Križarski eksces

Samo Bog zna šta se događa iza kulisa Crkve, ali uz ovakav kler Hrvatskoj preti „talibanizacija“, dramatično je zaključio predsednik države Stjepan Mesić. NJegov višegodišnji spor sa vrhom zagrebačkog Kaptola ovih dana je kulminirao najavom šefa države da iz svih javnih ustanova, koje nije osnovala Katolička crkva u Hrvatskoj, treba da se uklone krstovi (preciznije, katolički križevi) i ostala verska obeležja. U zemlji sa četiri i po miliona stanovnika koji su u više od 90 procenata rimokatolici, ovo je izazvalo nezapamćenu euforiju. Protiv Stjepana Mesića ustale su crkvena i politička desnica, od njegove izjave ogradila se aktuelna premijerka Jadranka Kosor, a svakodnevne ankete govore da se udaljavanju krstova iz javnih ustanova žestoko suprotstavlja svaki drugi građanin moderne, sekularne Republike Hrvatske čiji su zakoni Crkvu odavno odvojili od države. Na Mesićevoj strani su dva člana državnog Ustava koji govore o „slobodi savjesti, vjeroispovijesti i javnog očitovanja svoje vjere“, kao i o tome da su „sve vjerske zajednice pred zakonom jednake, ali odvojene od države“. Premda danas u Hrvatskoj praktično nema nikoga ko bi osporio Ustav zemlje za čiju se državnu samostalnost devedesetih izjašnjavalo, i plebiscitom i ratom, baš je Stjepan Mesić, kao pravnik, legalista i predsednik države proglašen mentalno poremećenom osobom! Da nije tragično, bilo bi smešno. Jer, kako je procenio sam predsednik, takav plitak pamflet nije napisao honorarac u nekom „lovačkom vjesniku“, nego glavni i odgovorni urednik „Glasa koncila“, glasila Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu, Ivan Miklenić. Još u junu Miklenić je, nagađajući o tome ko treba da nasledi Mesića na Pantovčaku, napisao da bi „hrvatski predsjednik trebao biti zdrava i psihički uravnotežena osoba, sposobna okupiti nekompromitirane i kompetentne suradnike koji također dolaze iz hrvatske šutljive većine“. Za one koji još nisu shvatili o čemu je ovde reč, stiglo je i pojašnjenje iz kuloara crkvene i političke desnice – to je predsednički kandidat dr Andrija Hebrang, a nipošto psihički poremećeni veleizdajnik države i nacije, antifašistički provokator Stjepan Mesić! Ovakva uvreda bila je „dno dna“ na koje se spustilo glasilo većinske crkve u Hrvatskoj i predsednik je od zagrebačkog nadbiskupa dr Josipa Bozanića tražio da se ogradi od politikantskog i uvredljivog teksta u katoličkom listu koji se čita u gotovo svim hrvatskim porodicama. Dočekalo ga je već poslovično ćutanje debele kaptolske hladovine i mlaka ponuda da u „Glasu koncila“ napiše nešto poput „pisma uvređenog čitaoca“! Šef sekularne države, čiji katolici preko svih kanala poručuju da „križ neće iz bolnica, škola i vojarni dok su oni živi!“, u javnim glasilima (ali ne u „Glasu koncila“!) morao je da pojašnjava da nije nikakav Antihrist ni protivnik krsta, da je kao dete primio crkvene sakramente, ali da ne vidi kakve to veze ima sa Ustavom i državnim zakonima koje je dužan da sprovodi. Pokušao je da podseti naciju da ni svi bolnički pacijenti, ni svi školarci, ni svi vojnici, nisu rimokatolici. Zašto bi se Jevreji u bolnicama za svoje zdravlje molili pod obeležjem neke druge konfesije? Zašto bi muslimani u kasarnama gledali raspeće, a ne polumesec i zašto bi ateisti uopšte na javnim mestima gledali bilo kakvo versko obeležje? Za one koji se prave da to ne znaju, podsetio je da Ustav Republike Hrvatske izričito nabraja da u državnim institucijama mogu da budu izloženi grb i zastava Republike Hrvatske, bez slika šefa države, premijera i bez verskih obeležja. „Uvjeren sam da Mesić nema ništa protiv križa kao kršćanskog simbola, ali po ustavnim odrednicama o rastavljenosti Crkve od države, vjerskim simbolima, ne po Mesiću, nego po Ustavu, nije mjesto u državnim ustanovama nijedne razine“, potvrdio je za NIN ugledni splitski teolog i sociolog religije don Ivan Grubišić, inače predsednik građansko-etičkog foruma Hrvatske. „U hrvatskoj državi ne funkcioniraju temeljne postavke Ustava, a kod vjernika ne funkcionira vršenje Deset Božjih zapovjedi. Mi smo u raskoraku i sa Ustavom i sa kršćanskim vrijednostima. Puno je formalizma, licemjerstva, farizejštine“, konstatovao je ugledni splitski sveštenik koji se zalaže za „slobodnu crkvu u slobodnoj državi, bez miješanja kompetencija ili davanja ustupaka i privilegija. „U tom vidu je potrebno u duhu hrvatskih ustavnih načela revidirati ugovore između Hrvatske i Svete stolice, jer koliko znam, nijedna država Europe nema takvih ugovora s Vatikanom. To zastupam, jer želim slobodnu crkvu, onu koja živi s narodom i za narod. Bogata crkva i uspješan pastoral ne idu skupa“, jasno je za NIN zaključio don Ivan Grubišić. Dodao je da je „ispod razine vjerskog tiska da se, premda indirektno, postavlja pitanje o mentalnom zdravlju predsjednika“, pa je potrebna isprika, i komentatora i izdavača „Glasa koncila“. Priča o navodnom izgonu hrišćanskih simbola iz svakodnevnog života hrvatskih rimokatolika ima, dakako, svoje naličje. A ono nije nimalo duhovno, a pogotovo naivno. Predsedniku svih građana Hrvatske, „građaninu-predsjedniku“ Stjepanu Mesiću mnogi zameraju što je o želji klera da, mimo izbora, vlada zemljom progovorio prekasno, na isteku svog predsedničkog mandata. Zato se i smatra da je najnoviji „križarski eksces“ lansiran kao deo predizborne kampanje. Kaptol strahuje da se Mesić, bez obzira na kraj mandata, neće stvarno povući iz politike, a da će na njegovo mesto doći ljudi neskloni rigidnoj političkoj desnici koja danas kontroliše Katoličku crkvu u Hrvatskoj upravo onoliko koliko je i desnica kaptolskog klera aktivna u kreiranju desnog kursa koji se u delu većinske crkve u zemlji, priželjkuje nakon odlaska Stjepana Mesića s Pantovčaka. Nije nikakva tajna da se predsednički kandidat Socijaldemokratske partije, najjače opozicione stranke u Hrvatskoj, ugledni pravnik dr Ivo Josipović, ovih dana sastao sa zagrebačkim nadbiskupom dr Josipom Bozanićem. Detalji razgovora svode se na priču o „socijalnom nauku Crkve“, ali je jasno da je reč o „probnim balonima“ koji testiraju moguće odnose Crkve sa eventualnom novom vladajućom partijom i novim predsednikom države. Tim pre što ni Stjepan Mesić ne isključuje mogućnost prevremenih parlamentarnih izbora. Delom i zato što ga mnogi smatraju jedinim čvrstim političkim faktorom u današnjoj Hrvatskoj. Nakon teatralnog odlaska bivšeg premijera Ive Sanadera, zemlja se teško nosi sa recesijom i strahuje od jesenskih radničkih nemira, a vladajuća Hrvatska demokratska zajednica slabi iz dana u dan. Zato se i procenjuje da je Stjepan Mesić i sam podgrejao svoje stare sukobe sa kaptolskom desnicom u trenutku koji mu najviše odgovara. Ne treba, naime, zaboraviti da je katolički križ devedesetih godina bio glavni simbol nacionalnog identiteta, da su ratni veterani s njim odlazili na vukovarske, kninske, ali i bosanske frontove, što potencijalno dovodi u pitanje interpretaciju o odbrambenom ratu, svodeći ga na verski obračun. Čak i ugledni zagrebački teolog dr Adalbert Rebić smatra da je „križ tekovina Domovinskog rata“. Na mnogo siroviji način to je potvrdio i aktuelni haški zatvorenik, general Ante Gotovina. Čim je Hrvatska vojska ušla u Knin, početkom avgusta 1995. godine, tadašnji komandant „Oluje“ okupio je svoje podređene i ljutito uzviknuo:“Gdje je križ, j... vas Bog?!“ Ako je „Oluja“ zaista najveća pobeda moderne Republike Hrvatske za koju su zaslužni „ratnici križa“, onda uzrujavanju generala Ante Gotovine ne treba dodatnih komentara. Kao ni činjenici da Stjepana Mesića koji se, navodno, „želi napiti kršćanske krvi“ od nedostojnih uvreda s Kaptola brani upravo njihov politički miljenik, dr Andrija Hebrang. Procenjuje se da je Hebrangov pakt sa katoličkom desnicom već sklopljen, a znalci tvrde da u maloj, crkvom impregniranoj Hrvatskoj još nije izgubio onaj ko je plesao po kaptolskim notama! DRAGO PILSEL, hrišćanski teolog i novinar „Članovi klera krivo žive politiku“ Zahtjev Stipe Mesića da se prekine s praksom isticanja vjerskih simbola u javnim institucijama, sigurno je legalan, vjerojatno i legitiman poticaj za raspravu o mjerodavnim ambijentima, ali mi se čini da je to samo ljetna galama, a ne ono što se trebalo dogoditi u proteklih devet i pol godina njegova mandata – suvisla rasprava o načinu provođenja članaka 40. i 41. Ustava RH koji jamče slobodu savjesti i vjeroispovijesti kao i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja te, ništa manje važno načelo, da su sve vjerske zajednice jednake i odvojene od države“, rekao je za NIN ugledni hrvatski novinar i hrišćanski teolog Drago Pilsel. On podseća da se „valja pitati zašto je Mesić čekao sve te godine? S tom idejom istupio je neposredno pošto ga je neprincipijelno izvrijeđao uvodničar „Glasa koncila“ (u komentaru koji je objavljen prije dva mjeseca!) i pošto se titular nakladnika tog tjednika, zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, oglušio o Mesićev zahtjev da se ogradi od uvrede koju je njegov namještenik uputio Mesiću kao osobi, a koju je Mesić shvatio kao uvredu institucije“. Drago Pilsel za NIN napominje i da su „Mesiću na svojim propovjedima na blagdan Velike Gospe, 15. augusta, odgovorili mnogi (nad)biskupi optužujući ga, manje ili više izravno, da je on taj koji krši Ustav pošto negira pravo Katoličke crkve na javno djelovanje, optužba koja je nepravedna i netočna, jer to se Mesiću ne može imputirati.“. „Posrijedi je“, objašnjava ugledni novinar i hrišćanski teolog, „stari konflikt između hrvatskog predsjednika i crkvene katoličke hijerarhije koja je ljuta na Mesića zbog toga što ima manjak patriotizma, dok Mesić episkopatu kao otegotnu okolnost nabraja višak nacionalističkog naboja u nastupima u kojima se događalo i da kler otvoreno navija za HDZ, a protiv SDP-a. Mesiću se znalo dogoditi da odista zaboravi što o pravu na javno djelovanje piše u dokumentima Drugog vatikanskog sabora. U Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu koji je polazni i obvezujući za sve članove Crkve, ističe se da 'Crkva ne djeluje politički', ali da ' biskupi mogu izražavati svoje mišljenje, sa svrhom da zakoni budu izmijenjeni i poboljšani' „. Zašto dolazi do česte zloupotrebe ovog principa od strane članova klera, pita se i Drago Pilsel. „U pitanju je“, zaključuje, „krivo življena politika. Iracionalno, čuvstveno, nerazborito, isključivo, fanatizirano, zatvoreno, neumjereno, nepovjerljivo i nekolegijalno držanje hrvatskog katoličkog klera dovodi Hrvatsku biskupsku konferenciju i golemo tijelo vjernika da ustraje u stavu s kojim se ne može baš ništa dobro postići doli stalno izazivati neprekidne sukobe, kao i ovaj najnoviji na relaciji Pantovčak-Kaptol. Ono što Mesić misli, a ne zna točno izraziti je sljedeće: kad vjerska istina ostaje bez posredovanja opraštanja i pomirenja, onda vjera nužno postaje ideologija, ružna politizacija“, rekao je za NIN Drago Pilsel, kolumnista „Novog lista“ u odlasku i kolumnista „Glasa Istre“