Arhiva

Efekat spektakla

Marija Ćirić | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 17. april 2013 | 22:26
Efekat spektakla


Velika opera, mnogo izvođača, komplikovana inscenacija... a prethodna postavka relativno malo udaljena (2008), zbog čega se eventualno može razmotriti razlog izbora navedene a ne neke druge partiture iz obimne Verdijeve operske zaostavštine. Nova Aida je, međutim, u potpunosti opravdala odluku direkcije Beogradske opere.

Vraćena je u prostor Narodnog pozorišta (pre nekoliko godina smo je slušali u Sava centru). Scena relativno skromnog obima traži domišljatost koja će ovoj operi dati (očekivani) efekat spektakla. Reditelj Ognjan Draganov nije pribegao izmeštanju radnje u neko novije vreme, čime bi možda pojednostavio problem organizovanja prostora i brojnih aktera, ali je pitanje koliko bi od predviđene velelepnosti dela ostalo pred slušaocem/gledaocem. Aida je tako zadržana u vremenu faraona, dobila je glamurozne kostime (Milanka Berberović), istovremeno i potpuno redukovanu ali funkcionalnu scenografiju (Dejan Miladinović i Miraš Vuksanović), maštovito osmišljena platna kojima je uokvirena scena: Miladinovićev izbor video-materijala, odnosno, sukcesije projektovanih prizora egipatskih detalja u skladu sa fabulom, u potpunosti su zamenili prisustvo glomaznog dekora i omogućili neometano kretanje izvođačima.

U tom smislu posebno uspele su velike scene: atraktivne, bleštave, sa mnogo pokreta. Režija je uglavnom konvencionalna, prikladna pevaču koji ovde ne mora da izvodi vratolomije već je usmeren na ono što mu jeste zadatak pevanje. Karakterizacija i odnosi likova precizno su definisani; očaravajuće koncipiran balet (koreografija Konstantina Kostjukova), ima značajan udeo u sveukupnom utisku.

Aida Jasmine Trumbetaš-Petrović je odista prekrasna. Duboko poniranje u složenu psihološku strukturu zlosrećne princeze-robinje razapete između dveju ljubavi (prema otadžbini i prema voljenom čoveku) i nesvakidašnja glumačka uverljivost, odraz su vokalne superiornosti. Ravnopravan partner bio joj je Janko Sinadinović. NJegov Radames je moćan, vokalno u potpunosti dorastao izuzetno teškoj deonici egipatskog vojskovođe. Usudićemo se da kažemo da se radi o dosad najuspelijoj Sinadinovićevoj ulozi.

Jelena Vlahović je učešćem u Aidi proslavila 25 godina umetničkog rada. U tom smislu, izbor lika Amneris (iz njenog zaista obimnog operskog repertoara) najbolji je mogući, budući da otkriva vokalnu raskoš interpretatorke. Vlahovićeva poseduje adekvatnu pevačku zrelost, ali i scensku pojavu koja dominira čitavom postavkom. Saznajemo još nešto: ova Aida će imati i premijeru na otvorenom: 18. maja u Viminacijumu.