiju mora moliti da spreči korištenje ustaškog pozdrava. Tome u prilog govori i ekskurzija novinara Hrvatske televizije Matije Vukšića koji je čitav dan hodao Zagrebom s ustaškom kapom na glavi, a kad je video da policija ne reaguje, sam je prišao dvojici pozornika u centru hrvatske metropole i tako ih praktički prisilio da ga privedu. U stanici su čavrljali tri sata, a mladi novinar koji je za potrebe emisije „Hrvatska uživo” trebao da dokaže kako se svaka ekstremna ideologija u njegovoj zemlji kažnjava, pušten je uz prijavu da je remetio javni red i mir. Nošenje i isticanje fašističkih simbola u Hrvatskoj se inače kažnjava sa tri godine zatvora i izvesnom, još nedefinisanom količinom nemačkih maraka, pošto veličanje zastrašujućih masovnih pokreta navodno ne prati promene u monetarnom sistemu Evropske unije koja se priklonila evru. Koncert Marka Perkovića Tompsona 30. maja ove godine na zagrebačkom „Jelačića-placu” odobrio je i novčano donirao grad Zagreb sa socijaldemokratskim gradonačelnikom Milanom Bandićem. To je ujedno i glavni argumenat svima u vlasti koji smatraju da je reč o problemu jedne, i to opozicione, partije, a ne čitavog hrvatskog društva. Poraznija od toga jedino je izjava potpredsednice Vlade Republike Hrvatske Jadranke Kosor da je „glazba Marka Perkovića Tompsona pitanje muzičkog ukusa...”.