Arhiva

Ispravljanje loših lekcija

Jovan Janjić | 20. septembar 2023 | 01:00
Sanirajući posledice, koliko je to moguće, onoga što je komunistički režim Jugoslavije činio crkvama i verskim zajednicama, Vlada Srbije preduzela je i da versko školstvo vrati tamo gde je nekada bilo – u opšteobrazovni sistem. Predviđeno je da se u ovoj godini dve srednje verske škole, koje prve ispune sve potrebne uslove, uključe u javni sistem obrazovanja Srbije, a sve ostale do 2010. godine. Država i sama sa svoje strane čini da se izjednače uslovi, standardi i kriterijumi školovanja u građanskim i verskim školama. Do 1945. godine srednje verske škole delovale su u sastavu državnog sistema obrazovanja, što znači da su bile ne samo pod administrativnim staranjem, nego i pod stručno-pedagoškim nadzorom nadležnog državnog organa. Od tada, pak, one su isključene iz javnog sistema obrazovanja, pa su njihovo osnivanje, finansiranje, organizacija, programski sadržaji i kadrovska struktura potpuno prešli u nadležnost crkava i verskih zajednica. „Isključivanje srednjih verskih škola iz javnog sistema obrazovanja prouzrokovalo je niz negativnih posledica, od kojih neke nisu otklonjene ni do danas”, saopštava Ministarstvo vera Vlade Republike Srbije, predstavljajući svoj program Unapređenje verskog obrazovanja u 2008. godini. Programski sadržaji i profesorski kadar srednjih verskih škola prilagođavani su materijalnim mogućnostima crkava i verskih zajednica, što je ponekad smanjivalo kvalitet obrazovanja. A, kao što se zna, istovremeno sa isključenjem crkve i verskih zajednica iz javnog života, išlo se i na njihovo osiromašenje, kroz agrarnu reformu i nacionalizaciju najamnih zgrada. Upravo iz materijalnih razloga smanjen je broj opšteobrazovnih predmeta, kao i broj časova iz tih predmeta, pa su tako srednje verske škole koje su nekad imale rang specijalizovanih verskih, klasičnih, gimnazija, bile svedene na uskostručno, odnosno konfesionalno obrazovanje i vaspitanje. Osim toga, decenijama su zaostajale u materijalnoj opremljenosti učionica, kabineta i biblioteka, kao i u nabavci potrebnih naučnih učila. Zbog svega toga država je preduzela da se u saradnji sa srednjim verskim školama modernizuju nastavni procesi i nastavni programi, da se opšteobrazovni predmeti u njima usaglase sa gimnazijskim predmetima, da se obezbedi stručan nastavni kadar, tako što će većina profesora biti magistri i doktori nauka, i da se poboljša materijalno-tehnička opremljenost škola i internata. S takvom opremljenošću, uz postizanje željenog nivoa obrazovanja, kako se najavljuje u Ministarstvu vera, srednje verske škole u sistemu srednjoškolskog obrazovanja steći će status unikatnih škola internatskog tipa od nacionalnog značaja. Za unapređenje srednjeg verskog obrazovanja u 2007. godini država je izdvojila 145 miliona dinara. A u 2008. godini ugovorena je redovna materijalna pomoć od 150 miliona dinara. Ona je namenjena svim verskim školama na teritoriji Srbije (njih sedam) – Bogosloviji Sv. Save u Beogradu (115 učenika), Bogosloviji Sv. Arsenija Sremca u Sremskim Karlovcima (121), Bogosloviji Sv. Jovana Zlatoustog u Kragujevcu (82), Bogosloviji Sv. Kirila i Metodija u Nišu (105), Biskupskoj klasičnoj gimnaziji „Paulinum” u Subotici (50), Beogradskoj islamskoj srednjoj medresi (42) i Gazi Isa-begovoj medresi u Novom Pazaru (309) – kao i trima bogoslovijama SPC izvan Srbije – Bogosloviji sv. Petra Cetinjskog u Cetinju (73), Bogosloviji Sv. Petra Dabrobosanskog u Foči (101) i Bogosloviji Sv. Tri jerarha u Krki (42). U sličnim uslovima posle Drugog svetskog rata odvijalo se i visoko teološko obrazovanje. Još kada je prvobitna Velika škola u Beogradu pretvorena u Univerzitet, 1905. godine, članom 4. Zakona o Beogradskom univerzitetu bilo je predviđeno i osnivanje Bogoslovskog fakulteta. Do toga će, iz objektivnih razloga, zbog nedostatka kvalifikovanih nastavnika, kao i ratova koji su usledili, doći tek posle deceniju i po. Osnovan je u kancelariji Rektorata Beogradskog univerziteta, 6. septembra 1920. godine, kada je održana prva sednica Saveta Bogoslovskog fakulteta. Pod okriljem Beogradskog univerziteta, zajedno sa svim ostalim visokoškolskim ustanovama, ostaće sve do 1. jula 1952. godine, kada je, voljom komunističkih vlasti, sa njega izbačen. Od tada, pa do njegovog povratka u sastav Univerziteta 2004. godine, izdržavan je isključivo od Crkve. A pošto je Crkva bila u izuzetno teškoj materijalnoj situaciji, broj upisanih i diplomiranih studenata bio je znatno manji od stvarnih potreba Crkve i društva. Tako, školske 1952/53. godine, kada je izbačen sa Univerziteta, Bogoslovski fakultet je imao 240 studenata, među kojima je bilo 129 novoupisanih, a školske 1960/61. godine imao je samo 82 studenta, od kojih se tada upisalo svega njih 38. (U dotadašnjem periodu Fakultet je najviše studenata imao školske 1938/39. godine – 340, među kojima su bile i 32 studentkinje; na prvu godinu te godine upisalo se 106 polaznika.) Studenti teologije, kao i učenici srednjih verskih škola, bili su ideološki i socijalno diskriminisani, tako da nisu imali pravo da koriste povlastice koje su deo studentskog standarda, niti su mogli da konkurišu za državne stipendije. Za visoko teološko obrazovanje, za stipendije studenata i za unapređenje uslova studiranja, u 2007. godini Ministarstvo vera izdvojilo je 64 miliona dinara. Takođe, i u 2008. godini sklopljeni su ugovori o stipendiranju studenata teologije svih tradicionalnih konfesija (srazmerno broju pripadnika), u zemlji i inostranstvu, na osnovnim, specijalističkim i doktorskim studijama. Za ovu namenu, za 800 stipendija studenata visokih verskih škola, u 2008. godini, izdvojena su 52 miliona dinara. Osim toga, izdvojeno je i 20 miliona dinara da bi se podržali značajni naučnoistraživački projekti u oblasti teoloških nauka. Pod jednakim uslovima koristiće ih Pravoslavni bogoslovski fakultet i Akademija za umetnosti i konservaciju SPC u Beogradu, Teološko-katehetski institut u Subotici i Fakultet islamskih nauka u Novom Pazaru. Ukupno, za ovaj svoj program, definisan kao Unapređivanje verskog obrazovanja, u 2008. godini, Vlada Srbije izdvojila je 215 miliona dinara, što je za 12 miliona dinara više u odnosu na 2007. godinu.