Arhiva

Kosovo podeliti s Albanijom

Tanja Nikolić Đaković | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 2. jun 2011 | 22:11
Kosovo podeliti s Albanijom
NJegova majka plače. Opasno je. Prete mu otmicom dece, sin je posebna meta. Supruga pita šta mu je sve ovo trebalo. Traži podelu Kosova, liniju razgraničenja da iscrtaju u dogovoru Srbija i Albanija. NJegova jedinica hapsi Mladića, otvoreno priznaje da tajkuni vrše pritisak na političare. „Meni sada ne prilaze, smatraju da sam pod merama prisluškivanja, kao ministar policije, ali ranije jesu“. Doručkuje kroasane kod Obame, super prijatelj mu je Tadić, tu su i Hugo Čavez, Ceca, i još poneko. Šta je ovom čoveku? Kada i kako je Miloševićev naslednik rešio da prekorači crvenu liniju i govori ono što nikom drugom ne bi palo na pamet, priča kao da mu tekst piše Đinđić? Dočekao je svoje vreme da se iskupi za greške i zato hoda po užarenom kamenju? Ili je to samo marketinški trik Ivice Dačića, ministra policije? Haški uslov je ispunjen. Hoće li priznavanje Kosova sada biti novi uslov za EU? Mislim da dijalog Priština – Beograd neće rešiti suštinsko pitanje. Zato što neke zemlje EU i SAD misle da je to pitanje već rešeno i da najveći domet može da bude neka vrsta specijalne autonomije za Srbe na severu. Predložili ste podelu Kosova, mnogi smatraju da ste bili samo megafon predsednika Tadića? Nisam govorio u ime svoje stranke, govorio sam lično kao čovek rođen na Kosovu. Kada ste poslednji put bili na Kosovu? Pre nekoliko meseci, u Zvečanu i Prizrenu, gde sam rođen, kada je bilo ustoličenje vladike Teodosija, a gde sada ima svega 18 Srba. Moj apel je u stvari bio želja da se spreči lagano klizanje celog Kosova u nezavisnost. Dok se Srbija poziva na Ustav, prema kojem je Kosovo u sastavu Srbije, i Rezoluciju 1244, iza njenih leđa došlo je do konstituisanja kosovskih institucija, svih parametara nezavisne države. Čak je ta nezavisnost jednostrano proglašena i potom priznata od strane nekih država. Nekih? Tačno 76 država? E, a kad ja kažem da je to zabrinjavajuća situacija, i da nije dovoljno da se pozivamo na Ustav jer smo se pozivali i na Ustav SFRJ pa smo doživeli dramatičan raspad države u kome je Srbija praktično najviše izgubila, tada sam izdajnik. Zar nije kasno za vaš predlog o podeli? Možda je za ovo o čemu pričam kasno, ali prerano sigurno nije. Ne govorim sa željom da izdam Kosovo, već da se makar nešto spase, jer mislim da je Srbija strateški napravila grešku čuvajući Jugoslaviju. Jesu li i vaši koalicioni partneri za podelu Kosova? Ne znam. Nismo na tu temu razgovarali. To je toliko nevažna tema da niste ni razgovarali o njoj u koaliciji? Ta tema se jednostavno.., razumete... niko nema hrabrosti, svi misle da je to veoma komplikovana tema i da će vreme tek raditi za nas. Ne znam kako će vreme raditi za nas, kad se u narednoj deceniji sigurno neće promeniti međunarodna politička scena. A Srbija sigurno neće povesti rat za oslobađanje Prištine.  I ja ne znam kako bi mogla da se promeni situacija u našu korist. Mislim da smo napravili grešku jer nismo razgovarali sa Albanijom o tome. Zašto sa Albanijom? Mislite da treba podeliti Kosovo između Srbije i Albanije? Apsolutno! Potrebno je razgraničenje između Srbije i Albanije, to je jedina realna opcija. Srbija nije ni trebalo da prizna nikog drugog kao pregovarača s druge strane osim Albanije. Zar smo mi stvarno naivni da mislimo da će Kosovo opstati kao nezavisna, samostalna država? Čekajte, ako sutra Republika Srpska na referendumu donese odluku o otcepljenju, šta će oni biti? Nezavisna država ili će doneti odluku o priključenju i zajedničkom životu sa Srbijom? To je normalno, zato što je to isti narod. Pa šta, sad, u Prištini i Tirani žive različiti Albanci? Oni sada nama pričaju o multietničkom Kosovu?! Našem narodu ne trebaju bajke o multietničkom životu. Zašto mislite da je lakše podeliti Kosovo između Albanije i Srbije? Oni su nacionalna manjina albanske države, pripadnici naroda koji ima svoju matičnu državu. Sad neko kaže da su to ideje 19. veka. Možda jesu, ali su to ideje koje su primenili Slovenci i Hrvati, pa i Crnogorci, na kraju krajeva. Ja na ovome ne mogu da dobijem političke poene i ne tražim ih. Samo, naš narod mora da stavi tačku na probleme koji predstavljaju rak-ranu. Dalje ne možemo vezani za prošlost. Ako samo prošlost postoji, mi nemamo budućnost. Spremni ste da predložite Vladi zvanično podelu Kosova između Albanije i Srbije? I, gde vidite liniju razgraničenja? E, to je stvar za razgovor. Neko kaže, mi ćemo ostaviti Srbe južno od Ibra, pa ko je uopšte spominjao Ibar. Marko Jakšić pravi godinama sever Kosova kao zasebni deo i sad on meni zamera što ja odvajam Srbe sa jedne i druge strane Ibra. Sa druge strane, Srbi u drugim delovima južno od Ibra imaju albanske tablice i kad dođu u Kosovsku Mitrovicu moraju da ih skidaju da ih drugi Srbi  ne bi razlupali. Očigledno je da tu postoje dva mentaliteta. Ja sam samo govorio o razgraničenju zato što kada smo pokušali ratom da branimo Kosovo, nismo uspeli, zato govorim o korekciji granica između – Srbije i Albanije. Vi u stvari govorite o nezvaničnoj ponudi međunarodne zajednice? Govorim o onome na šta bi Albanci pristali. Nema šta nama Kosovo da daje autonomiju Srba, mi moramo da izborimo našu inicijativu, a to je razgraničenje. Samo dao temu za razmišljanje, sigurno nisam proučavao karte da bih mogao da pravim mape. Namećete se kao najveći srpski geodet? Ne, nego samo mislim da Srbija treba da redefiniše nacionalne ciljeve iz vremena posle Kosovske bitke. I mi i Turci smo izgubili Kosovsku bitku, a dobili su je Albanci, kojih u vreme Kosovske bitke nije ni bilo. I sada, kosovsko pitanje može se rešiti ponovnim ratom Srba i Albanaca ili njihovim istorijskim dogovorom. Pokušali smo da branimo Kosovo u okviru Srbije ratom. Pošto očigledno NATO nije kapitulirao, Srbija je morala da potpiše sporazum. I, nisam valjda ja pravio seobe Srba sa Kosova nego su ih počeli Čarnojevići. Vremenom Srbi su menjali pozicije na kojima su živeli. U Vojvodini nekada Srbi nisu činili većinu, sada je čine, u Republici Srpskoj postoji srpski entitet. Da li su vlasti u Srbiji dobile signal Vašingtona da će oni podržati svako rešenje koje postignu Beograd i Priština? Tačno je to, ali oko toga se sigurno Albanci ne bi složili. Ne bih da me neko pogrešno razume, ali ključno pitanje, osim tog dogovora Srba i Albanaca, jeste američka politika na Balkanu. Od njegovog pristupa zavisi kako će se to pitanje dalje odvijati. Kako možemo da pridobijemo Vašington? U ovom trenutku dosta teško. Ali mislim da smo stvorili dobre osnove u smislu resetovanja našeg odnosa i mogućnosti da tražimo i neke zajedničke tačke kako bismo pronašli zajednički imenitelj. Koliko bi ulazak Srbije u NATO pomogao? Možda bi i to bilo rešenje. Znam da je Milutinović u Rambujeu rekao Miloševiću: hajde neka Srbija uđe u NATO, daj da nađemo političko rešenje za Kosovo… Ali to nije imao ko da sluša. Postoje neke stvari za koje je kasno. I umesto što mene napadaju, neka se duboko zamisle da će možda za godinu dana biti kasno da uopšte na to pomisle. Da li ideja razgraničenja i povlačenja granice podrazumeva promenu Ustava? Da, ona podrazumeva promenu Ustava. Vlada je razgovarala o promeni Ustava? Nije govorila nikada. Kakvih je problema bilo na relaciji SPS - DS? Nije bilo nikakvih problema. Zašto ste onda tražili razgovore sa predsednikom Tadićem i o čemu ste razgovarali? Mi smo imali sastanak vezan za zakonske inicijative. Jeste li tražili garancije ukoliko DS napravi koaliciju sa SNS? Ko može da vam da garancije, šta sad treba da potpišemo ugovor?! To je nemoguće. Rekli smo da naša koalicija funkcioniše i da treba tako da ostane do kraja mandata. Da li vam je priča oko podele Kosova obezbedila čvršću vezu sa DS-om? Nema to veze, sigurno neće Boris Tadić da sluša šta ću ja da mu kažem, niti će on meni da piše šta ću ja da kažem. Mislite li da DS i SNS pregovaraju? Ne znam, ne verujem. Nikad nisam rekao da su se oni dogovarali o koaliciji, nego sve velike stranke imaju sličan interes a to je da izbace male iz igre. A koalicija vaše stranke sa SNS? To je zaista hipotetička opcija. Naš prioritet je koalicija sa Tadićem, imamo zajedničke političke ciljeve, a i privatno smo prijatelji. To podrazumeva da možemo da razgovaramo i o ostalim temama a ne samo o političkim? O čemu razgovarate, šta su vam teme? Ne smem da vam kažem. Da li je hapšenje Đuraškovića, koji je bio finansijer SPS-a, opomena DS-a, u smislu „nemoj sa Nikolićem iza mojih leđa“? Đurašković nije finansijer SPS-a. Pa, finansirao je vašu partiju? Pre pet-šest godina bila je neka donacija našoj stranci od otprilike oko dva miliona dinara, ali SPS njemu sigurno nije omogućio da kupi ta preduzeća, to je bilo u vreme vlasti drugih. Mislite na vladu Vojislava Koštunice? Ne, ne znam kada je on ta preduzeća kupovao, posle 2000. je nastalo njegovo bogatstvo i njegov posao, mi mu sigurno to nismo doneli, tako da smo mi pogrešna adresa. A ko mu je omogućio to? On te poslove nije dobijao od Mrkonjića, koji je postao ministar pre dve godine. Pa od koga ih je dobijao? Verovatno od svih drugih koji su bili na vlasti kada je kupovao sva ta preduzeća. Ali ne želim ni na koga da prebacujem odgovornost. Ispade i da je sada „Kolubara” problem SPS-a. Kakve SPS ima veze sa „Kolubarom”? Evo ko god da je iz SPS-a kriv u Kolubari, neka ga uhapse, odnosno ja ću da ga uhapsim. Jeste li dobili neku novu pretnju ovih dana? Bilo je pretnji pre nekoliko dana vezano za moje ideje o razgraničenju na Kosovu. Pretili su da će da mi otmu decu, sin mi je naročito na tapetu, ali to je sve deo posla koji radim. Koliko su ozbiljne sve te pretnje? To se nikad ne zna. Pomislite li, šta mi je sve ovo trebalo? Baš sam pre neki dan razgovarao u krugu porodice o tom pitanju. Moja porodica sluša sve te priče, sve te pretnje, čitaju novine. Moja majka i dan-danas plače što sam postao ministar unutrašnjih poslova. Ali to je, šta da radim... Mislim da sam bio korektan, dao sam veliki doprinos da se formira ova vlada zajedno sa PUPS-om i JS, mislio sam da je za Srbiju dobro da se napravi jedna ovakva koalicija i mislim da nisam pogrešio. Sad ne mogu više nazad i zato smo ponekad smeli da napravimo neki korak dalje od drugih. Niste završili oko Đuraškovića, da li je on krajnji vlasnik ili Mišković stoji iza svega, ko asfaltira po Srbiji? Nemam pojma, nisam se time bavio. Iako ste prvi čovek policije, iako je vaš čovek na čelu Ministarstva infrastrukture? Od kada je formirana ova vlada Mrkonjiću su stavili dodatne ljude, jednog ministra iz DS-a i ministra iz G 17, znači o infrastrukturi, o putevima su najviše razgovarali Mrkonjić, Dulić i Verica Kalanović. Ko su ključni finansijeri SPS-a? Na sreću, nismo imali tako mnogo finansija da bismo mogli da se hvalimo. A Mišković? Mislim da nije na spisku naših finansijera. Ili je Đurašković primer preko koga Mišković obavlja poslove i finansira stranke? Ali, Đurašković je uplatio dva miliona dinara, razumete koliko je to? A Beko? Nije ni on. Mi nikome ne dugujemo. Vas ne brine činjenica da su najbogataši mahom postali to što jesu u vreme vaše prve vladavine, odnosno u vreme Miloševića? Tu niste baš korektni. Možda su zaradili prvi milion tada, ali deseti i stoti su zaradili za vreme DOS-ove vlasti. Te Miloševićeve tajkune tako su lepo prigrlili posle 5. oktobra. Zašto se to dogodilo? Zato što je moć veliki afrodizijak, a ekonomska i politička moć se privlače. Zašto nijedan biznismen nije procesuiran, zato što finansiraju sve političke partije ili zato što oni zapravo rukovode zemljom? Oni ne da rukovode zemljom, ali sigurno imaju značajan uticaj. Na koji način? Možete da nam ispričate kako oni to kreiraju zakone po vlastitoj meri koristeći Vladu, Skupštinu i poslanike? To je stvaranje lobističkih uticaja i jednostavno - finansiranja. Gde pregovaraju? Sa predsednicima stranaka, ili na nižim nivoima? Ne verujem da se predsednici stranaka bave time, ali mislim da tu ima mnogo zloupotrebe imena ljudi u čije ime se razgovara. Da li je nekada neko od tajkuna, preko posrednika ili direktno, tražio od vas bilo šta? Više puta. Ali ne od kad sam na ovom mestu, sada ne smeju zato što se plaše da ih neko prati, prisluškuje, ali dok sam bio šef poslaničke grupe, bilo je mnogo razgovora. Kako to ide, kako se odvijaju ti razgovori? Jednostavno, neko predloži, pa znate li koliko puta su nudili da podržimo jednu ili drugu varijantu zakona, da dam poslanike da pređu u neku drugu stranku... To traže tajkuni i spremni su da plaćaju? Naravno da plate. Ukidanje blanko ostavke je demokratski čin ali je i velika mogućnost za korupciju. Retki su izuzeci da je neko zaista promenio mišljenje ili glasao drugačije a da to nije korupcija. Hoćete da kažete da će sada poslanici biti otvoreno na meniju tajkuna? Ne vređam poslanike ali hoću da kažem da će biti velika meta tajkuna. Mi smo imali velikih problema, u SPS-u, kako da sačuvamo naše poslanike, koliko su kidisali na njih da pređu u druge stranke. Kada je bio formiran Karićev poslanički klub, morao sam danima da razgovaram sa našim ljudima. Jesu li im nuđene pare? Nisu im sigurno nudili kolače. I, koliko su nudili za prelazak, na primer? To što oni nude i šta na kraju daju to su velike razlike. Da li vas, kao prvog čoveka policije, brine činjenica što se moć, uticaj i bogatstvo pet top-bogataša Srbije ne poklapa sa listom najvećih poreskih obveznika Srbije? To je pre svega posao poreske uprave. Jeste li političkom trgovinom kupili Ceci narukvicu ili je učinio to vaš politički partner Dragan Marković Palma? Niti sam učestvovao u tome, niti je bilo kakvih političkih nagodbi. Niti biste priznali javno da to jeste? Normalno da ne bih priznao ali zaista nisam, jer zašto bih to radio? Jeste li je posetili u kućnom pritvoru? Ne, nisam, upravo zbog toga da bih izbegao sve te priče. A ne zato što je pružala alibi zemunskom klanu koji je izvršio ubistvo premijera Đinđića? To za vas nije nikakav moralni problem? Nisam video da je ona zbog toga osuđena. Možda zbog političke podrške? Zbog koje političke podrške u to vreme?! Mi smo bili u to vreme planirani za odstrel, ali kad smo već kod toga, ne poznaje Ceca samo mene, poznaje ona i druge ljude. I drugi su dolazili na njene koncerte, i kod nje u kuću, viđaju se stalno, svi pričaju kako vole Cecu i sad ispada Ivica Dačić joj je jedini prijatelj u Srbiji, ili Dragan Marković. Zato joj nisu onda sudili od 2003. do danas? Gde su odbegli pripadnici zemunskog klana? Cilj je da se i oni pronađu, ali je teško izvršiti lociranje svih tih ljudi, pitanje je da li se uopšte nalaze pod tim imenima, naročito je teško ako se nalaze u Latinskoj Americi gde je opšti haos kada je reč o različitim pasošima. Imate li ideju gde se nalazi Darko Šarić? BIA je pre svega vodila akcije zaplene droge i praćenja Darka Šarića. Koji deo posla sa Šarićem je obavljao vaš šef kabineta? Jer, kako se čuje on je imao neke poslovne veze sa njim, s one strane zakona? On nije optužen ni za šta, tako da tu nema nikakvih elemenata za bilo koje krivično delo. A zašto je prebačen u Grčku? Zato što je to bio dogovor od ranije... ... Politički dogovor da se ne procesuira? Ne da se ne procesuira nego je bio dogovor da pređe u Ministarstvo spoljnih poslova još pre nego što se to desilo, tako da to nema nikakve veze. Pre nego što su otkrivene njegove veze sa Darkom Šarićem i sa zemunskim klanom? Zemunskim klanom? Pa to su gluposti! Reč je o procesuiranju rođaka njegove supruge čije je suđenje završeno i to je sve. U kontaktu ste sa Mirom Marković? Nisam imao nikakav kontakt. Od kada? Ima više od tri godine. I šta je tada rekla, poručila...? Rekla mi je da ne treba da se obazirem na politiku Miloševića, treba da vodim svoju politiku i da gradim svoj identitet. Ona se ne ljuti na mene, ljuti se na one njene „prijatelje” koji su je ostavili. Neki joj mnogo duguju, a sada su je zaboravili. Vi je niste zaboravili još? Stvarno nemam nikakvu komunikaciju, tu je naš Mrkonjić. Hoće li ikada biti procesuirana pred domaćim zakonom? Ja to stalno govorim, to bi pitanje stvarno trebalo da se reši, ili da se oslobodi ili da se procesuira jer je ovakva situacija stvarno suluda. Da li vam je čudno, što je Sreten Jočić, narkobos Balkana, živeo u njenoj kući na Dedinju? Nemam nikakve odnose sa tom porodicom niti sam znao za to. A šta vam je pričao Hugo Čavez preko ramena na večeri u Brazilu? To je bila inauguracija brazilske predsednice. I bila je i Hilari Klinton. Onda smo se šalili, pošto su Brazilci napravili po abecednom redu sto i onda Hilari sedi pored Čaveza. Ja sam bio malo dalje, ali kada smo kretali Hilari me pitala za predsednika Tadića i rekao sam joj da je operisao nogu. Rekla je da će mu poslati telegram Čavez je dobacio kako navija za Srbiju, verujući da se još borimo protiv NATO-a? On o Srbiji ima dobro mišljenje. Sad da li je informisan ili ne, ne znam. Kakvi su kroasani predsednika Obame? Bili ste na tom tradicionalnom doručku ove godine. Veoma neukusni. Ne bih preporučio nikome taj doručak. Strahujete ili se radujete eventualnom povratku Šešelja? Šta ja imam s tim?! Meni je svejedno. Još jednom kažem, ja bih voleo da svi Srbi dokažu svoju nevinost u Hagu. Voleo bih više da je na slobodi nego da je u Hagu, kao i svi drugi. Kako to? Tadić vam je prijatelj, nemate ništa protiv Hilari, Obama vas zove na kroasane, Hugo Čavez vas pozdravlja i gleda kako da stane pored vas da pošalje pozdrav za Srbiju, šaljete Mladića u Hag, za Šešelja biste da je tu, a tu je i Ceca... Kako vi to sa svima dobro? Vi sa svima možete biti u dobrim odnosima čuvajući svoje mišljenje. To je stvar političke kulture i stvar političkog šarma, na neki način. Da li biste izbrisali vreme učešća u Miloševićevom režimu? Pa to bi bilo brisanje jednog dela moga života. Od Miloševića ste dobili stan ili kuću na Dedinju? Stan sam dobio i to je eto, jedino materijalno što sam dobio. Meni je žao što nisam mogao više da utičem u to vreme. Zašto ste pristali na takvu igru? Ja sam osnovao tu partiju, šta je trebalo, da idem u drugu, to je neozbiljno. Dočekali ste svoje vreme da se iskupite za te greške? Zato preduzimate korake koji više liče na Đinđića a potpuna su suprotnost Miloševiću? Ili je to samo marketinški trik? Dočekao sam vreme kada ne treba da pitate šta misli predsednik da bi tumačili svoje mišljenje, da bi onda tako svoje mišljenje navijali kao kazaljke na satu. Sada SPS vodi politiku oslobođenu svih stega. Nije se sumnjalo da je u Lazarevu Ivica Dačić u intervujuu za NIN tvrdi da se ratni vođa Vojske bosanskih Srba Ratko Mladić nije predao u dogovoru sa državom, 16 godina nakon što je za njim podignuta optužnica za genocid u Srebrenici. Najtraženiji haški optuženik uhapšen je nakon što je pretrpeo dva moždana udara u ruiniranoj, zapuštenoj kući, koja se retko otvarala, u selu Lazarevo, nadomak Zrenjanina, kako tvrdi, na osnovu nadzora komunikacije koju je sprovela Bezbednosno-informativna agencija, a ne dojave. Mladić je, prema informacijama Dačića, od 2006. godine bez mreže jataka. „Bukvalno se nekoliko godina skrivao sam sa svojim rođakom. Poslednjih godina živeo je u izuzetno teškim uslovima... Očigledno da je mreža jataka i nekih održavalaca u poslednje vreme presušila. On ih je sam, po njegovim rečima, pre nekoliko godina raspustio. Verovatno je bilo teško da se, uz svakodnevno praćenje BIA, tako veliki broj ljudi organizuje i sakriva. U Lazarevu je bio nekoliko godina ili meseci? Još se istražuje, ne postoji tačan podatak. Kako je došao baš do tog rođaka, ko ga je doveo? U ovom trenutku se ni to ne zna. Bilo je raznih informacija da se kretao po mestu, izlazio na terasu, svraćao u lokalnu kafanu, a drugi su tvrdili da ga nikada nisu videli? Nije se mnogo kretao. Veoma retko je napuštao kuću. Živeo je u teškim uslovima. Sami su spremali hranu. I bio je veoma željan svega. Pa kad su ga priveli prva mu je želja bila da nešto pojede, jer, kako je rekao, pet godina nije pojeo kiflu. U sobi, kada je bio priveden, od hrane su našli samo hleb i jogurt. A po njegovoj tvrdnji, 12 godina nije bio kod lekara. Pio je lekove koje je nasumice, sam određivao. A gde ih je kupovao? Živeo je kod rođaka, sigurno ih on nije lično kupovao. To istraga treba da pokaže. Kako je izgledala ta akcija hapšenja konkretno? Bila je opservacija, priprema koju su vršili pripadnici BIA-e. Oni su pripremali logistički celu tu akciju, a samu akciju je izvela Služba za otkrivanje ratnih zločina. Oni su ušli u četiri objekta u kojima su živeli Mladićevi rođaci. Tog jutra, negde oko 2 sata posle ponoći, u selo su ušla tri vozila, jedan džip i dva neupadljiva, prosečna, stara automobila. Nisu bile specijalne jedinice, nisu bila teška i bučna vozila, da bi bili što manje primetni. Nisu bili u uniformama, osim pripadnika lokalnih policajaca iz Zrenjanina, koji su takođe logistički davali podršku prilikom pretresa. Prvo je pretresena jedna kuća, potom druga i na kraju ona u kojoj je zatečen Mladić. Oni nisu znali u kojoj se nalazi Mladić? Te četiri kuće su bile locirane kao mete pretresa i u jednoj od tih kuća je i pronađen. Kucali su ili su provalili u kuću u 5.30 ujutru? Nije bilo upotrebe sile. Vrata kapije je otvorio njegov brat. Bukvalno je na spavanju otkriven Mladić. Ustao je, stajao u uglu sobe... Nije se bunio, niti je bilo šta rekao. Kada su ga upitali ko je, odgovorio je: „Ja sam onaj koga tražite”. Imao je svoju ličnu kartu, svoju vojnu legitimaciju. Desna ruka mu je bila potpuno nepokretna i to što je u blizini imao dva pištolja, pitanje je da li je uopšte mogao da ih upotrebi. Ali, on očigledno nije ni imao nikakvu nameru. Pištolji su stari i za jedan ima dozvolu, drugi već nije ni upotrebljiv. Imao je više slojeva odeće na sebi, tu je najverovatnije problem u tome što mu je desna strana oduzeta i hladno mu je. Čak je na toj desnoj ruci nosio, kako su mi rekli, rukavicu jer mu je bilo veoma hladno. Ko su mu bili još jataci? Petorica njih su privedeni prilikom hapšenja, ali su pušteni i ne znam da li će protiv njih tužilaštvo pokrenuti postupak, s obzirom na to da su rođaci i ne znam kako to tužilaštvo tretira. Mislim da i sam Mladić, kako je govorio u izjavama, neće puno ljudi uvlačiti u celu priču. Nije li to bila njegova predaja, a rođaci su izabrani jer ne mogu biti procesuirani? Ne. Više puta pokušavao sam njegovoj porodici da pošaljem poruku da je najbolje da se preda jer je nemoguće da živi normalno u takvim uslovima. Ali nije bilo odgovora. Postoje mišljenja da su vlasti znale gde se nalazio Mladić i da su čekale - uslov za status kandidata, pa da ga izvuku kao džoker? Mislim da to nije tačno. Da je Srbija znala, uhapsila bi ga pre nego što je Bramerc došao. Nikada nije postojala sumnja da se tu krije? Koliko sam ja shvatio, nikada. Ako je država ozbiljno tragala za Mladićem, kako je moguće da četiri porodice Mladićevih rođaka nisu uopšte bile pod merama svih ovih godina? Ne znam. Mislili su da mu to ne bi palo na pamet. Meštani pričaju da je tamo imao pčelinjak i da ga je obilazio? Da je odlazio tamo u lov? To ne znam. Bio je u kontaktu sa suprugom i sinom? Kažu da nije.