Vehabijska ljubav po šerijatu

I poslanik Muhamed je imao mlade žene. Pa šta je sporno što sam ja htio da oženim mladu ženu“. Ovako je Smajo Abdurahmanović (30) iz sela Borovnica u Zavidovićima pojašnjavao policajcima kako nema ničeg spornog u tome što je želio da oženi 11-godišnju djevojčicu!? Samo sat prije on je hladnokrvno pucajući iz pištolja ubio prijatelja i „istomišljenika“ Velida Zahirovića Tadžira, oca djevojčice - samo zato što je Abdurahmanovićeve „nemoralne ponude“ energično odbio. Kako je znao za „nezgodnu“ narav prosca, pa i za mogućnost da će oteti njegovu kćerku, navodno je Zahirović svom krvniku lično predložio da se 6. juna sastanu. Namjeravao mu je pojasniti da je njegova 11-godišnja kćerka premlada za brak. Trebali su se sastati u sjedištu Zahirovićeve firme Tadžir u centru Zavidovića. Ubica je na razgovor došao sa pištoljem čiju je cijev zamotao tkaninom, kako bi prigušio zvuk tri ispaljena metka. Policija je na lice mjesta stigla nakon što su ih uposlenici firme Tadžir obavijestili da na asfaltu leži Zahirovićevo beživotno tijelo. Budući da je na istom mjestu viđen Abdurahmanovićev sivi “pasat” italijanskih registarskih oznaka, nije bilo teško otkriti počinitelja zločina. „Dogovorili smo se da niko iz porodice ne daje izjave za medije. Vjerujemo u pravni sistem ove države“, kazao nam je telefonom Vehid Zahirović, brat ubijenog. Porodica ubijenog bila je ranije u dobrim odnosima s ubicom. „Zahirović je također bio vehabija, ali smo ga svi poznavali kao poštenog, vrijednog čovjeka. Imao je nekoliko radnji u Zavidovićima “, kaže građanin Zavidovića ogorčen što o „novim običajima“ koje su donijele poslijeratne komšije, ali i njihovi sljedbenici, niko ne želi da „otvori temu“. Navodno, policija zna da sklapanje brakova sa maloljetnicama u Zavidovićima nije incident, nego bezmalo „porodično pravo“. Vjenčanja se obavljaju po šerijatskim propisima, o čemu nemaju zvaničnih podataka niti dojava da se brakovi sklapaju pod prisilom, pa ne mogu ni reagirati. Tragajući za jednom od ranijih žrtava Abdurahmanovićevog shvaćanja institucije braka po šerijatu, stižemo u selo Mečeviće. Pokucali smo na vrata skromne porodične kuće. Otvorila je 17-godišnja A. L., bivša supruga okrutnog ubice. Po strogim propisima šerijata koji se poštuju i u ovoj kući, s našim fotoreporterom koji je naravno čekao van kuće, od članova porodice komunicirao je muški član koji se tu zatekao, 9-godišnji brat A. L. Maloljetna A. L. razgovor počinje „od kraja“, kako je u septembru prošle godine uspjela pobjeći iz porodične kuće u selu Borovnica gdje je živjela sa Abdurahmanovićem. „Za ramazan je Smajo otišao u Zenicu da udijeli vitre. Pošto nikog nije bilo u kući, pozvala sam majku. Ona je odmah poslala rođaka po mene.” A: ”Prvi put me je istukao jer.... Rekao mi je da ne može menstruacija trajati sedam dana, nego od jednog do tri dana“. Majka se upliće u razgovor i opominje da nisu sve vehabije poput njenog zeta psihopate. „Što ih zovete vehabijama? Oni su vjernici kao i mi, samo su malo stroži“. Maloljetna A. L. se, kako tvrdi, nije udala za Abdurahmanovića bez blagoslova roditelja. Imala je nepunih 14 godina, a Smaju je slučajno upoznala krajem aprila 2006. na putu od kuće do seoske osnovne škole. Presreo ju je vozeći se u ‘pasatu’, počeo razgovor a ona prihvatila udvaranje. Počeli su se viđati svakodnevno. “Mobitel mi je jednog dana ostao na stolu u dnevnom boravku. Babo je tada bio kući i valjda pročitao Smajin sms. Pitao je ko je taj momak što me zove da se udam. Rekao mi je da mu kažem da dođe u kuću da porazgovaramo“, priča A. L. Radovalo je tada što je otac sa Abdurahmanovićem već za sredinu juna dogovorio vjenčanje. Pokazala nam je video-snimak skromnog slavlja po šerijatskim običajima. „Čim sam se udala, počeo je telefonirati nekoj N. iz Zenice. Pričao joj je o bračnom putovanju. Prvo je mene pitao da li bi mi smetalo da u kuću dovede još jednu ženu. Rekla sam ako to uradi da ću se odmah vratiti roditeljima“. Ni ovo „suprotstavljanje“ suprugu nije prošlo bez batina. „Znala sam biti sva modra. A nakon što sam pobjegla, počeo mi je dolaziti kući po dva puta dnevno i tražiti da se vratim. Stalno je prijetio. Prijavljivali smo policiji, ali ni oni nakon određenog vremena više nisu htjeli da dolaze.“. A. L. se pita koliko bi vremena Smajo mogao da provede u zatvoru. Ispričala nam je o želji da se preseli u Sarajevo kod familije. Najvjerovatnije će, za početak, završiti kurs šivanja dok ne pronađe način da naknadno završi srednju školu, jer za vršnjacima kasni već tri godine. Nakon ubistva koje je počinio bivši suprug, svakodnevno sluša nove priče o ostalim žrtvama. Donedavno nije znala za javnu tajnu o slučaju 9-godišnje djevojčice iz Zavidovića koju je Abdurahmanović uznemiravao dok je njen otac Suad bio na privremenom radu u Puli. A. L. kaže kako se u Zavidovićima godinama zna o „novim“ običajima koje su donijele vehabije ali da niko ništa ne čini. Nusret Imamović, šejh u vehabijskoj zajednici u Gornjoj Maoči kod Brčkog, navodno se osobno „angažira“ kako bi svaka slična priča bila sakrivena od javnosti. Još uvijek samo šapatom Zavidovićani govore i o prošlogodišnjem slučaju kada je 10-godišnju djevojčicu nakon časova vjeronauke pokušao napastvovati 70-godišnji S. B., čuvar jedne od džamija u koje dolaze djevojčice iz vehabijskih porodica. Niko ne želi javno komentirati ni slučaj iz jednog od maglajskih vehabijskih meshdžida kada su djevojčice pokušale objasniti roditeljima da ih učitelji na časovima stalno „pregledaju“. U Zavidovićima nam kažu kako roditelji te djece nikada nisu ni pokušali provjeriti o čemu njihove djevojčice pričaju. Slobodna Bosna