Arhiva

Evnuh u noći sladostrašća

Momčilo Petrović | 20. septembar 2023 | 01:00
Evnuh u noći sladostrašća
Ne verьte эtim iudam, hameleonam! Čehov, sa bradicom, drugim povodom, ali svejedno. Oči mu podrugljivo plave iza okruglih stakala: „Ne verujte tim judama, kameleonima!“ Razuzdane žene beogradske vrištale su i kikotale se, pružale ruke ka golim muškarcima koji su plesali, i izvikivale skarednosti... a mi smo bili u drugoj prostoriji. Debeli muškarac odlepio se od dovratka i doplovio kroz duvanski dim, kao dirižabl u rano maglovito berlinsko jutro, do svoje fotelje. „Koja od njih nije rekla: ne mogu to! sram da te bude! to je fuj! ni mrtva! kako možeš to da tražiš, šta ti misliš, šta sam ja!? A pogledaj ih sad!“ Umoran od duge rečenice, obrisao je maramicom oznojeno čelo i posegao rukom u činiju neoljuštenog kikirikija. Ja sam na sto spustio pivo i čašu, i zamenio pepeljaru punu ljusaka praznom. Od mene se nije očekivalo da odgovorim. Bio sam te večeri konobar u „Eldoradu“, klubu u centru Beograda u kome se jednom nedeljno organizuje striptiz za žene. Bilo ih je osam: tri drugarice na jednoj strani, i grupa od pet devojaka koje su slavile devojačko veče. „Pivo, pivo, votka i đus...“, ređao sam. Sve su bile lepe, jedna je imala srebrnu senku oko očiju, drugoj sam mogao da vidim celu dojku ispod raskopčane kožne haljine... „Tri tekile, so, votka, vino... e jebi ga!“ Podigavši čašu s vinom narušio sam ravnotežu poslužavnika koji je balansirao na mojoj šaci, i tacna s limunom je sletela na pod. Nijedna se nije osmehnula mojoj nespretnosti, bio sam star muškarac, nekoristan, neko ko ne zaslužuje obzir, ni stid. Evnuh u noći njihovog sladostrašća. debela Bio sam dvostruko stariji, i koju godinu više, od plesača. A oni su bili internacionalni artisti, tek pristigli iz Rovinja, jedan sa jakim hrvatskim izgovorom, a drugi je, kažu, bio iz Vojvodine. On nije govorio. „Ovaj ima bolje dupe!“, nadjačala je muziku devojka u narandžastoj majici na bretele iz društva što je slavilo devojačko veče. Mlada se nasmejala i zapalila cigaretu. Devojka u šortsu sa jako debelim butinama sedela je duboko zavaljena u kožnu fotelju i snimala mobilnim telefonom internacionalnu tačku, a ja sam bezuspešno sklanjao pogled sa golih zadnjica artista - bilo ih je svuda. „Meni je ovaj sa kosom vrh!“, rekla je mršava sa burmom na ruci. Ta je pila kao smuk, doneo sam joj četvrtu tekilu. „Veliki gradovi se ponose i istorijom i noćnim lokalima i katedralama i lepim ženama...“ Tako Zuko DŽumhur. Beograd nema katedralu. A „Eldorado“ je lokal jedan od 120 u svetu pod istom licencom, onaj u Budimpešti isto je kao beogradski. „Beograd ni u jednom trenutku ne sme da spava!“, kaže direktor „Eldorada“ koji nikada ne zatvara vrata, 24 sata na dan, 7 dana u nedelji, 365 dana u godini... Klub gde posetilac u šest ujutru može da pije ali i da besplatno dobije neki od osvežavajućih tretmana koji će ga učiniti ornim za posao u sedam, osam, devet... A pre toga striptiz, ženski za muškarce, pa muški za muškarce, onda karaoke... Ja sam bio konobar u noći kad su mušakrci igrali za žene. Mladi, depilirani, jedan samo u kožnim tangama, drugi u kožnim pantalonama sa rupama pozadi, da se vidi zadnjica... izvijali su se prvo u sporim pokretima, u paru, na sredini sobe, i to je bio prizor sa grčkih vaza, a onda se jedan oslonio dlanovima o pod i izdigao kukove, a drugi je stajao iza njega i pomerao karlicu napred i nazad, brzo, oštro, i to je bila kompozicija Frensisa Bejkona, natečenog i nesrećnog u ljubavi... a razuzdane žene beogradske cičale su. - Hoću ja! - vikale su Debele butine, a drugarice su je udarale u tusta bela ramena. - Dođi kod mene! - zvala ga je s druge strane jedna od one tri, dugokosa, i podigla čašu. Kad je shvatila da je prazna, potražila me je pogledom bez razuzdanosti i osmeha. Artisti su se razdvojili. Jedan je upleo prste na potiljku i počeo da kruži kukovima ispred mlade, a drugi se spustio na sve četiri i uputio se ka Raskopčanoj haljini. Jezikom je prelazio od gležnja do kolena, tik iznad kože, a onda se uspuzao uz nju, opkoračio je i zaplesao u njenom krilu. indijanac Stajao sam pored nje, naspram gipsane figure Indijanca, ruku skrštenih na leđima, i video kako je rukama krenula ka njegovoj zadnjici, pa odustala, a onda skupila odlučnost i učinila to. Držala ga je kroz ruke na pantalonama, i smejala se, i pozirala onoj sa srebrnom senkom koja je sve snimala kamerom. Za Fejsbuk, valjda... Na drugoj strani, društvo oko mlade zabavljalo se pokušajima da plesaču za tanku kožnu vrpcu ispod leđa zataknu papirnu novčanicu. On se uvijao, tanak, tik ispred lica buduće neveste i njen pogled polako je postajao zamagljen. Oblizala je usne, a onda je jedna iz društva, niska, sa ešarpom oko vrata, ustala i zaplesala iza mladića. - Svuci se! - dovikivale su ostale, i ona je odmotala šal i prebacila ga preko ramena plesača, a zatim počela da raskopčava farmerke. U tom trenutku muzika je prestala i svi su aplaudirali, plesači su se klanjali na sve strane, a devojka je stajala zbunjeno, raskopčanih pantalona ispod kojih su se nazirale crne gaćice. Trenutak ili dva kasnije, odlučila je da ih zakopča, pa se okrenula ka zidu... Da je niko ne vidi, valjda. Ja sam ispraznio pepeljare i čekao narudžbine, opet stojeći naspram Indijanca, dok su devojke glasno govorile i gestikulirale, očekujući nastavak programa. U nastavku, uz još glasniju muziku, mladić u tangama unosio se međunožjem u lice posetiteljki, i izgledalo je da će je svaki sledeći put udariti, toliko je bilo blizu i toliko se one nisu izmicale. - Vidi kako mu je tvrd! - rekla je Plavuša. - Nije, to je od kožnih tangi - uzvratila joj je Srebrna maska. Stojeći uz zid, izdvojen crvenom pregačom iz sveta kome je predstava bila namenjena, pa tako i oslobođen obaveze da program pratim i u njemu uživam, posmatrao sam iskosa i odozgo grudi ispod raskopčane kožne haljine. Disala je duboko, a crvenilo se širilo od vrata. Ruka joj je počivala na naslonu fotelje, i prsti su se pomerali sporo, naizgled bez razloga i cilja... U pauzi, otišla je do debelog koji je celo veče ljuštio kikiriki i nešto mu rekla, umiljavajući mu se. Sudeći po načinu na koji joj je stavio ruku na kuk, bili su bliski. Kad je otišla, debeli mi je rekao da mu pozovem plesača u tangama. kupac Skupljao sam prazne čaše vodeći računa da ne smetam grupi koja je slavila devojačko veče - slikale su se, svaka ponaosob, sa drugim mladićem, a onda sve zajedno. Upalio sam svetla. Devojke su se tiskale na vratima, gurala i glasno zadirkivale, a njihov smeh odjekivao je još dugo u visokom hodniku. Raskopčana haljina i dalje je stajala pored debelog koji je šakom čistio ljuske sa stomaka, a kad se, u majici i farmerkama, pojavio mladić koji je tokom večeri nosio tange, debeli je stenjući ustao. Otišli su zajedno niz stepenice... Smotao sam pregaču i otvorio prozore, ali vazduh koji je ušao nije bio manje topao, samo što je umesto duvana, u njemu preovlađivao miris sagorelog benzina. A greh? Nije bilo mirisa greha, greh ne miriše nimalo drugačije od bilo čije spavaće sobe. LJuske kikirikija krckale su mi pod đonovima dok sam hodao ka izlaznim vratima.