Arhiva

Hrabra i tragična knjiga

Umberto Eko | 20. septembar 2023 | 01:00
Najčudniji aspekt Protokola sionskih mudraca ne leži toliko u istoriji njegovog nastanka koliko u istoriji njegove recepcije. Da je ovo delo proizvod velikog broja tajnih službi i policije iz barem tri različite zemlje, sastavljeno iz kolaža najrazličitijih tekstova, sada je već dobro poznata činjenica - a Will Einsner je iznosi u celini, uzimajući u obzir i najnovija istraživanja. U jednom od svojih eseja identifikovao sam i ostale izvore koje drugi naučnici nisu uzeli u obzir: na primer, „Jevrejski plan” za osvajanje sveta sledi, ponekad gotovo doslovno, plan Jezuita kako ga je prikazao Eugene Sue, najpre u knjizi Le juit errant (1844/45), a onda i u Les mysteres du people (1849-1857) - sličnosti su toliko velike da navode na zaključak da je sam Maurice Joly (francuski satiričar čiji se pamflet Dijalozi u paklu između Makijavelija i Monteskje, objavljen 1864. godine, smatra pretečom Protokola, i koji je i sam jedan od glavnih likova u Eisnerovoj Zaveri) bio inspirisan Sue -ovim delima. Ali to nije sve. Naučnici koji su istraživali Protokole već su ranije rekonstruisali priču Hermanna Goedschea koji, u svom romanu Biarritz, napisanom 1868. pod pseudonimom Sir John Retcliffe, pripoveda kako su se predstavnici dvanaest plemena Izraelovih okupili na groblju u Pragu s namerom da stvore plan kako da pokore svet. Pet godina kasnije, u ruskom pamfletu (Jevreji, gospodari sveta), Goedscheova se fikcija prihvata kao stvarnost. Godine 1881. Le contemporain ponovo donosi priču, tvrdeći da je potekla iz sasvim poverljivog izvora - pozivaju se ni na kog drugog do na britanskog diplomatu sir Johna Readcliffa. Zatim, 1896. godine, Francois Bournand uključuje argumente Velikog rabina (koji ovog puta nosi ime John Readclif) u svoju knjigu Les Juifs, nos contemporains. Međutim, ono što niko nije primetio jeste činjenica da je Goedsche samo preuzeo scenu iz knjige Joseph Balsamo (1849) francuskog romanopisca Alexandrea Dumasa. U spomenutom delu, Dumas pripoveda o susretu između Cagliostra i drugih zaverenika masona prilikom kog ovi smišljaju osnovu za „Aferu s dijamantskom ogrlicom” i, zajedno sa skandalom izazvanim aferom, utiču na stvaranje klime za početak Francuske revolucije. Posle članka objavljenog 1921. godine u londonskom Times-u, u kom se otkriva da su Protokoli plagijat, isto kao i svaki put kada bi kakav pouzdani izvor potvrdio sumnjivo poreklo Protokola, javio se neko ko je dokazao njegovu autentičnost. To je kao da, posle Kopernika, Galileja i Keplera, nastavite da objavljujete članke i knjige tvrdeći da se Sunce okreće oko Zemlje. Kako drukčije može da se objasni otpor prema svim dokazima, i svojevrsna perverzna privlačnost koju ova knjiga i dalje ima? Odgovor možda možemo naći u delu Neste Webster, antisemitske spisateljice koja podržava priču o jevrejskoj zaveri. U knjizi Secret Societies and Subversive Movements, odaje utisak vrlo dobro obaveštene i poznata joj je čitava priča kako je Eisner pripoveda u svom delu, ali ovo je njen zaključak: Jedino mišljenje koje sam spremna da iznesem jeste sledeće: bez obzira na to jesu li Protokoli autentični ili ne, oni predstavljaju program svetske revolucije, i oni su, u pogledu svoje proročke prirode i neverovatne sličnosti s protokolima pojedinih tajnih društava iz istorije, delo nekog takvog društva ili nekog pojedinca toliko uronjenog u učenje tajnog društva da je mogao reprodukovati njihove ideje i frazeologiju. NJeni zaključci su bez mane: „budući da Protokoli kažu ono što ja tvrdim u svojoj priči, oni je potvrđuju”, ili „Protokoli potvrđuju priču koju sam izvukla iz njih, dakle, oni su autentični”. Još bolje: „Protokoli možda i jesu falsifikat, ali oni kažu upravo ono što Jevreji misle, i stoga ih moramo smatrati autentičnima.” Drugim rečima, Protokoli kao takvi ne izazivaju antisemitizam, već je čovekova potreba da izdvoji neprijatelja ono što ga navodi da veruje u Protokole.Uveren sam - uprkos ovoj hrabroj, ne komičnoj već tragičnoj Eisner-ovoj knjizi - da je ta priča još vrlo aktuelna. Radi se o priči koju vredi ispričati, jer se moramo boriti protiv velike laži i mržnje koju širi.