O agresiji bez agresije

Nisam gledao “Latinicu” Denisa Latina, ali od onih koji su gledali čuo sam da vrijedi. U razgovoru za NIN se predstavio kao dobronamjeran, a to je danas velika vrijednost. U uvodu Latin kaže da je vođstvo Srbije zajedno sa JNA i paravojnim snagama izvršilo agresiju na BiH i Hrvatsku. To sa agresijom JNA ni danas mi nije jasno. Pa, prvo su neke paravojne formacije napadale JNA kao regularnu vojsku međunarodno priznate države. Zar smo to zaboravili? Agresor mora odnekud da dođe, a JNA je već bila tu, i u Srbiji, i u Sloveniji, i u Hrvatskoj, i u BiH... Ako i dalje tvrdimo da je bilo agresije od strane JNA, onda se ta agresija desila još 1945. ili čak i ranije. Ali to je sasvim druga priča, u kojoj se možda krije i uzrok sukoba 1991-95.

I kakav mi je to vajni agresor kojem u dogovorenom izlasku (napuštanju) kasarni, za nepune dvije sedmice, dvaput izmasakriraju vojnu kolonu (Sarajevo, Tuzla, maj 1992)? I kako objasniti činjenicu da Hrvati u Bosni i Muslimani (danas već Bošnjaci), nakon godinu dana zajedničkog otpora takvoj agresiji (kojoj je prethodila trajnija politička i parlamentarna saradnja na štetu treće strane u BiH) i sami međusobno žestoko zaratiše? Niko ih zbog toga nije proglasio ludim, a i ne treba.Ta činjenica sprečava neke druge dobronamjerne (u koje ubrajam i sebe) da prihvate priču o agresiji zdravo za gotovo i da na njoj tumače dalji tok događaja i posljedice.

Bubrege sam ostavio na Majevici uvježbavajući odbranu od snaga NATO i Varšavskog pakta. Zajedno sa Muslimanima i Hrvatima.Moj utisak je da smo to bili dobro uvježbali, ali eto, nije nam se dalo. Neki su napustili položaje i otišli u susret očekivanom agresoru. Oni koji su duže ostali na položajima proglašeni su agresorom. Posljedice su poznate.

Možda je i moja priča pojednostavljena. Prijateljstva iz onog vremena koja spominje Denis Latin (pojedinačna, svakako) su jedino vrijednošto je ipak, koliko-toliko, preživjelo ove bure. Ona nas obavezuju da se otvorenije pogledamo u oči. I da još jednom saslušamo priču drugoga. Pa da vidimo ima li se šta mijenjati u vlastitoj priči.

Cvijetin Mihajlović,

elektronskom poštom