7.04.
2024.
Marina Abramović predložena za inostranu članicu SANU
Uslovi za dopisno članstvo su državljanstvo Srbije i isticanje "izuzetnim naučnim ili umetničkim radom"
Kada u novembru skupština Srpske akademije nauka i umetnosti bude odlučivala o novim članovima, među onima za koje će se glasati biće i Marina Abramović. Svetski priznata umetnica performansa (prošle godine Kraljevska umetnička akademija u Lodonu odala joj je počast time što je postala prva žena u 250 godina dugoj istoriji kojoj je tu priređena samostalna izložba), ukoliko je budu izabrali srpski akademici, postala bi inostrani član.
7.04.
2024.
Uslovi za dopisno članstvo su državljanstvo Srbije i isticanje "izuzetnim naučnim ili umetničkim radom"
Njeno ime bi se tako našlo na spisku na kome su već Noam Čomski, Peter Handke, Nikita Mihalkov, Boris Podreka, a tokom istorije SANU, tu su bili i Tolstoj, Mendeljejev, Šolohov, Šostakovič, Dvoržak, Igo, Solženjicin, Česlav Miloš, Henri Mur... Među inostranim članovima ima i lekara, naučnika, pisaca i umetnika, sa ovih prostora i stalnom adresom negde u svetu, koji su podigli ugled našem društvu i kulturi. Reč je više o tituli, jer ovi članovi ne učestvuju u radu Akademije.
Informacija koja je izazvala talasanja u javnosti (od tabloidnog senzacionalizma, preko političkih udara, sa leve i desne strane, do protesta kako onih sa konzervativnijim shvatanjima o umetnosti, tako i drugih koji tvrde da je njena produkcija postala previše komercijalna...), iz dobro obaveštenih izvora potvrđena je kao stav Odeljenja umetnosti SANU, koje je za skupštinu pripremilo pet kandidata, od predloženog 21.
Za inostrane članove, pored izabrane Marine Abramović, u konkurenciji su bili hrvatski reditelj Rajko Grlić, srpski pisac iz Hrvatske Drago Kekanović i nemački reditelj Vim Venders. Za dopisne članove ovo odeljenje predlaže pisca i rediteljku Vidu Ognjenović, reditelja Želimira Žilnika, kompozitorku Aleksandru Vrebalov i arhitektu Dejana Miljkovića.
Autorku koja se u svet otisnula kao jedna od šestoro stvaralaca koji su sedamdesetih u beogradskom SKC-u menjali pogled na formu i ulogu umetnosti u društvu, predložio je vajar Mrđan Bajić, dopisni član SANU. Dok se još po štampi spekulisalo oko ovog predloga, Bajić je odbio da ga obrazlaže i iz Milana poručio za „Danas“: „Ne komentarišem žuta pitanja i šta objavljuje žuta štampa.“
Upućeni kažu da Bajićev predlog nije nekonsekventan i neočekivan. Pre par meseci, nagrada SANU „Ivan Tabaković“, u čijem je žiriju bio, dodeljena je konceptualnom umetniku svetskog ugleda Dragoljubu Raši Todosijeviću, koji je takođe jedan od šestoro poniklih u SKC-u. Kako je tada ocenio Bajić, ovom odlukom, metaforički, došlo je do ukrštanja dve umetničke prakse:
„To je susret najvažnije nagrade SANU u polju vizuelne umetnosti, kojom institucija želi da u toj delatnosti brine za tradiciju i istoriju svoje zajednice i umetnika, laureata koji svojom radikalnom praksom kritikuju i preispituju tu istu zajednicu, takođe zarad njenog dobra“.
U tom kontekstu, predlog da Marina Abramović postane inostrani član SANU još je jedan pokušaj spajanja institucije koja brine za tradiciju sa jednom radikalnom umetničkom praksom. Za takav stav dobio je podršku Odeljenja umetnosti, ali ostaje da se vidi kako će to prihvatiti ostali akademici, jer je on za deo javnosti i dalje radikalan i neprihvatljiv.
„Marina je nesporna“, ističe, za NIN akademik Dušan Otašević, upravnik Galerije SANU i član Odeljenja umetnosti, koje je većinom podržalo predlog. „Problem je što su informacije ovoga puta prerano `procurile`, što šteti svim kandidatima“.
Prema njegovim rečima, neshvatljivo je da su kod nas i dalje performans i konceptualna umetnost, i posle pola veka, bez zasluženog legitimiteta, iako su predstavnici ovog pravca odavno dokazani van naših granica, i prisutni u uglednim inostranim zbirkama. Kako kaže, ne postoji relevantan muzej u svetu koji nije zainteresovan za Marinu Abramović. Otašević smatra da Akademija treba da nastavi započeti proces širenja polja iz kojeg se regrutuju budući članovi.
„Ne možemo da zatvaramo prozore, moramo malo da pustimo promaju, jer bez tog čistog vazduha umetnost ne može da opstane“, zaključuje Otašević.
30.04.
2024.
Tog 3. i 4. maja tu je sve stalo i prelomilo se. Sve ono što mi jesmo i što ne bismo smeli biti.
3.05.
2024.
Građani se u tišini odali počast žrtvama.
30.04.
2024.
"Emina majka vrti desetine slika u telefonu sa ekskurzije. Dete ubica ne menja izraz lica. Ni na jednoj slici se ne smeje..."
30.04.
2024.
"Kod vas u Srbiji je pad znatan, kod nas u Hrvatskoj je za sada nešto manji. Ali uskoro ćemo vas stići. Trud je očigledan"
27.04.
2024.
Des Kars je dodala da 80 odsto postilaca Luvra dođe da vidi "Mona Lizu", što je pritisak na muzejsku infrastrukturu i utiče i na bezbednost
24.04.
2024.
Čovek je vekovima svoja stradanja i pretrpljene nepravde zalivao kakvom-takvom verom da će na kraju ipak sve završiti dobro.
24.04.
2024.
"Mi smo samo pružili nešto što nam je svima potrebno u ovom trenutku", poručio je reditelj i scenarista Marko Đorđević.
24.04.
2024.
„Ako se osvrnemo samo na prethodna dva veka, na primer od Vuka Karadžića do danas, videćemo smenu velikog broja kulturnih obrazaca."
20.04.
2024.
Ceremonija dodele nagrada na 60. međunarodnoj umetničkoj izložbi održana je 20. aprila 2024. u palati Ka’Đustinijan.
17.04.
2024.
Kada u novembru skupština Srpske akademije nauka i umetnosti bude odlučivala o novim članovima, među onima za koje će se glasati biće i ona.
17.04.
2024.
U središtu ove scenske pripovesti, kako je rečeno, između ostalog je potreba čoveka za pravdom