29.05.
2024.
Koliko bi vas koštalo letovanje u Albaniji 2024. godine
Broj turista iz Srbije koji letuje u Albaniji iz godine u godinu raste...
Sve je otišlo u... Lajkovac, čim su i “postmodernisti”, “pišući ono što im se dalo u domaći zadatak”, “po pozivu”, dakle, počeli da objavljuju “jekserašku” prozu! Kao što se i moglo očekivati od autora škakljivih ostvarenja kao što su “Muzini vetrovi” i “Rečnik afrodizijaka”, priređivač Mijo Raičević, među upućenima manje poznat kao Miodrag a više kao T. H. Raič, svoj “selektorski” poziv uputio je uglavnom perjanicama doskora maltene žigosane “postmodernističke” družbe u savremenoj srpskoj književnosti.
Kako “uvodničarskim” uverenjem da je “napokon zarasla” rana što je nastala od postmodernističkog “oštrog reza... između onoga što je bilo i onoga što će biti”, tako i svojom koncepcijom, pa i samim naslovom “Nema toliko do Lajkovca” predstavlja se, dakle, kao optimistička knjiga koja doprinosi približavanju “metropolske” i “zavičajne” struje i uspostavljanju nasušnog generacijskog i poetičkog “bratstva i jedinstva” književnosti ovdašnje. Iako ne delim sasvim tu vrstu “unitarističkog” entuzijazma zakucanog “jekserom”, između ostalog i zato što su mnogi od negdašnjih “postmodernista” već godinama u nekoj delimično ili sasvim drugoj “priči”, verujem da ova zajednička zbirka doprinosi kakvom-takvom opuštanju, makar i čitalačkom, jer je i sama rezultat izvesne relaksacije. Primetno je, naime, i na određen način zanimljivo to kako do juče o(zlo)glašene pisce “mondijalističkih” trendova, ultraurbane tematike i poetičkih eksperimenata “neobavezno” uskakanje u ruho zavičajne i “predurbane” tematike, odnosno verističko-realističke i “prljavo”-stvarnosne poetike oslobađa za duhovito istraživanje jezika i mentaliteta svakodnevice. Neki od njih (V. Žurić, Z. Ćirić, V. Matijević) već i ranije su naginjali posebnim, žanrovski ili poetički “graničnim” oblicima takvog pisanja, neki su se za ovu priliku iz velegradskog središta pomerili na urbanu marginu i u predgrađe (M. Pantić, D. Albahari, V. Pavković), a tek neki su (LJ. Arsić, S. Damjanov), jednostavno, u okviru drugačije pripovedne “scenografije” s interesantnim posledicama dali dodatni humorističko-ironijski zamah svojim osvedočenim manirima.
Možda su u ovom izboru najintrigantnije ipak priče autora koji su generacijski ili poetički donekle “pomereni” u odnosu na “postmodernističku grupaciju”. Takve su, recimo, priče Srđana Protića i Danila Nikolića, jednog od najmlađih i jednog od naj-iskusnijih autora u ovoj knjizi, koje jezičko-stilski “verodostojno” i na momente lucidno pripovedaju o dubljim, velegradsko-provincijskim, odnosno etničkim i moralnim razlikovanjima i antagonizmima. Kao moguća iznenađenja pojavljuju se i prozne tvorevine Milenka Pajića, jednog od najoglašenijih postmodernista prethodnih godina, ovde predstavljenog uspelom studijom mentaliteta i pri tom pričom koja je od onih najbližih zadatom obrascu, kao i kratka novela publiciste LJubodraga Stojadinovića koja efektno prikazuje egzistencijalnu dramatičnost prodora urbanog duha u “jekserašku” psihologiju.
Verovatno najfrekventniji provodnik tog prodora u ovim pričama predstavlja železnica, to prvo sredstvo i poslednje utočište urbanizacije u poslednja dva stoleća. Iz tog ugla gledano, od naslova pa do pojedinačnih motiva, moglo bi se kazati da metafora “lajkovačke pruge” ocrtava ne samo tematsko-simbolički, nego i poetički horizont knjige. Kao što je to, naime, belodano posvedočio istoimeni roman Radovana Belog Markovića, i “jekseraški” duh je još devedesetih godina prošlog veka, dakle: otprilike na vrhuncu njegovog naleta, upravo na šinama ove provincijsko-velegradske transverzale “dokloparao” negde blizu epicentra ovdašnjeg “postmodernizma”. Otuda bi, uprkos priređivačevoj dobronamernosti i pomiriteljskim obznanama, “projekat” poput ovog - možda i nehotično ili “instinktivno” - mogao da predstavlja tek “defanzivni”, pasivno-agresivni pokušaj “p(r)ozvanih” autora da se, ako ništa drugo, linija poetičkog “fronta” vrati “tamo gde joj je i mesto” - u bezbednu daljinu stilskog vežbanja, velikodušnog žanrovsko-tipološkog oponašanja ili pak pretežno dobroćudnog parodiranja.
Tihomir Brajović
30.05.
2024.
Prećutno i otvoreno tolerisanje nasilja, agresije, širenja mržnje, doveli su do "brutalizacije društva"
31.05.
2024.
Porota od 12 članova proglasila je Trampa krivim za sve 34 tačke optužnice,
31.05.
2024.
Belgijski tužilac kaže da je taj zaposleni igrao "značajnu ulogu" u sumnjivoj ruskoj propagandnoj operaciji koja se infiltrirala u EP
29.05.
2024.
„Ne znam koliko može trajati ova vlada, teško je predviđati, ali ne očekujem pozitivne efekte", kaže Pupovac
20.09.
2023.
Pitanje je kako je najlakše ostvariti obećanu predaju Kosova, a da ne bude velike štete po armaturu vlasti? Pa u haosu, kako je to uradio Milošević sa krajiškim Srbima. Može biti da zato Vučić sad najavljuje potencijalni egzodus Srba sa Kosova
20.09.
2023.
Šta očekivati u zemlji u kojoj je u nedelju na Pinku prilog o gazdi te televizije Željku Mitroviću trajao deset puta, a u ponedeljak dva puta duže nego o sukobima na severu Kosova u kojima je poginulo najmanje pet, a ranjeno duplo više ljudi