Arhiva

Blejite, ovce

Ivan Klajn | 20. septembar 2023 | 01:00
Nije sasvim jasno da li je u veselom društvu u kome se pred Novu godinu našao čitalac Mihailo Pantović bila i neka Mirjana ili ne. Kako god bilo, povela se rasprava o tome kako glasi vokativ tog imena: “Mirjana” ili “Mirjano”. Kad mi je čitalac preneo tu dilemu, setio sam da neka narodna pesma pod takvim naslovom postoji u Mokranjčevim “Rukovetima”. Zatražio sam stručnu pomoć od kolege Aleksandra Vasića iz Muzikološkog instituta SANU, i on mi je odmah poslao ne samo podatke nego i kompletan tekst pesme. “Mirjano” je varoška pesma, poreklom iz Prizrena, koja ispunjava celu Mokranjčevu Četvrtu rukovet (1890). “Mirjano, oj, Mirjano”, peva se tu, “imaš ruse kose, Mirjano, daj da gi mrsim ja, oj!” Pominju se zatim i njene “čarne oči” (“daj da gi pijem ja”) i “belo grlo” (“daj da gi grizem ja”), i završava se rečima “Izgoro’, Mirjano, za tebe!” Mora da je bila prava seks-bomba ta Mirjana, ali iz teksta se vidi da su njeni udvarači govorili dijalektom. Kako stoje stvari u književnom jeziku možemo saznati iz gramatike Mihaila Stevanovića, u kojoj se između ostalih navodi upravo to ime: “Vokativ jednine od imenice Draga je takođe Draga, od Mirjana – Mirjana, od Marija – Marija, od Stojanka – Stojanka...” Uopšte, i ženska i muška imena na -a ostaju neizmenjena u vokativu, dok nastavak -o dobijaju samo dvosložna imena s dugouzlaznim akcentom na prvom slogu, koji u vokativu postaje dugosilazni: Maro, Nado, Goco, Smiljo, pa tako i Božo, Žiko, Pero itd. Čitalac Dragan Brzić mi piše da ga nerviraju oglasi, reklame, bilbordi, natpisi na kutijama u kojima piše “Osvoji opel vektru”, “Osvoji 10.000 evra”, “Pošljite deset kupona i osvojite prvu nagradu” i tome slično. Po njegovom osećanju, trebalo je svuda napisati osvoj i osvojte. Osećanje ga ne vara, jer, opet po Stevanoviću, glagoli koji se u trećem licu množine prezenta završavaju na -ju ili -je imaju imperativ na -j, ne na -i: čitaj (čitajmo, čitajte), kupuj, pij, stoj, izbroj, ne boj se. Imperativ na -ji imaće samo oni glagoli koji u prezentu ispred j imaju dug vokal: Ne zuji, muvo! Gajimo ovu korisnu biljku! Blejite, ovce! Po ovom pravilu, glagoli kao davati, prodavati, izdavati i slični imaće imperativ daji, dajimo, dajite, prodaji, prodajimo, prodajite itd., iako smo mi takve oblike manje-više zaboravili, pa u praksi gotovo uvek kažemo daj, dajmo, dajte (što je imperativ od svršenog glagola dati). Kao da se ne nadamo da možemo ikoga ubediti da stalno daje, nego smo zadovoljni ako makar jednom da. Milorad Konjević iz Beograda pročitao je 13. januara na prvoj strani “Politike” naslov “Nezamenljivi ministri”, pa se pita da li je to pravilno, ili je trebalo da piše nezamenjivi. Pridevski sufiksi “iv” i “ljiv” imaju istu vrednost, uz neke glagolske osnove se upotrebljava jedan (npr. poderati – (ne)poderiv, odbraniti – odbranjiv), uz neke drugi (čitati – čitljiv, hraniti – hranljiv), a često se oba javljaju sa istom osnovom (ostvariv i ostvarljiv, nezadrživ ali neizdržljiv), što znači da je jednako pravilno i nezamenjiv i nezamenljiv. Mogućno je da naš čitalac oseća razliku u značenju, da smatra da naši ministri nisu nezamenljivi (u smislu nenadmašni, jedinstveni), ali su nažalost nezamenjivi, jer se tako čvrsto drže fotelje da ih niko ne može zameniti, tj. smeniti. Ipak, za takvu semantičku nijansu zasada nema potvrde u rečnicima. Šta raditi s rečenicom kao što je ona koju je Milan Cvetićanin pročitao na kajronu televizije B-92: “Igor Janković, vozač autobusa beogradske Laste koji je prošle srede izgoreo na autoputu Beograd–Zagreb, pušten je do suđenja”? Dvosmislenost je nemoguće sasvim ukloniti, ali bi rečenica zvučala manje morbidno da je ime i prezime vozača, među zapetama, prebačeno iza reči “Beograd–Zagreb”. U “Beogradskoj hronici” na RTS-u Vladimir Vuković je čuo pitanje: “Da li će ti ljudi dobiti vodu, a pre svega bolnice?” Po svoj prilici, problem je u vodovodu, a ne u izgradnji zdravstvenih ustanova, pa je trebalo ili izmeniti red reči (“Da li će ti ljudi, a pre svega bolnice, dobiti vodu?”) ili, što je možda prirodnije, ponoviti predikat: “Da li će ti ljudi dobiti vodu, a pre svega da li će je dobiti bolnice?”