Arhiva

Skaj komunikacija kao dokaz

Vuk Z. Cvijić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 1. avgust 2023 | 23:21
Skaj komunikacija kao dokaz
Poznato je da su komunikaciju preko aplikacije Skaj (SKY ecc) koju su presrele evropske službe koristile i kriminalne organizacije iz Srbije, ali ne i kako će taj dokaz ceniti srpski sudovi. U Srbiji apelacioni sudovi koji donose konačne presude, donedavno nisu odlučivali o Skaj aplikaciji kao dokazu, iako su u pojedinim evropskim zemljama već donete pravosnažne osuđujuće presude na osnovu ove komunikacije. Inače, odbrane optuženih u svim postupcima pred srpskim pravosuđem osporavale su Skaj kao dokaz. Iako je Apelacioni sud u Beogradu poništio presudu suspendovanom inspektoru Službe za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) MUP-a Božidaru Stoliću, optuženom da je dostavljao informacije grupi Veljka Belivuka, iz tog rešenja, u koje je NIN imao uvid, vidi se kako se Skaj aplikacija tretira na višoj sudskoj instanci. Naime, u rešenju Apelacionog suda od 7. aprila 2023, kojim je poništena presuda i postupak protiv optuženih Stolića i Filipa Golubovića vraćen na novo suđenje - daju se detaljne smernice kako treba pristupiti Skaj aplikaciji da bi bila prihvaćena kao dokaz. U Tužilaštvu za organizovani kriminal (TOK) kažu za NIN kako oni gledaju na rešenje za Stolića u pogledu Skaj aplikacije. „Iz obrazloženja odluke Apelacionog suda jasno proizlazi da je Skaj zakonit dokaz, te da Apelacioni sud prihvata stav Javnog tužilaštva za organizovani kriminal iznet tokom postupka da se taj zakoniti dokaz po našem zakonodavstvu ima smatrati ispravom, a ne dokaznom radnjom računarske pretrage podataka, kako je to u ukinutoj odluci ocenilo Posebno odeljenje za organizovani kriminal Višeg suda u Beogradu“, navode u TOK-u. U rešenju petočlanog veća Apelacionog suda navodi se da „nije dovoljno reći kako to navodi prvostepeni sud (tzv. Specijalni sud) u obrazloženju presude, da je dokaz pribavljen putem međunarodne pravne pomoći“. Zatim se podseća na to da je Srbija kao država potpisnik konvencija o međunarodnoj pravnoj pomoći sa Francuskom, Evropom i u Ujedinjenim nacijama. Navodi se i da je u skladu sa važećim konvencijama (koje se nabrajaju i u zamolnici srpskog Tužilaštva za organizovani kriminal, upućenoj Francuskoj, da im dostavi dokaze sa Skaja) „prvostepeni sud propustio da najpre navede jasne i argumentovane razloge u pogledu zakonitosti dostavljene predmetne Skaj komunikacije po kriterijumima države u kojoj je pribavljena i to kroz analizu načina na koji je ista pribavljena u Republici Francuskoj, a u sklopu navedenog i kroz ocenu da li je navedena komunikacija pribavljena na način koji nije u suprotnosti sa načelima našeg pravnog sistema i opšteprihvaćenih pravila međunarodnog prava“. Zatim se u rešenju Apelacije objašnjava da je veće Specijalnog suda bilo dužno „da analizira činjenice da iz dokaza i podataka u spisima predmeta proizlazi“ da je vođena zajednička istraga holandskih, belgijskih i francuskih organa, te „da su podaci sa servera Skaj platforme prikupljeni na osnovu odluke koju je doneo nadležni pravosudni organ Francuske, zamenik predsednika zaduženog za istrage Apelacionog suda u Parizu - Brice Hansemann (Bris Anseman) “. Ovaj sudija je 21. decembra 2020. doneo odluku da se postave uređaji za hvatanje informatičkih podataka na eksternom serveru za Skaj aplikaciju u Francuskoj. Apelaciono veće u tom delu zaključuje da je prvostepeni sud prilikom procene da li se dokazi sa Skaja mogu koristiti „trebalo najpre da ima u vidu da su isti pribavljeni u skladu sa važećim propisima Francuske i na osnovu odluke pravosudnog organa te zemlje“. U rešenju Apelacije se zatim navodi i deo u vezi sa Skaj komunikacijom, koji bi mogao da važi i u postupku za grupu Veljka Belivuka, gde je to jedan od ključnih dokaza. Naime, u rešenju Apelacije se podseća da su podaci u postupku protiv policajca Stolića pribavljeni kada je TOK poslao zamolnicu Francuskoj za dostavljanje materijala sa zaplenjenog servera sa sadržinom Skaj komunikacije koju je imala Belivukova grupa, a oni su odgovorili poslavši te podatke na USB flešu - eksternoj memoriji, kao i naredbu francuskih pravosudnih organa. Apelaciono veće ističe i da je Specijalni sud pribavljene dokaze sa Skaj aplikacije pogrešno podveo pod posebnu radnju računarska pretraga podataka i da su za to razlozi nejasni. Napominje se da treba imati u vidu da „Zakonik o krivičnom postupku (ZKP) ne reguliše posebno digitalne dokaze već ih članom 2 stav 1 tačka 26 ZKP on podvodi pod isprave, propisujući da računarski podatak koji je podoban ili određen da služi kao dokaz činjenica koje se utvrđuju u postupku predstavlja ispravu“. Upravo je Tužilaštvo za organizovani kriminal u svim postupcima koje je pokrenulo, a gde je kao dokaz predložilo Skaj komunikaciju, te podatke označilo kao - ispravu. U rešenju se navodi i da je nejasno kako je Specijalni sud zaključio da je u pitanju izvođenje dokaznih radnji računarsko pretraživanje podataka, kada se u zamolnici TOK-a upućenoj Francuskoj navodi da je u pitanju dostavljanje dokaza sa Skaj servera. Apelaciono veće je opovrglo i zaključak Specijalnog suda da je u pitanju „slučajni nalaz“ iz dokaza koji se odnose na Belivukovu grupu, navodeći da je u pitanju naredba francuskih organa koja se odnosila na sve korisnike Skaj aplikacije. Inače, presuda Specijalnog suda kojom je Stolić osuđen na dve godine, a Golubović na godinu i dva meseca je poništena, kako se navodi u rešenju Apelacionog suda „što je izreka presude protivrečna sama sebi, razlozi presude protivrečni izreci...“. Zatim se ilustruje navedena protivrečnost tako što Apelacija podseća da su Stolić i Golubović poništenom presudom oglašeni krivim za period od 21. februara 2020. do 6. februara 2021. Pa se navodi da su pojedine radnje - provera podataka za određene osobe koje je inspektor Stolić dostavljao Goluboviću, zbog kojih su osuđeni, bile kasnije - 25. februara, 23. aprila, 18. i 19. maja 2021, što se takođe navodi u presudi. Podseća se i da u presudi piše da je Golubović obećao policajcu Stoliću da će dobiti 5.000 evra od N. N. osobe ako nastavi da dostavlja podatke. U presudi se navodi da je Golubović podatke dobijene od inspektora Stolića na Skaj aplikaciji dalje prosleđivao osobi čiji identitet nije otkriven. Apelaciono veće podseća u rešenju da je prvostepena presuda doneta prvenstveno na osnovu odbrane Golubovića date u policiji i izveštaja policije koji se odnosi na Skaj komunikaciju. Navodi se da iz dokaza pobrojanih u presudi proizlazi da je inspektor Stolić na dan hapšenja Belivuka 4. februara 2021. poslao Goluboviću obaveštenje da je ovaj priveden. Prema presretnutoj komunikaciji, Stolić je pisao Goluboviću da se Belivuk i Marko Miljković dobro drže, da ništa ne pričaju, da se brane ćutanjem i čak je poslao njihove fotografije koje je napravio svojim mobilnim telefonom u prostorijama policije gde su zadržani. Stolić je obavestio Golubovića, navodi se u presudi, a podseća Apelacija, i da su u kući u Ritopeku, gde su prema optužnici počinjena ubistva, pronađeni tragovi krvi. Osim za Belivukovu grupu, Stolić se tereti da je Goluboviću dostavljao podatke i za druge. Na primer, Stolić se tereti da je proverio 27. februara 2020. da li je i dalje na snazi Interpolova poternica Argentine za Borisom Labanom, osuđenim pripadnikom grupe Darka Šarića. U rešenju se opovrgava zaključak Specijalnog suda da Stolić i Golubović nisu bili pripadnici organizovane kriminalne grupe. Apelacioni sud navodi da je Specijalni sud propustio navode iz optužnice kao i zamolnice upućene Francuskoj da nisu svi pripadnici grupe Belivuka uhapšeni i optuženi. Piše još: „U sklopu navedenog prvostepeni sud je prilikom zauzimanja stava da nije dokazano da su okrivljeni bili pripadnici organizovane kriminalne grupe propustio da ceni i da iz odbrane okrivljenog Golubovića datu MUP-u, koju je ocenio kao zakonitu i poklonio joj veru, proizlazi sadržina informacija koje je Stolić saopštavao Goluboviću o merama i radnjama koje policija preduzima i planira da preduzme u cilju otkrivanja organizovane kriminalne grupe.“ Odluka veća Apelacionog suda može imati posledicu ako se Skaj aplikacija prihvati kao dokaz i u drugim postupcima. Ne samo protiv Belivuka, jer su isti dokazi, već i na primer na suđenjima Darku Šariću i „vračarcima“. Takođe može da se odnosi i na neka buduća suđenja, na primer protiv sada nepoznate osobe koja se interesovala da li Belivuk ćuti, kao i na postupke koji bi otkrili vezu organizovanog kriminala sa pojedinim predstavnicima sadašnje vlasti. Vuk Z. Cvijić