Sajam ocvalih kolumnista

Izdavači i kritičari tvrde da je ovogodišnji sajam knjiga u Zagrebu “Interliber” protekao u znaku nobelovaca, Nemca Gintera Grasa i Turčina Orhana Pamuka. Prosečni čitatelji i slučajni posetioci, iz Hrvatske i van nje, zapazili su nešto drugo. Goleme redove na “slovenačkom štandu” i masu ljudi okupljenih oko izložbenog prostora renomiranog zagrebačkog izdavača “Školska knjiga”. Najpopularnija ličnost “Interlibera” svakako je bio slovenački političar Janez Drnovšek. Wegova knjiga “Misli o životu i osvješćivanju” koju je u hrvatskom prevodu izdala kuća “Dvostruka duga” izazvala je nezapamćen interes među ovdašnjim čitalačkim masama. Uz ostalo i zato što Drnovšek nije napisao ni političke memoare, ni političke pamflete uperene ka neistomišljenicima, nego niz jednostavnih misli, dilema i briga koje muče svakog čoveka u zemljama izniklim iz bivše Jugoslavije, od političara do manje ili više izmanipulisanih birača, od novih bogataša do otpuštenih službenika društvenih preduzeća. Svi žele isto, zdravlje i podnošljiv život. Mada je Slovenija ove godine proglašena za “zemlju partnera” hrvatskog “Interlibera”, redovi za potpis u knjigu Janeza Drnovšeka i stisak ruke autora, bili su upravo nepregledni. Teško bolesni slovenački političar i time je pokazao da se malo razlikuje od ljudi koji su želeli njegov autogram. Svima je zaželeo dobro zdravlje, pametniji pristup životu, minimalnu količinu politike u danu i razmišljanje o potrebama i osećanjima drugih, od većine različitih ljudi.

Na štandu zagrebačke “Školske knjige” koja je predstavljala svoje stare uybenike u novom, glamuroznijem i skupljem uvezu, dotle je grmeo glas hrvatskog političara i svojevremenog kandidata za predsednika Hrvatske, neubedljivog liberala Dražena Budiše. Kao jedan od novoimenovanih urednika u “Školskoj knjizi”, Budiša je izložbeni prostor ove izdavačke kuće pretvorio u političku govornicu. Uzrujan zbog, kako je rekao, “nove hrvatske šutnje” koja bi naciju mogla da košta novih pedeset godina u unitarističkim tamnicama Zapada, napao je vlast koja dozvoljava da praktično čitav politički i vojni vrh Tuđmanove Hrvatske sedi u haškoj sudnici, a posebno ga je potresla sudbina Branimira Glavaša, “hrvatskog generala koji umire od gladi u hrvatskim zatvorima”. Dražen Budiša time je nadmašio i čuvene goste zagrebačke izdavačke kuće “Pavičić”, akademika Ivana Aralicu ili Miroslava Tuđmana koji tradicionalno okupljaju mase željne skandala ili teorija zavera u književnosti ili visokoj politici.

Sasvim u senci ovih događaja ostali su istinski velikani hrvatske sadašnjosti i budućnosti, naučnici Miroslav Radman i Ivan Đikić. Poznati genetičar i stručnjak za istraživanje karcinoma održali su na “Interliberu” malo posećena predavanja, ali su i ona primljena s dozom gadljivog politikantstva. Primer je komentar otkrića oživljavanja ljudske ćelije iza koga stoji tim naučnika profesora Miroslava Radmana. Bivši savetnik predsednika Hrvatske Franje Tuđmana dr Slaven Letica izjavio je da “Miroslav Radman može otkriti samo četkicu za zube za koju će DNK analiza naknadno ustanoviti da je pripadala Josipu Brozu Titu!” Slaven Letica se ovom izjavom sa samog dna dnevnopolitičkih etiketa u Hrvatskoj uvrstio u niz “beletrista” čije su knjige preplavile ovogodišnji “Interliber” u Zagrebu. Iako su knjige “Dok ljuštim luk” Gintera Grasa u izdanju zagrebačke kuće “VBZ” i “Snijeg” Orhana Pamuka koji je izdala kuća “Vuković-Runjić” bili očekivani favoriti ove skromne književne, prevodilačke i izdavačke promocije u Hrvatskoj, prave zvezde bile su imena izvesnih Lana Biondić, Alka Vuica, Danijela Dvornik, Uršula Tolj. Jedino zvučnije ime koje donekle podseća na književnost bilo je ime Rujane Jeger, poznatije kao ime kćerke poznate književnice i disidentice Slavenke Drakulić. Jegerova je napisala knjigu “Posve osobno” (izdanje kuće “Profil”) u kojoj je sabrala svoje kolumne o seksu, kupovanju, preljubi i dijetama objavljene u zagrebačkim tabloidima, dok je Uršula

Tolj, kćerka bivšeg političkog komesara u Hrvatskoj vojsci Tuđmanovog doba, brigadira Ivana Tolja, autora niza rodoljubnih hrvatskih pesama novog doba, pristojno zaradila na knjizi o svojoj prvoj trudnoći pod nazivom “Prvi put mama”. Tu je i knjiga snahe poznatog splitskog glumca Borisa Dvornika Danijele Dvornik “Dnevnik prgave familije” koja u maniru kasne adolescencije opisuje život sa mužem Dinom, njegovim alkoholizmom i narkomanskim fazama. Nova hrvatska proza ne može ni bez gastronomije iz pera političkog moderatora nacije Davora Butkovića, koji je zajedno sa suprugom Anom Ugarković u izdanju “Profila” objavio “Novu hrvatsku kuhinju”. Slabašnu konkurenciju predstavlja im izdanje iste kuće iz pera Igora Mandića i njegove supruge Slavice Mandić, “Bračna kuhinja” i već zamorni “Kuharski kanconjeri”, ili gastronomska sećanja Splićanina Veljka Barbijerija.

Ovogodišnji zagrebački sajam knjiga ni po čemu nije nadmašio svoje prethodne godine, pogotovo otkako su knjige počele da se izdaju, štampaju i prevode na hrvatskom jeziku u samostalnoj hrvatskoj državi. Uz besplatan ulaz posetilo ga je jedva osamdeset hiljada ljudi, a njegov međunarodni karakter pretvorio se u farsu. “Međunarode” koji ne govore i ne pišu na književnom hrvatskom jeziku, ma što to značilo, u dva paviljona “Zagrebačkog velesajma” predstavljali su Iran i Slovenija. Ostali “stranci” skrivali su se pod “državotvornim imenima” Banja Luka, Tuzla, Derventa, Podgorica, Beograd...