19.05.
2024.
Iva je iz Kruševca otišla u fabriku ribe na Aljasci: Za mesec zaradiš 10.000 dolara, ali još pamtim šta se kolegi desilo
Iva je iz malog mesta u Srbiji otišla da radi na drugi kraj sveta.
Slobodan Šoškić
Za vreme Miloševićevog režima vlast je na osnovu Zakona o javnom informisanju pokušala da uguši svaku kritiku i političku analizu putem medija, tako što je predvidela prekršajni postupak i zaprećene visoke novčane kazne. Mnogi mediji su tada bili ugroženi.
Posle 5. oktobra 2000. postepeno nastaje atmosfera pretnji i objave rata izvesnim medijima. Ministri pre svega, a i drugi funkcioneri, podnose brojne tužbe protiv medija sa zahtevima za isplatu visokih novčanih iznosa na ime naknade štete (pretrpljeni duševni bol) ili krivično gonjenje. U tome su novinari i glavni urednici opravdano videli ugroženost prava na slobodno informisanje i kritičko razmatranje određenih političkih pitanja.
Namera političara i državnih funkcionera da se mediji “disciplinuju” postaje mora i veliko razočaranje u novu vlast za koju se verovalo da neće biti cenzor naroda i njegovog prava na slobodno informisanje. Podnete su različite tužbe za koje se može reći da su neosnovane i pre početka sudskog postupka, jer tekstovi zbog kojih su podnete nisu sadržavali uvredljive i klevetničke izjave koje bi objektivno mogle škoditi časti i ugledu podnosiocima tužbi.
Jedna od takvih je tužba Vladimira-Bebe Popovića podneta protiv NIN-a, koju je prvostepeni sud ovih dana odbio kao neosnovanu, jer je procenio da “inkriminisani” tekstovi predstavljaju informisanje javnosti o državnom delatniku i da ne znače napad na čast i ugled, iako ih je Vladimir-Beba Popović tako shvatio. Ta tužba predstavlja tipičnu meru zastrašivanja medija da se o određenim funkcijama i njihovim nosiocima ne sme ni razmišljati kroz postavljena pitanja, a kamoli da se o njima kritički razmišlja.
Kako je vlast sve više postajala bahata, te kako je kontinuirano vršila pritisak na rad pravosuđa, to se sve više verovalo da je pravosuđe “njihovo” i da se putem osuđujućih presuda može doći do stanja “mrtvog mora” u medijima. Što je bilo više takvih tužbi, koje su predstavljale nasilje političkih moćnika nad medijima, to je brže nastajalo stanje u kome pravosuđe odlučuje: ili da se preda i izgubi nepovratno status nezavisnog pravosuđa ili da se uzdigne do nivoa nedodirljivog hrama pravde, u kom slučaju sudska vlast pokazuje da ima identitet na osnovu koga se jedino mogu štititi ljudska prava i slobode.
Utisak je da se sudska vlast uspravlja i počinje da poštuje samu sebe, a građanima obezbeđuje ostvarivanje prirodnih prava i sloboda koja im po prirodi pripadaju i koja im nijedna vlast ne daje svojom voljom i milošću. Paradoksalno ponašanje pojedinaca iz vlasti, njihova želja za moć i nastojanje da se sud instrumentalizuje kao oruđe za osvajanje apsolutne vlasti, dovode do stanja u kome sudije počinju da bivaju svesne sopstvene vlasti, i potrebe da se poštuju demokratski principi na kojima počiva život pojedinca i funkcionisanje moderne države.
Brojni su primeri kad izvršna vlast ne poštuje sudstvo, smatrajući ga slabijim segmentom, kome se mora nametnuti dominantna vlast od koje zavisi sve u društvu i državi. Na taj način vlast želi da uspostavi režim u kome su čovek i građanin podanici, a mediji stub oslonca toga režima.
Naravno, novinari moraju biti svesni uloge, profesionalnih obaveza i značaja za društvo, ne dozvoljavajući da ih nastojanja vlasti obezvrede i svedu na ulogu slugu pomoću kojih se vlada tuđim glavama. To podrazumeva da se za slobodu javnog informisanja svakodnevno bore, poštujući pri tom prava i slobode drugih. U takvim nastojanjima medija pravosuđe ima veliki značaj da zakonitim odlukama obezbedi medijima ostvarivanje prava kroz koje se ogleda sloboda javnog izražavanja i kritičkog mišljenja. Izgleda da je za osvajanje sloboda u društvu i jasne podele vlasti nužno da se povremeno svi ugroze od strane izvršne vlasti, te da tada shvate da se prava i slobode ne ostvaruju sami od sebe, već upornom borbom bez obzira na to što su deklarativno određena u zakonima.
U vlasti će uvek biti pojedinaca kojima je posedovanje moći osnovni cilj, a obavljanje javnih funkcija sredstvo ostvarenja ličnih interesa. Otuda nužnost postojanja nezavisnog i samostalnog pravosuđa i slobodnih medija, kao bitnih uslova za ostvarenje demokratskog društva, u kome će pravda biti mera kvaliteta života, a slobodni mediji sredstvo izražavanja kritičkih misli.
Da nije bilo novinarske hrabrosti, ne bi bilo ni inkriminisanih tekstova u NIN-u, koji su bili predmet sudskog postupka povodom tužbe Vladimira Popovića, niti bismo znali dokle se prostire sloboda javnog informisanja, a dokle moć i želja pojedinih političkih i državnih funkcionera.
Sudski postupak Beba Popović protiv NIN-a kao da nagoveštava sazrevanje svesti o stvarnoj ulozi medija u demokratskom društvu i značaja sudske vlasti u zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda. Verujemo da će se sudovi u budućem radu prilikom razmatranja slučajeva javnog informisanja i kritičkog mišljenja o poduhvatima predstavnika vlasti sve više držati evropskih standarda na osnovu kojih se procenjuje ostvarivanje prava na slobodu javnog izražavanja.
(Autor je advokat iz Beograda)
19.05.
2024.
Šest meseci uoči američkih izbora niko sa sigurnošću ne može da se kladi na to kakav će biti ishod.
15.05.
2024.
Iako se nekima čini da je smena došla iznenada, bolji poznavaoci prilika ističu da je ona bila očekivana i neophodna.
19.05.
2024.
U dubini šume na Staroj planini zjapi zaboravljeni rudnik uranijuma.
15.05.
2024.
"Treba stalno da budemo svesni činjenice da ako hoćemo da deca čitaju, treba i mi da čitamo decu"
20.09.
2023.
Pitanje je kako je najlakše ostvariti obećanu predaju Kosova, a da ne bude velike štete po armaturu vlasti? Pa u haosu, kako je to uradio Milošević sa krajiškim Srbima. Može biti da zato Vučić sad najavljuje potencijalni egzodus Srba sa Kosova
20.09.
2023.
Šta očekivati u zemlji u kojoj je u nedelju na Pinku prilog o gazdi te televizije Željku Mitroviću trajao deset puta, a u ponedeljak dva puta duže nego o sukobima na severu Kosova u kojima je poginulo najmanje pet, a ranjeno duplo više ljudi