Dritan Abazović za NIN: Države regiona nisu u EU jer imaju političke elite kojima odgovara status kvo

Kroz istoriju smo probali sve, ratove, sukobe, mržnju, kolone izbjeglica, nemaštinu… Samo nijesmo probali pomirenje! Vrijeme je da tome konačno damo šansu. Pretpostavka za to je da donosioci odluka budu spremni na sopstvenu žrtvu koja znači donošenje teških odluka. Moramo pronaći dovoljno motiva da krenemo drugačije u odnosu na sadašnje stanje. Ako se to desi, garantujem da bi ovo bio jedan od najprosperitetnijih regiona Evrope. Imamo sjajne ljude, ali se moramo osloboditi nacionalizma i mitomanije, kao i osjećaja neke posebne veličine sopstvenih naroda. Pravu veličinu dokazaćemo na način što ćemo odabrati pomirenje, jer to niko nije smio uraditi do sada, kaže u intervjuu za NIN jedan od ljudi koji su presudno uticali na promenu višedecenijskog režima Mila Đukanovića, predsednik crnogorskog pokreta URA i donedavni premijer Crne Gore Dritan Abazović. 

Kako ocenjujete trenutne odnose Srbije i Crne Gore?

Od kada sam preuzeo Vladu Crne Gore 2022. godine, naši odnosi išli su uzlaznom putanjom. Uspjeli smo da uspostavimo saradnju na više polja, a komunikacija državnog vrha se unaprijedila u svim segmentima. Tačno je da postoji prostor da još više zajednički napredujemo i siguran sam da je to u interesu obje strane. Mi smo bliske države koje imaju toliko toga zajedničkog i potpuno je neprirodno da zbog dnevne politike budemo na „distanci“. Očekujem da Crna Gora uskoro imenuje ambasadora u Beogradu, Srbija je to već učinila. Na taj način imaćemo istotipski odnos i bolje ćemo razgovarati o svemu što je važno za budućnost regiona.

U kakvim ste ličnim odnosima sa nosiocima vlasti u Srbiji?

Korektnim. Razumijem da postoji veliki broj ljudi koji usljed svojih političkih neuspjeha žele praviti dramu oko toga. Sa svim liderima zemalja Zapadnog Balkana sam imao jako dobre odnose. To se odnosilo i na Srbiju. Ponosan sam na činjenicu da smo imali otvorenu komunikaciju čak i kad smo po određenim pitanjima imali suprotstavljene stavove. Na taj način smo gradili povjerenje i stvarali ljudski kapital za ono što jesu izazovi koji stoje pred nama. 

Na nedavnu promociju vaše knjige u Beogradu došli su i predstavnici i aktuelne vlasti u Srbiji i opozicije, a oni se gotovo nikad ne viđaju na istom mestu. Čime ste privukli i jedne i druge?

Na početku nijesam obratio pažnju na tu činjenicu, ali sam brzo shvatio da smo uradili veliku stvar i poslali jednu lijepu poruku - da se, ako ništa drugo, onda okupljamo oko nečega što ima emancipatorski karakter. Sve što radim u svojoj profesionalnoj karijeri radim za ljude, tako da ih sve isto tretiram. I ovoga puta je bilo tako. Pozvao sam ih kao prijatelje i kao ljubitelje knjige. Zahvalan sam svima koji su se odazvali i to bez razlika na političku, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost. Vrijeme je za pomirenje svih u regionu, a kamoli u jednoj državi.

PROMO / R. Koprivica

Vaša knjiga ,,Kritika globalne etike“ tretira moral u politici. Ima li ga danas uopšte i da li ga je ikada bilo?

Politika bez morala proizvodi zlo, a njega nažalost ima napretek. Zato i vodimo svoje bitke, svako na svoj način. Ne smijemo nikada prestati da se borimo za univerzalne vrijednosti čovječanstva, koliko god to nekad izgledalo i uzaludno ili teško. Važno je stalno podsjećati na etiku, govoriti o dobru, pa makar i u teoriji. Ona uvijek prethodi praksi. Politika lišena morala, koja je zastupljena globalno na sceni, ne obećava. Moramo mijenjati stvari, a najjednostavnije i najučinkovitije je ako krenemo od sebe.

Šta mislite o inicijativi „Otvoreni Balkan“, da li bi Crna Gora trebalo da se priključi Srbiji, Albaniji i Severnoj Makedoniji?

Sve regionalne inicijative, a Crna Gora je članica preko 70, koje imaju za cilj poboljšanje regionalne saradnje, imaju moju podršku. Za mene nije važno ime inicijative, niti ko je njen osnivač, već da li ona služi svrsi. Ako želimo da se zajedno nađemo u velikoj evropskoj porodici, onda je logično da se tako i ponašamo. Dakle, fleksibilnije granice, brzi protok ljudi i kapitala, manje administrativnih prepreka i lakše stupanje na tržište radne snage. Treba dodati da takve inicijative intenziviraju i komunikaciju među državama regije, pa je pozitivan efekat multiplikovan. Lično navijam da se svi nađemo za isti sto i da teme koje dominiraju budu vezane za razvoj i zajedničku budućnost. Nemam sumnje da će kroz par godina Balkan zaista biti otvoren i evropski.

Zašto sve države iz regiona već nisu u EU? Da li su greške samo na našoj strani ili ima i propusta evropskih državnika?

Zato što imamo političke elite kojima odgovara status quo. Jedino oni koji su ogrezli u organizovanom kriminalu i korupciji ne žele promjene. Ne žele jake institucije, ne žele pravdu i odgovara im da o ulasku u EU pregovaramo decenijama. Građani žele nešto sasvim drugo. Ostajem pri tezi koju stalno ponavljam da iza nacionalizma na Zapadnom Balkanu stoji korupcija. Rješavanjem tog problema ili suzbijanjem istog, siguran sam da bi naš put ka EU bio brži, učinkovitiji i uspješniji. Dakle, na građanima je da identifikuju one koji sve to koče, ako nam je zaista namjera da se u EU nađemo u ovoj deceniji.

U vreme dok ste bili premijer potpisan je Temeljni ugovor sa SPC. Kakvi su danas odnosi između Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori, i da li se popravlja položaj srpskog naroda, da li se Srbi lakše zapošljavaju u državnoj upravi, javnim preduzećima?

To je istorijska odluka koja je mnogo doprinijela pomirenju. Nakon više decenija, došli smo u situaciju da se oslobodimo takozvanih identitetskih tema i da fokus političkog narativa bude na ekonomiji i socijalnom blagostanju. U takvoj atmosferi profitiraju svi, pa smatram da su građani definitivno zadovoljni i da osjećaju više slobode nego ranije. 

Kada je riječ o zapošljavanju, naš problem je bila nesmjenjivost vlasti. Tako da sa sigurnošću mogu reći da nije bio problem što je neko Srbin, Crnogorac ili Albanac, već što nije u vladajućoj partiji. To je ono što je diskvalifikovalo građane. Crnogorac i Srbin koji su u bili članovi vladajuće partije bez problema su zapošljavani, a Crnogorac i Srbin koji su bili protiv režima imali su istu sudbinu: biro rada. Tako su prolazili i Albanci, Bošnjaci, Romi, Hrvati i svi drugi u Crnoj Gori. Nakon promjena 30. avgusta, scena se u potpunosti demonopolizovala, a vlade koje smo imali bile su integracionističke sa svakog aspekta. Naravno, postoje i dalje izazovi, ali su oni znatno manji kada je u pitanju diskriminacija na osnovu nacionalne, etničke ili političke pripadnosti.

Šta nam govore sva ova hapšenja u Crnoj Gori?

Govore o tome da ruka pravde ne staje, da polako ali sigurno stiže do svih i da je ono obećanje dato 30. avgusta 2020. pred cijelom crnogorskom javnošću „da mafija više neće vladati Crnom Gorom” bilo nešto što sam ispunio. Ima još posla, još mnogo toga je pred nama, ali definitivno su pokrenuti istorijski procesi vezani za pravdu i stiglo se do onih za koje je svako tvrdio da nikada neće biti procesuirani.

PROMO / R. Koprivica

Mnogi se političari njima kite, ali čija je to stvarno zasluga? Je li zaslužniji Dritan (koji je sve ovo davno najavio) ili Aleksa Bečić, Milojko Spajić, ili nova tužilačka garnitura?

Pitajte građane čija je zasluga, a ja bih rekao da je najviše njihova. Što se nove vlade tiče, sada se kite rezultatima, a do prije dva mjeseca su vodili bitku da smijene šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića, što je, po mom mišljenju, bila uvertira za smjenu i glavnog specijalnog državnog tužioca Vladimira Novovića. Time su željeli na svaki način obesmisliti sve ono što smo radili u prethodnom periodu. Ipak, zakasnili su. Sada im nije preostalo ništa drugo osim da se hvale onim protiv čega suštinski jesu, iz njima dobro znanih razloga. Ja im i ovom prilikom poručujem: „Uzmite kokice, dokazi su na sigurnom, idemo u superfinale”.

Koje hapšenje je najznačajnije u svetlu oslobađanja institucija i jačanju pravne države. Mnoge „važne ličnosti” su izašle pred kamere sa jaknom preko ruku, sa lisicama na njima?

Da bi se pokrenuo cijeli proces, bilo je važno uraditi dvije stvari. Prvo, promijeniti ljude u Tužilaštvu, posebno bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji je sad u zatvoru. Drugo, otvoriti „Skaj“ aplikaciju. Oko prvog smo vodili ogromnu bitku sa međunarodnom zajednicom koja se protivila izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu. Bio je snažan i otpor i od brojnih NVO, političkih partija i njima bliskih medija. Na kraju smo uspjeli, uz ogromne napore, da izaberemo tandem Maja Jovanović, koja je postala v. d. vrhovnog državnog tužitelja, i aktuelnog glavnog specijalnog državnog tužioca Vladimira Novovića. Kasnije je dio tima postao i Predrag Šuković, načelnik Specijalnog policijskog odjeljenja, a svi oni zajedno su počeli raditi na uspostavljanju pravde.

Sa druge strane, kada su došli pošteni tužioci, lično smo se tadašnji ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić i ja založili da ubijedimo Europol da obnovi intenzivnu saradnju i prekine svojevrsni embargo dostavljanja podataka Crnoj Gori, koji je bio na snazi zbog upliva kriminala u institucijama sistema. Ova dva poteza, promjene čelnika Tužilaštva i obnova saradnje sa Europolom, smatram najvećim legatom svoje vlade. Udarili smo na narko-kartele i švercere cigareta. Srušili klanove, suprotstavili se Lazovićima, Zviceru, Miloviću, Belivuku i drugima. Procesuirani su i ljudi iz policije, sudstva, kao i neki „biznismeni“… Ovo su istorijske stvari, ali i jako opasne. Dosta je važnih lica procesuirano, stiglo se na sam vrh kriminalne piramide. Čeka nas još superfinale i par sitnijih utakmica koje znam da ćemo dobiti.

Kako komentarišete izjave čelnika DPS-a da hapšenja predstavljaju kriminalizaciju bivšeg režima od strane novih vlasti?

Bolje bi im bilo da se ne oglašavaju. Ovako sami priznaju ono što svi u Crnoj Gori znamo, a to je da su mafiji pružali političku zaštitu cijelo vrijeme. Sada se borimo sa dubokom državom i «biromafijom» - ljudima unutar sistema koji i dalje rade za njih, a protiv interesa Crne Gore.

Rekli ste da ovo nije kraj i da nas čeka hapšenje vrha piramide? Ko je vrh? Mnogi aludiraju na Mila Đukanovića?

Čeka nas superfinale. Neću licitirati imenima, ima ih par. Pošto se nova vlast hvali da navodno nešto zna o bezbjednosti, neka oni kažu imena. Taman da vidimo koliko informacija imaju i da li se pitaju za bilo šta.

Rekli ste da će se finale svakako desiti, da li će to biti za godinu, dve ili tri i da li zavisi i od odlučnosti vlade? Da li sumnjate u odlučnost premijera Milojka Spajića?

Sve što su do sada uradili ne uliva nadu. Smatram da ih oni koji su stajali ranije uz DPS sada sponzorišu kako bi obesmislili pravdu. Ipak, dok smo mi tu, to je skoro nemoguće. U svakom slučaju, ne vidim razliku kad je riječ o Vladi, između ove i one prije 30. avgusta 2020. Jednaka im je želja za borbu protiv kriminala i korupcije.

Istraživanja vašoj URA ne daju previše procenata, ali stiče se utisak da ste mnogim glasačima druga omiljena opcija. Crnogorci imaju svoje stranke, Srbi svoje, manjine svoje, ali vi ste svima njima, osim DPS i SDP glasačkom telu, prihvatljiv izbor?

URA je napravila što nijedna stranka u Crnoj Gori nije mogla kroz istoriju našeg parlamentarizma. Dovela je do prve demokratske smjene vlasti u našem parlamentarnom životu, pa kroz dvije vlade donijela brojne odluke od velikog značaja za naše društvo, pokazala da se može časno i pošteno raditi u interesu svih građana. Tako da sam rezultatima prezadovoljan, iako se za to morala platiti cijena. Procenti su relativni, a istina je apsolutna. Danas smo jedina opcija koja ima regionalni značaj, prepoznata je u svakoj državi regiona. Za druge stranke niko i ne zna. Mi idemo dalje, tu smo da bismo bili drugačiji. Dok budemo takvi, jedinstveni, uvjereni smo da smo na pravom putu.

Da li se plašite trećeg svetskog rata?

Da se vratimo na vaše pitanje o moralu u politici. Potrebna nam je globalna etika. Globalno društvo ne može opstati bez uspostavljenog stepena minimalne etike. Prvi i Drugi svjetski rat, između ostalog, nastali su zbog industrijske i tehnološke revolucije. Nadam se da ćemo sada biti pametniji i da ćemo anticipirati stvari. Ne plašim se, ali mi se mnoge stvari ne dopadaju u kojem pravcu idu. 

Saradnja mog brata i Anine partnerke strogo profesionalna 

Kako je došlo do poslovne saradnje vašeg brata i partnerke doskorašnje srpske premijerke Ane Brnabić prilikom otvaranja klinike u Novom Beogradu? Da li je bilo vaše uloge u tome?

Njih dvoje su kolege ljekari i ta saradnja je strogo profesionalna. Nikakva moja uloga tu nije postojala i lično nikad nijesam ni imao priliku da upoznam cijenjenu doktoricu. Moj brat je takođe neko ko ni na koji način ne participira u političkom životu, štaviše nije srećan ni što sam ja izabrao taj poziv. Radi se o čovjeku koji je u tom poslu punih 15 godina, radi na najvišem nivou i među prvima je uveo nove tehnologije u medicini, radeći na brojnim prestižnim klinikama u svijetu. Raduju me svi njegovi uspjesi, kao i uspjesi njegovih kolega. Ružno je kada ljude bespotrebno uvlačimo u političke igre, mislim da to kao humanisti ne zaslužuju. Izgleda da je to nemoguće izbjeći na ovim prostorima.