Arhiva

Eksplozija/implozija

Jovan Ćirilov | 20. septembar 2023 | 01:00
Kako sam tokom januara više dana na dužem putu te svoju kolumnu moram ranije da predam, pronašao sam reč koja je iz dana u dana aktuelna. Nažalost, na sve strane eksplozivi dižu u vazduh živu silu, zgrade i automobile. Eksplozivne naprave i bombe sredstvo su u rukama naroda, među političkim protivnicima ili sredstvo terorizma i mafijaških obračuna. Svi znaju šta je eksplozija, a kad je reč o imploziji malo ih zna šta tačno znači. Evo prilike da to raspravimo. I oni koji znaju šta je eksplozija i ne slute da je ta reč vezana za pojavu aplauza. Počelo je od latinskog glagola laudare, hvaliti. Svet nezadovoljan oratorom izražavao je svoje negodovanje, gle čuda, aplauzom. Iznenadna protestna provala tapšanja dlanom o dlan nazvana je eksplozijom. Posle mnogo vekova prasak eksploziva nazvan je istim imenom kao i provala besa. Reč eksplozija u Francuza se prvi put pojavila 1581, a u Engleza tek posle Šekspira, 1623, a kod Italijani 1750. godine. Reč implozija je teže objasniti. U Klajn-Šipkinom „Velikom rečniku stranih reči“ implozija je kao pojam iz fizike ovako definisan: „Naglo smanjenje zapremine nekog tela izazvano spoljašnjim pritiskom, prskanje prema unutrašnjosti, urušavanje.“ Prasak izaziva pojava vakuuma u nekom hermetički zatvorenom prostoru, a posledica je prasak sličan eksploziji. Izraz je skovao izvesni ser Vajvil Tomson 1880. godine. Implozija je i lingvistički pojam. Implozivnim glasom se zovu coktavi suglasnici karakteristični za neka afrička plemena (npr. Ibo u zapadnom Sudanu i jugoistočnoj Nigeriji), koji se proizvode ne istiskivanjem, već usisavanjem, implozijom vazduha. Najnoviji nobelovac Žan-Mari Rober le Klezio (68), po nekima najbolji stilist među savremenim francuskim piscima, u svom delu „Groznica“ upotrebio je reč implozija: „Povetarac, to ništa, mogao je u svakom trenutku da izazove požar, kao znak za početak ogromne katastrofe, imploziju u kojoj bi se sve stvari urušile u sebe i izazvale ponor lančanih sila.“ Reč eksplozija kao mnogo starija češće se pojavljuje u delima književnika, i to u prenosnom smislu: “Prve eksplozije zapaljivog temperamenta bile su potpomognute diverzijom koju su nada mnom izveli prvi znakovi senzualnosti“ (Žan-Žak Ruso; „Ispovesti“). „NJen spoljašnji mir bio je u neskladu sa dubinom njenih osećanja: ona je veoma rano upoznala strašne eksplozije svojih osećanja koje srce ne može da izdrži“ (Balzak: „Traženje apsolutnog“). „Berliozovo delo je eksplozija genija čiji plameni odjednom osvetle vascelo nebo, a onda se malo pomalo gase svu noć“ (Romen Rolan: „Muzičari današnjice“).