30.05.
2024.
Japanac je uspeo da preživi tragediju na Titaniku, ali umesto sreće dobio je „malu smrt”
Čin Japanca koji je preživeo jednu od najvećim pomorskih tragedija svih vremena smatrana je velikom sramotom u njegovoj rodnoj zemlji.
Nesahranjeni srpski vojnici, pali u ratovima tokom dvadesetog veka, logoruju u blizini bojnog polja na kome su poginuli. Na tom saborištu, oni, pri punoj svesti o svom udesu i u svom telesnom obličju, za žive nevidljivi, dočekuju one koji sada ginu a tela im takođe neće biti pogrebena. Nesahranjeni – neupokojeni, oni tumaraju ovim sabirnim centrom, bez mogućnosti da išta urade za sebe ili za druge. Tu vladaju noć i magla.
U potrazi za svojim sinom, vojnikom na frontu, gine ostareli otac (Petar Kralj), i tako dospeva na zborno mesto neupokojenih. Tu, pored nedavno poginulog sina, pronalazi i rođenog brata, svog i očevog ideološkog protivnika, partizana, poginulog u Drugom svetskom ratu, a zatim i svog strica, mladića poginulog 1914.
Dan je njihove krsne slave, Aranđelovdan, i to je zgoda da oni rasprave svoje različite poglede, da ukrste svoje ideološki različito kovane sudbine, i da tako prozbore, zapravo, o stradanju srpskog naroda u dvadesetom veku. Time, težište, sa zagrobnog sveta pada na ovaj, svom težinom. Autor koristi priliku da nam, preko svojih junaka, prenese svoja razmišljanja o sudbini svog naroda. Junaci tako postaju medijumi jednog dijaloga, a ne samostalne ličnosti koje nas vode iza vrata sveta u koji za života inače ne bismo mogli da zavirimo. Film zabašuruje oniričku i mitsku svoju podlogu i postaje jedna racionalna, na momente patetična, beseda.
Dve sekvence nagoveštavaju ovu neaktuelizovanu mogućnost, koja je mogla da da sasvim drukčiji, srpskoj kinematografiji još nepoznat filmski sadržaj. Jedna je ona u kojoj se, od bola za izgubljenim vojnicima poludeli major (Miodrag Krivokapić), posle svoje devete smrti, pretvara u arhangela Mihaila. Druga, ona u kojoj sinovci, četiri Srećkovića, prelaze reku kao što je Hrist hodao po površini vode. Međutim, ove sekvence, niti su pripremljene odgovarajućom atmosferom prethodnih, niti same luče atmosferu koja bi nas prožela svojom dubokom strujom zaumnog. One samo registruju jedno pretpostavljeno značenje, ali ga same ne stvaraju.
U istoj meri u kojoj je zapostavljen mitski sadržaj zagrobnog života, koji zahteva tema, u “Sinovcima” je zapostavljen i specifičan vizuelni jezik filma. Tu ne postoji ono što zovemo drugim planom u kadru. Dok junaci nešto čine, iza njih, kao zombiji stoje ostali. Osim toga, ni jedan jedini kadar nije nas uveo u logorski život neupokojenih. Mizanscen, u ovom filmu, nikada ne postaje mizankadar. Gledamo, dakle, snimljenu pozorišnu predstavu, koja pripada davno prevaziđenom deklamatorskom teatru. Čovek koji govori, nekoliko koraka ispred drugih, okrenut je publici i reflektorima. Previše krupnih reči, a nimalo detalja
1.06.
2024.
Goran Vesić je posle dva udesa autobusa najavio pooštravanje Zakona o bezbednosti saobraćaja - da li je to rešenje?
1.06.
2024.
Posle proglašenja krivim pred njujorškim sudom, Tramp je dobio nove milionske donacije, a i pre toga su mnogi bogataši rešili da ga podrže
31.05.
2024.
Priča o mirnom razdruživanju ne bi bila izvodljiva "sve i kada bi se u Banjaluci i Sarajevu usaglasili oko tog pitanja".
1.06.
2024.
Od početka predizborne kampanje u Meksiku, inače najnasilnije u novijoj istoriji, ubijena su 22 kandidata za lokalne i državne izbore
20.09.
2023.
Pitanje je kako je najlakše ostvariti obećanu predaju Kosova, a da ne bude velike štete po armaturu vlasti? Pa u haosu, kako je to uradio Milošević sa krajiškim Srbima. Može biti da zato Vučić sad najavljuje potencijalni egzodus Srba sa Kosova
20.09.
2023.
Šta očekivati u zemlji u kojoj je u nedelju na Pinku prilog o gazdi te televizije Željku Mitroviću trajao deset puta, a u ponedeljak dva puta duže nego o sukobima na severu Kosova u kojima je poginulo najmanje pet, a ranjeno duplo više ljudi