Arhiva

Živopisni obrti

Marija Ćirić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 21. mart 2019 | 01:03
Sloganom Aplauz obeležen je ovogodišnji festival Gitar art. Prava formulacija, s obzirom na prikladno osmišljene i prezentovane programe, ali i stečenu poziciju i aktivnosti ove institucije koja je odavno nadrasla isključivo koncertnu delatnost. Jer, pored koncerata, festival podrazumeva internacionalno gitarsko takmičenje (za 2019, pobednik je Igor Klokov), master klase, predavanja, promocije, izložbe... Klasičnu gitaru na 20. izdanju festivala reprezentovala su značajna imena ovog instrumenta: zbog brojnosti učesnika, organizatori su planirali zajedničke koncerte. Prednost „mozaičnog“ koncepta jeste susret sa više izvođača. Istovremeno, prosečan slušalac (kome gitara nije profesija) nije u prilici da dobije potpun uvid u interpretativnu poetiku umetnika (obim pojedinačnog izlaska na scenu bio je, u proseku, 15-20 minuta). Anabel Montesinos i Marko Tamajo, partneri u umetnosti (i u privatnom životu), ovde nisu nastupili kao duo, već demonstrirajući individualne kvalitete: ona bujnost iskaza, on spretnost. Mini-resitali Gorana Krivokapića i Artjoma Dervoeda pretpostavljaju sučeljavanje udaljenih stilskih linija - udruženih u zanimljivo balansirane celine; uzorno je muziciranje dua Bandini-Kjakjerata (gitara i bandoneon); pedantne i muzikalne interpretacije Tala Hurvica. Mikelanđelo Niarhos i Đovani Seneka koncentrisani su prevashodno na sopstvene opuse: Niarhosovi gitarski komadi su virtuozni, ali u potpunosti eklektični; Senekine partiture namenjene su tradicionalnom instrumentu juga Italije, gitari „battente“ (srodna baroknoj gitari) – reč je o zavodljivim zvučnim brikolažima. Rafaela Smits i Tomas Miler Pering poseduju posve klasičan gitarski izraz; Kostas Kociolis bira Brauerove komade pogodne za prezentovanje izražajnosti svirača – a grčki umetnik to doista jeste. Članovi (gitarskog) kvarteta Bratislava ostvaruju odličnu komunikaciju sa slušaocima (i u tom cilju biraju atraktivna dela). Udružiće se sa Kociolisom u tumačenju muzike Bitlsa: petočlani sastav svirao je aranžmane koji su izvesno mogli da budu svedeni i na dva instrumenta, opet, bio je to lep prizor... Finale festivala proteklo je u znaku Rodrigove koncertne muzike, prazničnog raspoloženja, odličnog orkestra (Temišvarska filharmonija Banatul, dirigent Tiberiju Oprea) i šestoro solista (Vojin Kocić, Ema Kapor, Nemanja Ostojić, Maroje Brčić, Zoran Krajišnik, Aleksander Svete). Treba podvući da je Kombank dvorana odličan izbor organizatora, a zbog veličine sale korišćeno je ozvučenje, uglavnom adekvatno sprovođeno. Popularni, odnosno, komercijalniji muzički žanrovi integralan su segment programa praktično od početaka Gitar arta – čini se da su ovoga puta dobili nešto više prostora i značaja od klasične gitare. Izdvajamo neke od miljenika publike. Trio Rozenberg, uobičajeno, šalje vibracije optimizma, naročito u sopstvenim kompozicijama i numerama Đanga Rajnharda. Najmlađi član trija, Mozes Rozenberg učestvovao je u još jednom ansamblu: Kings of Strings The Youngsters je novi festivalski sastav. Uz Rozenberga, tu su Jorgos Jorgopulos i Bojan Ivanovski – mladi umetnici uspešno sintetišu raznorodna iskustva koja pojedinačno unose u zajednički projekat. Susreti Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića događaju se, po priznanju Stefanovskog, jednom do dvaput godišnje što, međutim, nije čujno kada združeni muziciraju. Polazišta za svoje kreacije, znamo, nalaze u folkloru, ishodišta su im u raskošnim stilskim fuzijama, najčešće definisanim jezikom rokenrola, uz fine uplive džeza, bluza i klasičnih obrazaca. Živopisne, inventivno vođene strukture (ovom prilikom i nekoliko premijernih izvođenja), obiluju dramaturškim obrtima - na delu je ekstenzija akustičkih i ekspresivnih svojstava gitare. Događaj: 20. Gitar art, 12-17. mart Mesto: Kombank dvorana