Arhiva

Nemam vremena za druge

Radmila Stanković | 20. septembar 2023 | 01:00
Nije hteo da uči engleski jezik i nisu ga naterali da ide u Holivud. Enio Morikone se tom činjenicom na ponosi, ali je i ne skriva. On je Rimljanin, Italijan, umetnik posvećen muzici, i nije dozvoljavao da mu život previše remete bilo kakve nepotrebne obaveze. A ono što mu je apsolutno potrebno celog života je rad, komponovanje i njegova supruga Marija Travia da mu pomaže u tome. U braku su od 1956. godine. Imaju tri sina i kćer – Marko, Aleksandra, Andre i Đovani. Te večeri na prijemu u Ambasadi Italije u Birčaninovoj ulici, uoči sutrašnjeg koncerta u Beogradskoj areni, bio je ljubazan, ali pomalo odsutan. Mislio je o onome što ga čeka sutra. Prilazi mu kompozitor Sanja Ilić i uručuje mu dva diska svoje muzike: - Znate, ja sam kompozitor i nekada su za moju muziku ovde govorili da ima asocijaciju i influencu Morikonea. Zahvaljuje mu, kao i Mići Markoviću, kolegi kompozitoru i saksofonisti, koji ga takođe pozdravlja. Ministar kulture Srbije Nebojša Bradić mu jednako ukazuje poštovanje, kao i brojni gosti u rezidenciji. Ima li nešto što je povodom njegovog boravka u Beogradu ostalo nenapisano o Eniju Morikoneu (81), za mnoge najvećem živom kompozitoru, za druge nerazdvojnom pratiocu reditelja Serđa Leonea kome je napisao tako upečatljivu muziku za filmove koji se zovu Za šaku dolara, Dobar, loš, zao, Bilo jednom na divljem zapadu... Pitam ga kako su nastali ti tonovi, postoji li nešto što ga je inspirisalo za te prepoznatljive zvuke: - Inspiracija kao takva ne postoji. Postoji iskustvo koje se gradi vremenom. Tokom studiranja i tokom kasnijeg rada kada se usavršavaju razne tehnike. Wegovo muzičko školovanje je bilo sveobuhvatno. Najpre je diplomirao trubu (treba znati da mu je otac svirao trubu), a potom je počeo da piše muziku za pozorište. Zatim je na konzervatorijumu završio odsek kompozicije. I odmah je dobio posao muzičkog asistenta na RAI, da bi prvog radnog dana podneo ostavku. Svetsku slavu Morikoneu su doneli vesterni njegovog prijatelja iz mladosti Serđa Leonea, ali radio je i sa drugim velikanima iz sveta filma. Za Bernarda Bertolučija je napisao muziku za njegov Dvadeseti vek, a Brajanu de Palmi za Nedodirljive, kao i za mnoga druga filmska remek-dela. Svoju filmsku muziku tako i deli – na onu krajnje popularnu za filmove Serđa Leonea, i na onu angažovaniju, kao na primer za film Ričard Treći, prvi američki proizvod za koji je radio: - Napisao sam muziku za šest filmova Serđa Leonea, i još žalim što je umro pre nego što je uradio nešto još značajnije u svetu filma. Nikada nije pisao muziku posle gledanja snimljenog materijala, jer: - Imam tu slobodu da odlučim da li ću raditi muziku za neki film ili ne. Međutim, nikada ne odlučujem da li ću pisati muziku ili ne, nakon što odgledam film, jer bi to bilo nekorektno prema reditelju. Ako prihvatim, onda napišem muziku na osnovu scenarija. Ponavlja priču o svom susretu sa Leoneom: - Serđo je čuo dve moje vestern kompozicije i došao kod mene kući. Hteo je da mu pišem muziku za film Za šaku dolara. I dogovorili smo se. Dok je trajala saradnja, puno smo razgovarali i došli do podatka da smo kao deca išli u istu školu. Prava ljubav ovog kompozitora je simfonijska muzika, ali odmah dodaje: - Od toga, od kamerne muzike, od klasične, takozvane ozbiljne muzike, ne možete da živite. Tako sam morao da pronađem neki izvor prihoda i izgleda da mi je dobro pošlo za rukom. Imao sam uspeha u pisanju muzike za filmove. Kada jednom uspete, vi odmah zaradite, onda vas zovu ponovo i posle sve ide svojim putem. Kažu da sam dobar u tome, ali ja nikada nisam napustio komponovanje i klasičnu muziku. Kompozitor mora da bude sposoban da radi sve, čak i stvari koje smatra manje ozbiljnim. Ja sam radio baš sve, oprobao sam se u svakom poslu kad je o muzici reč. Zadovoljstvo koje osećate kao autor može biti duboko intimno pred nekim delom u koje verujete, ali satisfakcija koju imate zbog uspeha na velikom ekranu je najveća. Vaše delo je tako najbliže publici. Kada je slavio 70. rođendan, Enio Morikone je bio uzbuđen pred činjenicom da je devet kompozitora sa rimskog univerziteta njemu u čast napisalo devet kompozicija, svako po jednu. Objavljena je i knjiga eseja o njegovom muzičkom delu od strane vodećih italijanskih muzikologa i Morikone je bio iskreno dirnut: - Pitao sam se da li ja sve to zaslužujem. Podaci o delu najvećeg živog kompozitora današnjice, kako ga mnogi titulišu, govore da je napisao oko 500 kompozicija za filmove i televizijske serije, kao i kompozicije za koje će naš sagovornik reći da spadaju u takozvanu apsolutnu muziku. Morikone je vlasnik 27 zlatnih i sedam platinastih ploča, tri Zlatna globusa, jednog Gremija, pet puta je dobio nagradu Bafta... Za pet filmova je bio nominovan za Oskar – Nesalomivi, Misija, Bagzi, Malena i Dani raja, ali Holivud mu nije praštao što ga nije voleo. Tek pre dve godine, 2007, dobio je Oskar za životno delo i o tome smo saznali i sledeći detalj: - Bilo je to prvi put da sam upoznao Klinta Istvuda. Jednostavno, nikada se do tada nismo sreli. On mi je uručio Oskar. O svom kompozitorskom radu nerado se izjašnjava, ali kad nema kud, kaže: - Kad je reč o komponovanju, mislim da je moj doprinos savremenoj muzici u poslednjih pola veka značajan. Ne mislim isto o svom poslu dirigenta. Poslednjih 12 godina Enio Morikone nastupa po svetu sa orkestrom Roma Sinfonietta, koji broji blizu 100 članova i koji snima apsolutnu muziku, ali i onu koju za film i televiziju komponuje Morikone: - Rad sa ovim muzičarima mi pričinjava ogromno zadovoljstvo jer oni predstavljaju jedno ostrvo umetnosti i profesionalizma, što je danas sve ređe u poplavi niskog kvaliteta muzičkog stvaralaštva. Kao neko ko je posvećen muzici, ovaj kompozitor je prevashodno okrenut svom delu i svom stvaralaštvu i malo ima vremena za druge. Pitam ga da li zna nešto o muzici sa ovih prostora, a on, pomalo snebivajući se, odgovara: - Poznajem muziku Balkana generalno, ali ne previše. Ne poznajem muzičare i ne znam dela. Kad neko radi kao ja, jednostavno ne stiže da se upoznaje sa stvaralaštvom drugih. To nije baš dobro, ali kako bih drugačije postigao da radim svoj posao. A verujem da mogu i dalje da komponujem, aranžiram, dirigujem...