Arhiva

Usamljenost nas pretvara u životinje

Sandra Perović | 20. septembar 2023 | 01:00 >> 21. maj 2015 | 14:08

Foto profimedia.rs

Prijatno i drugačije iznenađenje doneo je grčki reditelj Jorgos Lantimos, sa morbidno zabavnom crnom komedijom Jastog u kojoj smelo i originalno kritikuje društvene konvencije i totalitarni sistem. Snimljen u Irskoj, uz dragocenu podršku atraktivnog zvezdanog sastava kojeg čine Kolin Farel, Rejčel Vajs i Lea Sejdu, film se dešava u distopijskom društvu budućnosti, gde je zabranjeno biti samac, razveden, udovac, čime se postavlja pitanje zbog čega se ljudi uopšte vezuju u parove i šta je to što ih održava da budu zajedno. Radnja se odigrava u hotelu za likvidaciju onih kojima ne polazi za rukom da u roku od 45 dana pronađu srodnu dušu. Ukoliko uspeju, hotelska uprava nadzire njihovu vezu i dodeljuje im decu. Ukoliko ne ispune obavezu koju im nameće sistem, biće odvedeni u šumu i pretvoreni u životinju koju sami odaberu, a tu postoje jedino lovci i žrtve koje moraju sami sebi da iskopaju grob. Jedan od njih, koji je izabrao da bude jastog, jeste Kolin Farel Najpoznatiji irski glumac iz predgrađa Dablina, poznat po visokobudžetnim holivudskim filmovima, ali i po tome što često puni sadržaje tabloida zbog burnog privatnog života, ulogom Aleksandra Velikog u filmu Olivera Stouna dokazao je da se ne boji kontroverzi. Još veći mu je izazov kada glumi u nezavisnim, nekomercijalnim umetničkim filmovima poput Jastoga.

Šta vas je navelo da prihvatite ulogu i kakva je bila reakcija nakon čitanja scenarija? Da li ste odmah odgovorili i rekli da?

Gledao sam Očnjak, film koji je radio isti autorski tim i oduševio me je. Ne sećam se da sam ikad gledao išta što je istovremeno bilo tako uređeno, okrenuto prirodi, redu i strukturi, ka emotivnom i psihološkom haosu iznutra. Taj film se zadržao u meni. Dve godine kasnije čuo sam da čovek koji je snimio Očnjak snima novi film na engleskom, i poslali su mi scenario. Pročitao sam ga i dopao mi se, ali mi nisu ponudili. Razgovarao sam s Jorgosom putem Skajpa oko jedan sat. Nismo mnogo pričali, izgovorili smo 20 reči za jedan sat. Bilo je to divno osrednje neprijatno skajpovanje, ali na šarmantan način. I to je bilo to. Taj scenario nije ličio ni na šta što sam dotad čitao. I sada, kad sam odgledao film, bio je sasvim drugačiji. Posle sto godina, teško je napraviti nešto izrazito jedinstveno. Autori imaju neverovatno jedinstven pogled na svet, na život, na prirodu ponašanja društva, na plemensko ponašanje. Mislim da su par bizarnih mladića, ali i da su vrlo posebni.

Jastog je suštinski film o usamljenosti. Iako se dešava u budućem vremenu, slažete li se da je to problem i 21. veka?

Da. Mislim da je usamljenost oduvek bila problem, od početka civilizacije. Uvek se od nekog tražilo da ugrozi svoju sreću radi sreće druge osobe. Neko je uvek živeo zarobljen u tuđem doživljaju dobra i zla, a to samo po sebi rađa usamljenost jer te odvaja od tvojih prirodnih poriva i vrednosti. U mojoj zemlji, Irskoj, bilo je brakova koji nisu baš bili dogovoreni, ali skoro da jesu, zato što je to bilo nešto što se mora venčaš se, ne mora biti iz ljubavi, nežnosti ili drugarstva, već zbog društvene dinamike koju poštuješ da bi nastavio lozu. Bilo je usamljenosti i u okviru brakova i to je bilo češće u Irskoj početkom 20. veka ili ranije. Danas je usamljenost vidljiva, vidi se da se ljudi s tim muče. Sjajno je što postoje Fejsbuk i Tviter, ali oni te samo ubede da veruješ kako postoji dublji kontakt i iskustvo koje se s drugima deli. Svi se nosimo s usamljenošću. Mislim da je jedna od najlepših stvari u životu da je podeliš s nekim.

Da li se identifikujete sa likovima koje tumačite?

Obično da. Ne baš toliko s Dejvidom u Jastogu, mada i ja znam ponešto o usamljenosti. U svakom liku ima ponečeg s čim se identifikuješ kao ljudsko biće. Mislim da ne postoji ništa na ovom svetu što je jedno ljudsko biće osetilo, a da nije i svako drugo. Grozna izjava, ali mislim da postoje samo različiti stepeni besa, straha, bola ili nade, tuge, ljubavi, mržnje.

Postoji li žanr u kojem se još uvek niste oprobali, a voleli biste?

Horor! Obožavam dobar horor. Ali nikad nisam pročitao dobru horor priču, nikad ne dobijam ta scenarija. Tako nikada nisam ni snimio horor film. Odrastao sam gledajući Petak 13, Noć veštica, Strava u ulici Brestova. Čak i Kad stranac pozove. Da li ste gledali Kad stranac pozove? Prvih trideset minuta su zastrašujući, zar ne? Voleo bih da snimim horor film.