Soroševo antislovenstvo

Bžežinski i Kisindžer, kao specijalisti za strateško formatiranje SAD, imaju tu zajedničku plemenitašku manu, da projekte političkog upravljanja korigiraju na nacrtima, bez obaveze da se unesu datumi i priroda intervencija. Tako ispada da je uvijek isti projekt u nekom apstraktnom zdravom kontinuitetu koji od realnog života uzima samo onaj elegantni iznos koliko dozvoljavaju “širom zatvorene oči”. To je falinga bazičnog nedostatka religioznog talenta koji nema ni sposobnost ni snagu da neke stvari jednostavno i iskreno prizna drugima, jer ih ne shvaća kao samog sebe. Kad se uzme cjeloviti projekt ovako silovane političke misli USA koja se sada tako gola i posramljena nudi globalnoj prostituciji, lako se vidi da su tragovi silovanja ostali na odbačenom intimnom rublju sa inicijalima H.D. Thoreau koji je bolnu avanturu bijega iz svojih domovina (kodnog imena Amerika), pretvorio u san jednog velikog doba nade za sve ljude. Ovako shvaćena i voljena Amerika svih ljudi svijeta baulja danas globusom bičevana od svog menadžera Soroša koji si je umislio da je može interpretirati privatnim medijskim inžinjeringom kao glavnim izvođačem novog doba. “Ratovi” su tu samo čipka za potrebe morbidne hipnotičnosti koji u control room vapi da odstupe ili Bžežinski i Kisidžner ili da najure Soroša, prije nego se čitava ta sramota u svijetu ne nominira kao navodni jevrejski identitet navodno univerzalnog projekta svijeta. Tišina od koje već bole bubnjići nastaje od brzine spuštanja u područje depresivnog pritiska kojeg sami proizvodimo u vakuumu financijske katastrofe kojeg dugujemo bezglavoj Soroševoj informativnoj službi. Nema potrebe da se u ovakvom vakuumu izgubimo i moralno. Nema odista potrebe da se Sorošu uopće odgovori na njegove antislavenske nebuloze. I nema potrebe da se napada ono što već samo propada. Ali ostaje dužnost da se pita – kakve korekcije su izvršene nakon jugoslavenskog fijaska? Rikard Barić, Split, Hrvatska