Tender izbori

Opozicija nije ostvarila ujedinjenje, mada do sada slast jedinstvene liste crnogorska opozicija nije ni osjetila, u čemu se može vidjeti i jedan od najjačih razloga dvodecenijskog trajanja iste političke garniture na vlasti. Stiče se utisak da je sadašnjim političkim opozicionim akterima više stalo da se bore za svoje glasačko tijelo i pozicioniranje na ovdašnjem usloženom političkom spektru, nego što im se kreće u boj za vlast. Dakle, ako svemu prethodi samo niz izbornih neuspjeha, time je ova fragmentacija opozicione scene čudnija i politički teže prihvatljivija, pa ovaj izborni dekor više podsjeća na svojevrsni izborni tender koji će poslužiti za otkup što više opozicionih akcija. Iako su i posljednji predsjednički izbori, održani aprila prošle godine, jasno pokazali da put u više kolona ne daje velike izglede za konačnu pobjedu, ovog puta se opet na crnogorskoj političkoj sceni pojavljuje neko ko želi izigravati lidera a više liči „trojanskom konju”, i po ko zna koji put daje primat potvrdi da opozicija nema potrebni kapacitet da bude alternativa vladajućoj koaliciji. Još prošlog ljeta lideri opozicije pisali su platforme o zajedničkom djelovanju, izigravali jedinstvo oko kosovskog pitanja, a do ujedinjenja ne samo da nije došlo već je dovelo do transformacija najjačih političkih opozicionih grupacija, kojima su kumovale različita viđenja opozicionog djelovanja, ali i personalni problemi koji značajnim dijelom samo više zbunjuju opozicione glasače. Srpska lista se podijelila na dva krila, Mandićevu novu srpsku demokratiju i Dedeićevu Stranku srpskih narodnjaka, a u istom korpusu su Narodnjačka koalicija (Popovićeva NS i Kadićeva DSS) i Otadžbinska srpska stranka. Dakle, pred prosrpskim biračkim tijelom pet opcija, od umjerenih do (ne)dovoljno „nacionalnih... U opozicionom komšiluku, iz Pokreta za promjene izdvojio se Demokratski centar koji je ušao u koaliciju sa Živkovićevom Liberalnom partijom. Milićev SNP, kako kaže poslednje CEDEM-ovo istraživanje (sva njihova istraživanja u kontinuitetu finansira Institut za otvoreno društvo) napreduje u obnavljanju svog glasačkog tijela i predstavlja sada najjaču opozicionu partiju sa 16 procenata podrške. SNP se upustio (teško je reći čega radi!?) u očigledno riskantnu odluku da izađe samostalno na parlamentarne izbore, jer znaju da ne mogu biti pretendent za osvajanje vlasti, ali ni značajno veću (ako uopšte postoji?) snagu u odnosu na druge dvije najveće političke opozicione stranke. Najbliže istini je da usljed predizbornih razvrstavanja i cijepanja SNP nije ušao sa Medojevićevim PZP-om u koaliciju jer je upravo ova stranka uzela dobar dio njihovih glasova na prethodnim izborima, sa imidžom nove snage za promjene. Milićeva partija bila je ključna u odbijanju ponude stvaranja zajedničke liste, prije svega dogovora sa Medojevićevim PZP-om i Mandićevom NSD... Nesporno, jedinstvena opozicija bi motivisala građane da izađu u većem broju na birališta i daju im glas, iako pojedinačno nijesu oduševljeni niti privrženi nijednoj od tih partija. Posljednje pomenuto istraživanje Centra za demokratiju i ljudska prava drugo mjesto opozicione skale rezervisalo je za Mandićevu Novu srpsku demokratiju sa 12 procenata, potom slijedi Medojevićev PZP sa nešto više od 6 odsto, a u grupaciju koja bi trebalo da uđe u parlament nalazi se i Stranka penzionera i invalida za koju se opredijelilo 3,5 odsto ispitanika. Izlaznost će biti oko 72,1 odsto, kaže ovo istraživanje. Podsjećanja radi, na prethodnim parlamentarnim izborima 2006. vladajuća koalicija DPS-SDP osvojila je oko 165.000 glasova, dok su tri najveće opozicione grupacije(3M iliti Mandićevi, Milićevi i Medojevićevi) sabrale zajedno oko 140.000 glasova, pri izlaznosti od 71 odsto (346.000 glasača). Sa druge strane, kako govori i pomenuto CEDEM-ovo istraživanje, po kome će vladajuća koalicija osvojiti više od 51 odsto birača, DPS-SDP se u Crnoj Gori etablirala kao prirodna vladajuća većina, gotovo kao neka dijagnoza stanja svijesti natpolovične političke „crnogorske glave”. Ipak, kada je riječ o vladajućoj koaliciji, i pored koalicionog slogana SIGURNO, primjetna je razlika u odnosu na prethodne kampanje – nije bilo otvaranja objekata, presijecanja vrpci ulaskom u velike investicione projekte, nije bilo novih mostova, uzleta na berzi... Obilježilo je obilje samo tenderskih reklama... Toliko je parala uši priča o tenderu za izgradnju autoputa Bar – Boljare, a čarobno izgledala video-simulacija pomenute džade... Iako je odustajanjem od formiranja široke koalicione opozicione liste propuštena ozbiljna šansa smjene vlasti, ipak u ovoj priči iz drugog plana, kao džoker iz vanpolitičke orbite, može biti sindikat kao neko ko može donijeti neočekivan sinergetski efekat!? Naime, nedavno je formirana Unija slobodnih sindikata i time zvanično otvoren sindikalni pluralizam u Crnoj Gori, a dosadašnji Savez sindikata samo je fingirao socijalni dijalog. Očuvanje Kombinata aluminijuma postaje vrlo problematično (najveći izvoznik u zemlji i čini 40 odsto proizvodnje), a sa varijantom njegovog gašenja „potapaju” se i Rudnici boksita u Nikšiću, nešto što bi sa aspekta socijalne sigurnosti i kupovne moći stanovništva bio pravi socijalni zemljotres... Nijesu samo KAP i Boksiti u teškoj situaciji, već i nikšićka Željezara (naročito Livnica) koju su već strefile dvije neuspjele privatizacije, potom dovođenje u pitanje većinskog paketa Elektroprivrede... Svakodnevno se u Crnoj Gori događaju štrajkovi, koje ne može apsorbovati ni finiš predizborne kampanje. A sve češće sindikalno pitanje nije – kada će naše plate, već – šta će biti s nama? Na dan kada se predaje ovaj tekst (srijeda), radnici KAP-a kreću pred vladu crnogorsku, uprkos policijskoj zabrani okupljanja.