Društvo

Akušersko nasilje u Srbiji: Borba za život beba i porodilja

Dragana Nikoletić | 24. januar 2024 | 17:00 >> 25. januar 2024 | 09:01
Akušersko nasilje u Srbiji: Borba za život beba i porodilja
FONET / Marko Dragoslavić

Relativno novi izraz u vokabularu naših užasa – akušersko nasilje, u praksi porodilišta daleko nam poznatija, u slučaju Marice Mihajlović iz Šida ovako se ispoljila: primljena u Opštu bolnicu u Sremskoj Mitrovici 11. januara, sedam dana nakon termina za porođaj, sutradan ujutru bila je poslata u salu, gde je joj je uključena indukcija. Lekar M. M. došao je tek predveče (verovatno zauzet u nekoj od privatnih ginekoloških ordinacija u Rumi i Novom Sadu), procenivši da porođaj treba da se obavi prirodno, a ne carskim rezom.

Izmučena porodilja gubila je snagu, a potom pala u nesvest, kada je doktor pristupio nasilnom izvlačenju bebe koja se zaglavila u karlici, progutavši od stresa mekonijum (prvi izmet novorođenčeta), skupa sa plodovom vodom, pa joj je stalo srce. Devojčica je nakratko vraćena u život, uz pomoć aparata, ali je Marici ujutru javljeno da joj je beba preminula.

„Tokom porođaja doktor mi se prvo nije obraćao, a kako sam zapomagala tražeći da mi spasi dete, krenuo je da viče na mene, da me psuje i vređa me po nacionalnoj osnovi, i čak da me udara. Stiskao mi je vilicu i pretio da će da mi izbije zube jer navodno s njim ne sarađujem“, priča nesuđena majka. Ohrabrena podrškom babica koje su svedočile njenom maltretiranju, bila je rešena da svog mučitelja tuži za akušersko nasilje čija je najveća žrtva bila malena Elena, dopremljena kući u mrtvačkom sanduku.

Stravičan tok događaja Marica je objavila na Fejsbuku, pokrećući lavinu sličnih ispovesti, ali i proteste u Mitrovici i Beogradu. M. M. se sam prijavio policiji, zatraživši zaštitu jer se „ne oseća bezbedno“ zbog pretnji na društvenim mrežama, što je ta stanica MUP-a odbila kao neosnovano. Nakon pokretanja postupka unutrašnjeg nadzora u mitrovačkoj bolnici, ovaj lekar je uhapšen po nalogu Višeg javnog tužilaštva u Sremskoj Mitrovici zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio teško krivično delo protiv zdravlja ljudi. Ministarstvo zdravlja poslalo je u bolnicu zdravstvenu inspekciju da već viralan slučaj temeljno ispita. Tako se mogao steći utisak da sistem ipak funkcioniše. Na osnovu iskustva sa drugim oštećenim porodiljama, Beogradski centar za ljudska prava u to nije siguran.

FONET / Marko Dragoslavić
FONET / Marko Dragoslavić

„Mi smo se javili Marici Mihajlović nakon što je svoju priču objavila na društvenim mrežama, što je uostalom učinilo i Tužilaštvo, ali i zaštitnik građana koji je odmah pokrenuo istragu. Naša namera je da se uključimo u postupak pravnim legitimisanjem, kako bismo proces ispratili do kraja“, objašnjava za NIN Sanja Radivojević iz Beogradskog centra za ljudska prava.

Jer, ovo ne bi bio presedan u srpskom pravosuđu da se dokazne radnje rasplinu i sudski proces razvuče do potpunog besmisla.

„Ukoliko zaštitnik građana svojim mehanizmima uspe da dokaže da je u ovom slučaju došlo do ugrožavanja prava na psihičko i fizičko zdravlje porodilje, Marica Mihajlović bi mogla da pokrene parnični postupak prema osumnjičenom doktoru, kao i bolnici, i zatraži odštetu za materijalnu i nematerijalnu štetu. Tužilaštvo bi po pravilu moralo ozbiljnije da prihvati argumente tog nezavisnog državnog organa, pa Mihajlović ne bi prošla kao Milica Filipović i Maja Simić, recimo, čiji predmeti nisu obrađeni ni posle dve godine“, dodaje Radivojević.

FONET / Marko Dragoslavić
FONET / Marko Dragoslavić

U cilju što bržeg rešavanja slučaja u našem trenutnom fokusu, Beogradski centar će alarmirati i institut poverenika za ravnopravnost.

U međuvremenu stigao je i obdukcioni nalaz koji neopozivo dokazuje da je smrt bebice nastupila usled „nasilnog porođaja“. Marica i njen suprug Dalibor „neće stati dok ne isteraju pravdu“, odnosno dok nasilni lekar ne bude osuđen.

„U ime svoje ćerke Elene, borićemo se da nijedna porodica u Srbiji ne doživi tragediju koja je nas zadesila“, poručuje Marica za NIN.

Rečima beogradskih demonstranata, predvođenih Ženskom solidarnošću, ta se borba vodi da „porodilišta ne bi bila klanice“. I da bi, uz dodatnu edukaciju bolničkog osoblja, porođaji bili dostojanstveni i bezbedni.