Arhiva

DŽez

Jovan Ćirilov | 20. septembar 2023 | 01:00
Od 24. do 29. oktobra održan je Beogradski džez festival u Domu omladine, koji je pre dve godine obnovio ovaj značajni festival ukinut 1991. godine. Zahvaljujući džez festivalu beogradski ljubitelji ove muzike imaju priliku da već 23. put čuju i vide istinske veličine kao što su ovog puta iz Amerike pijanist Bred Neldou i legenda džeza saksofonist Arči Šep. Ko bi rekao da je poreklo reči džez, koja se prvi put pojavila 1909. godine (za istoriju jezika veoma kratak period), u stvari nepoznato. Naravno da ima više pokušaja da se ipak pronađe tumačenje. Kako se u to vreme pevala pesma “Uncle Josh in Societdž”, neki misle da se u toj pesmi krije poreklo termina džez. U Čembersovom “Etimološkom rečniku” može se pročitati da reč džez verovatno potiče od reči afričkog porekla jasm, u tadašnjom slengu izraz za haos, nonsens, đubre. Po trećima je reč džez nastala od francuskog glagola chasser, loviti, terati, goniti, pročitana na anglosaksonski način. Sve to govori da u trenutku kad je nastala reč džez, nije bilo svesti da se rodilo nešto trajno i vredno. Odraz takvog mišljenja nalazimo kod velikog Stravinskog, iako je džez već uveliko bio uhvatio korene, koji kaže: “DŽez je klasičnom konceptu muzike suprotstavio strani i subverzivni haos zvukova. U pitanju je moda, i kao svaka moda, osuđena je na nestanak.” Dirigent Leopold Stokovski, međutim, predlaže legendi džeza Djuku Elingtonu da odu u Afriku da slušaju tu muziku na izvoru. Na šta tamnoputa legenda džeza uzvraća: “Tamo mogu da dobijem groznicu, jedino što još nisam dobio!” Verovatno misleći da je džez duboko američki, bez obzira na poreklo, on je smatrao da bi, da je živ Šekspir, sigurno bio obožavalac džeza. Francuz Andre Preven je jednom izjavio za “Tajms” da “osnovna razlika između klasične muzike i džeza jeste da je u prvom slučaju muzika veća nego njeno izvođenje, dok je džez u izvođenju uvek značajniji nego što se svira”. Za rigidnih dana u socijalizmu se smatralo da je džez dekadentni proizvod imperijalističke Amerike, pa je zabranjivan i potiskivan, neko vreme i kod nas. Poljska vlada pokušava da prošvercuje u svoj komunizam džez ovom gotovo komičnom formulacijom u saopštenju iz 1956. godine: “Izgradnja socijalizma je lakša i ritmičnija uz pratnju džeza.” Ocenu mesta koje je DŽordž Geršvin, iako belac, svojim kompozicijama obezbedio džezu, izrazio je jedan kritičar posle prvog izvođenja njegove kompozicije “Concerto in F za klavir i orkestar” 1925. godine: “Geršvin je princ koji je uzeo Pepeljugu za ruku i, na opšte iznenađenje sveta, objavio da je reč o princezi.” Raspravu o tome koliko je džez afrički najjezgrovitije je još 1926. godine izrazio kratkom rečenicom Pol Vitman: “DŽez je došao u Ameriku pre trista godina u lancima.”