Dim pravne države

Partijske zastave vladajuće Hrvatske demokratske zajednice gore širom Slavonije. Pale ih i cepaju pristalice dobitnika stipendije „Sedam sekretara SKOJ-a” koga je hrvatski sud ovih dana osudio na deset godina zatvora. Čim je saznao da će za ratne zločine nad civilnim stanovništvom u Osijeku dobiti kaznu dužu od pet godina, bivši nadareni Titov omladinac iz Drinovaca kraj Gruda u opštini Qubuški u Hercegovini, nestao je iz zemlje. Wegovi advokati zlobno su se smejuljili u kamere državne televizije tvrdeći da nemaju pojma gde im je klijent. A on se u međuvremenu javio iz kuće venčanog kuma Ratka Mladića, izvesnog Željka Šiljega, bivšeg oficira JNA, koji ga je sklonio na sigurno. Hrvatskoj javnosti poslao je čak i sliku sa rekreacije u smirujućim pejzažima kraj Buškog jezera u susednoj državi. Branimir Glavaš na njoj je opušten i vedar. Iza sebe je ostavio farsu, nezamislivu čak i za domaće kriterijume. Četrdesetak odsto anketiranih smatra da je desetogodišnja zatvorska kazna pravedna, isto toliko ih misli da je previsoka. Ostali tradicionalno čekaju da vlast progovori u njihovo ime, ali je Branimir Glavaš već sada simbol debakla pravne države u Hrvatskoj. Pokazao je da je spreman na sve, ali i da je u Hrvatskoj sve moguće. Hoće li tako biti i u Bosni i Hercegovini, ostaje da se vidi. Za osuđenim osječkim generalom Hrvatske vojske raspisana je poternica, no niko ne veruje da će ga ona vratiti pred hrvatski sud. S Glavašem su razgovarali policajci bosanskohercegovačkog MUP-a, navodeći da je reč o izuzetno korektnom i susretljivom čoveku koji im nije pravio nikakve probleme. Hrvatsko pravosuđe, policija, visoka i niska politika, imaju drugačija iskustva. Ne samo da je Glavaš iz hercegovačke političke pečalbe izvređao državni vrh u Zagrebu, nego se aktivno uključio u predizbornu kampanju. Kao radikalni otpadnik HDZ-a optužio je ovu partiju za izdaju svega što je on u ratu učinio, proces koji se protiv njega vodio nazvao je montiranim, tvrdio da je osuđen na pravdi boga, a za sve okrivio „monstruma”. Prst koji je pri tom uperio sa video-snimka pokazivao je u pravcu premijera Ive Sanadera, uz poruku da će se Branimir Glavaš vratiti u Hrvatsku tek kad je njegove pristalice očiste od domaćih izdajnika. Zgrozio se premijer, zgrozila se oportunistička opozicija, zgrozilo se ministarstvo pravde, a sudijama osječkog i zagrebačkog suda bilo je neprijatno zbog godina koje su proveli studirajući pravo. Nije se zgrozio jedino Hrvatski državni sabor koji je Branimiru Glavašu praktično omogućio beg u Hercegovinu, nekoliko dana pre održavanja lokalnih izbora u Hrvatskoj. „Osječki Napoleon” bio je ugledni zastupnik „visokog i časnog doma” gde je izabran u isto vreme kad mu se sudilo za egzekucije srpskih civila u osječkim garažama. Vlast u tome nije videla ništa neobično, opozicija je gledala na drugu stranu... Zato je saborski imunitet beguncu osuđenom za ratne zločine oduzet tek kad se on javio da je srećno prešao hrvatsku granicu sa Bosnom i Hercegovinom. Tada je raspisana i poternica, u kuloarima hrvatskih pravnih i političkih institucija poznata pod šifrom „soli na rep...” Posebno je mučna činjenica da je ratni vladar Osijeka, čovek koji je određivao ko u Osijeku sme da živi, a kome život treba oduzeti, mini-diktator sa prijateljskim i intimnim vezama među hrvatskim novinarima, a po nekima i planer državnog udara protiv bivšeg predsednika Franje Tuđmana, o kome je 1992. godine razmišljao i današnji potpredsednik parlamenta u Zagrebu Vladimir Šeks – da je takav čovek presudu čekao na slobodi, a ne u pritvoru. Koji mu je određen sada, kad se pretvorio u potencijalno najopasniju figuru za opstanak administracije premijera Ive Sanadera. Prvi čovek izvršne vlasti u Hrvatskoj još jednom je pogrešno procenio ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi. Pa je, tvrde njegovi ministri i savetnici, „izgubio živce”, optužujući sudove da su nepravomoćnu presudu Glavašu doneli u pogrešnom političkom trenutku, kako bi naudili ugledu Hrvatske demokratske zajednice. Bez gubljenja nerava nešto slično izjavio je i socijaldemokratski lider Zoran Milanović koji misli da Branimir Glavaš, kao desni disident vlasti i „katolik veći od pape”, ubacuje klipove u točkove ambicija Sanaderove partije, namećući se kao glavni kreator antihadezeovske predizborne kampanje u zemlji. Tu se konačno oglasila i „struka”. Ona pravna. Pa je ministar pravosuđa Ivan Šimonović, široj javnosti nevičnoj egzotičnijim vrstama prava, objasnio da je presuda Glavašu zaista stigla u zlo političko doba, ali da je to najbolji dokaz da vlada u Zagrebu nema nikakve veze s presudom, a kamoli s begom osuđenika u susednu državu. Ostali ministri Sanaderove vlade ćutali su u strahu da neko konačno ne imenuje ljude koji su „našem Branimiru” dojavili da je presuda napisana i da je vreme da svoju maskirnu i generalsku uniformu, uz obavezan šokački kaputić i šeširić sa dugim „šlinganim gaćama” (sastavni delovi cenjene etnografske baštine hrvatskog istoka), spakuje u putni neseser i ode na kreativan predizborni odmor u Hercegovinu. Trebalo mu je oduzeti putne isprave, kažu neki. Kako policija nije mogla da predvidi da će pobeći, pitaju se drugi. On je tako načitan, misli čitalačka publika zagrebačkih dnevnih listova zajedno sa očevicima video-snimaka koje je „naš Branimir” poslao Hrvatima pred svoju hercegovačku ekskurziju. Slikao se s papom, što sugeriše da za svoja (ne)dela ima i Božji blagoslov. A pročitao je i sve hrvatske enciklopedije. Od one iz Pavelićeve države, poznatog hrvatskog enciklopediste Mate Ujevića, do one poratne, Krležine. Kao i kapitalnu lektiru hrvatskih intelektualaca „Kultura Hrvata kroz tisuću godina” Josipa Horvata i neizbežnu biografiju pokojnog Franje Tuđmana. Tu su i „Ilirci”, „slavenofili” poput Qudevita Gaja, ali i „levičarska literatura”, pošto uvek treba znati šta „neprijatelj smera”... A taj „neprijatelj” opet potkopava hrvatsku državu za kakvu se borio Branimir Glavaš, jer misli da ratni junak može da se osudi samo zato što je dao ubiti neke ljude tuđe krvi i tuđih prezimena koji su se godinama „krili među nama”. Sve dok nije došlo doba u kome je postalo moguće da se pošalju tamo otkuda Branimir Glavaš misli da su došli. U Srbiju ili u Dravu. Supruga ubijenog Branka Lovrića rekla je da joj je važno jedino to što je Glavaš osuđen, makar i na jedan jedini dan zatvora. I makar je neizvesno da će se tamo naći. Osijek je u vreme kad su u njemu ubijani civili poput Lovrića, bio pod uzbunama, Vukovar je nestajao u plamenu, Zagreb je bio daleko i ko je još mogao da zamisli da će, i tada vladajuću, Hrvatsku demokratsku zajednicu jednog dana voditi neki Ivo Sanader. Oličenje domaćeg izdajnika u novom rukopisu hrvatskih ekstremista. Jer, gde je bio taj čovek, pitaju se Glavaševi simpatizeri, kad je „naš Branimir” sa Tuđmanovim ministrom rata Gojkom Šuškom i bivšim saborskim velikanom Vicom Vukojevićem ispaljivao projektile prema Borovu Selu, nastojeći izazvati reakciju pobunjenih Srba? Gde je bio kad je situaciju nastojao da smiri tolerantni, i među Srbima poštovani, šef osječke policije Josip Rajhl-Kir koji je na tom zadatku i poginuo pod misterioznim okolnostima? Ili kad su civili ubijani u osječkim i vukovarskim skladištima, uglavnom zato što su, kao nosioci pogrešnih prezimena, pali u ruke pogrešnih ljudi? Mada je trenutno u Bosni i Hercegovini, Branimir Glavaš zaista može da se pohvali da je on sve te godine proveo u Osijeku. A na vlasti u Zagrebu je da uoči izbora proceni koliko je ta činjenica za nju moralno odiozna, a koliko politički oportuna. HRVATSKE PROCENE Varljivi hercegovački azil „Teško da išta, kao slučaj Glavaš, precizno pokazuje kako je mnogo prethodnih godina Hrvatska napravila u demokratskoj konsolidaciji i kako je malo potrebno da se pokrenu reverzibilni, protudemokratski procesi”, ocenio je NIN cenjeni hrvatski politički analitičar Davor Gjenero. „Aktualna administracija imala je snage otvoriti prostor za autonomnu policijsku istragu zločina u Osijeku, a kad se već činilo da će Vladimir Faber, visoki policijski funkcionar koji je vodio istragu, karijerom platiti njen uspjeh, iznenada je postao glavni ravnatelj hrvatske policije. Iako je sudski proces vođen mlitavo, bez volje predsjedavajućeg suda da spriječi Glavaševo ismijavanje pravne procedure, u finalu su stvari postale drukčije – ponovo je uspostavljen autoritet koji je onemogućio Glavaševu opstrukciju procesa, da bi u jeku predizborne kampanje za lokalne izbore stigla korektna presuda. Premda se stjecao dojam da je administracija spremna na neke vrste aranžmana s optuženim, tajming donošenja presude govori da to nije utjecalo na sud. Ali, izjava šefa opozicijskih socijaldemokrata koji presudu definira kao dio unutarstranačkog obračuna u HDZ-u i neodmjerena reakcija premijera koji implicira da je opozicija utjecala na sud kako bi tajmingom presude utjecala na ishod izbora u Slavoniji, govori da se političari nisu odrekli ambicije utjecaja na pravosuđe.” „Glavašev bijeg u Hercegovinu”, smatra Davor Gjenero, „otvara pitanja grijeha Tuđmanova režima i nesuvisle politike dvojnih državljanstava iz čega je se objektivno danas nemoguće ispetljati pravnim sredstvima. Najduhovitiji komentar u Hrvatskoj ovih dana bio je da je sreća što je propao Milošević-Tuđmanov projekt diobe Bosne, jer da je Hercegovinu Tuđman uspio učiniti dijelom Hrvatske, gdje bi se danas sklanjali njegovi 'vitezovi'? Glavaševa priča govori nam kako konsolidacija u regiji nije moguća samo jednoj državi, nego jedino kroz regionalnu suradnju na kojoj Europska unija inzistira u svojim okvirima proširenja. Kroz regionalnu suradnju, u ovom slučaju ugovore o izručenju ili dogovor da osobe osuđene u jednoj zemlji, ako su državljani i druge, ne mogu izbjeći odsluženje kazne, nego da ondje budu upućeni na njeno odsluženje, riješit će probleme poput onoga iz slučaja Glavaš. Dapače, tada bi odsluženje kazne u Hrvatskoj za ovog aktera bila privlačnija alternativa od njenog služenja u Zenici, na primjer”, zaključio je, za NIN, zagrebački analitičar Davor Gjenero. INTERVJU: dr Ivo Josipović, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu i saborski zastupnik Socijaldemokratske partije Loša kalkulacija vlasti Vladajuća je većina u Saboru, suprotno duhu propisa o imunitetu, odlučila zadržati Glavašu imunitet od pritvaranja. Sada se vidi koliko je ta politički motivisana odluka bila pogrešna i štetna Koliko je proces Branimiru Glavašu bio izveden po pravilima pravne struke? - Proces gospodinu Glavašu bio je objektivno težak. Zbog broja okrivljenika, protoka vremena, mogućeg utjecaja na svjedoke, ali i zbog svega drugoga što se vezivalo uz taj postupak... Ne prejudicirajući konačnu odluku o krivnji, valja istaći da je pravično suđenje u ovome predmetu iznimno važno za daljnji razvoj pravne države u Hrvatskoj i njen međunarodni ugled. Smatrate li da je nepravomoćna presuda o deset godina zatvora koju je sud izrekao činjenica o kojoj se u pravnoj državi mogu izjašnjavati baš svi, od visokorangiranih političara, do pobornika ili protivnika političke orijentacije koju zastupa Branimir Glavaš? - Sud je u prvom stupnju rekao svoje i pustimo da presuda postane pravomoćna da bismo meritorno komentirali slučaj. Koliko je čitav proces bio podložan dnevnopolitičkim turbulencijama u Hrvatskoj? - Sigurno, cijeli postupak ima svoju političku dimenziju, koja se, kako se sada čini, ne reflektira na samu presudu. Politika je ponajprije kalkulirala s predmetom pri odlučivanju o imunitetu. Imate li komentar na zakasnelo reagovanje zastupnika Hrvatskog državnog sabora koji je Branimiru Glavašu oduzeo imunitet tek kad su svi u zemlji, i van nje, već znali da je napustio Hrvatsku? - Vladajuća je većina u Saboru, suprotno duhu propisa o imunitetu, pa i prijedlogu Mandatno-imunitetskog povjerenstva, odlučila zadržati Glavašu imunitet od pritvaranja. Očito, vladajući su kalkulirali s potrebom da za određene odluke imaju potrebnu većinu, pogotovo ako ih napusti netko od koalicijskih partnera, posebno zastupnici nacionalnih manjina. Sada se vidi koliko je ta politički motivirana odluka bila pogrešna i štetna. Sigurno, sada na kraju postupka, država nije smjela dopustiti bijeg i netočno je da je samo zakašnjela odluka Mandatno-imunitetnog povjerenstva jedini razlog što je bijeg bio moguć. Ko je, po vašoj proceni, najodgovorniji za ovakav debakl? - Zakazale su sve državne institucije i u lancu odlučivanja i nadzora. Zapravo, ovo što se događa je veliku pobjedu pravne države u Hrvatskoj, pretvorilo u poraz i lakrdiju. A za to je najmanje kriv sud. Konačno, premijer Ivo Sanader pokušao je vrlo neobičnom optužbom opozicije da je ona diktirala vremenski slijed postupka te relativizirajući izrečenu kaznu, ne samo uvući pitanja pravosuđa u kampanju za lokalne izbore, već je neposredno atakirao na neovisnost suda. Rasplet događaja će pokazati je li sukob vladajuće stranke i Glavaševih pristaša zaista ozbiljan ili su teške riječi koje se razmjenjuju samo dio novog teatra kakav smo gledali prilikom prvog odlučivanja o imunitetu. Ali, za Hrvatsku je ipak najvažnije da se postupak dovrši lege artis i da bude jasno da politika na konačnu odluku suda nema utjecaja.