Arhiva

Obraz uz obraz

Zoran B. Nikolić | 20. septembar 2023 | 01:00
Posle otkazivanja Parade ponosa i serije napada na strance u Beogradu, počelo je da se priča o povezanosti organizacija čiju je zabranu, zbog pozivanja na nasilje, zatražio republički javni tužilac sa nekim opozicionim parlamentarnim partijama. Navodno iza Obraza stoji Demokratska stranka Srbije, a iza Pokreta 1389 Srpska napredna stranka. - Pominju se dve stranke koje su najjača alternativa sadašnjoj vlasti i to vam dovoljno govori. Kakve veze mi imamo sa tim organizacijama? Ovo je samo pokušaj da se skrene priča sa glavne teme u Srbiji: kako to da država i građani sve gore žive – kaže za NIN Dragan Šormaz, poslanik DSS. Što se tiče navodne tajne ljubavi Obraza i DSS-a, tu nečega ipak ima. Obraz je, naime, nastao od grupe okupljene oko istoimenog časopisa koji je počeo da izlazi sredinom devedesetih. Autor jednog od članaka bio je i dr Vojislav Koštunica. Kada se DSS 2000, u okviru DOS-a, dokopao dela vlasti, ova veza je postala još očiglednija. Neki promotivni skupovi Obraza, 2001. godine ,održani su u stranačkim prostorijama DSS-a, a pokojni Nebojša Krstić, osnivač Obraza, bio je i saradnik časopisa Vojska, koji je izdavala tadašnja Vojska Jugoslavije, kojom je komandovao baš dr Koštunica, tadašnji predsednik SR Jugoslavije. Činjenica je i da je Obraz ideološki gledano neoljotićevska organizacija, a da su Dimitrijem LJotićem bili fascinirani delovi Koštuničine stranke. Poznato je da se odbor DSS u Smederevu, LJotićevom rodnom mestu, 2002. godine zalagao da se u tom gradu Dimitriju LJotiću podigne spomenik. Ipak, već godinama nema novih znakova povezanosti Obraza i DSS-a. Kada je reč o Pokretu 1389, tu je stvar manje jasna. Aleksandar Vučić, zamenik predsednika SNS, se od konstatacije da je često viđan u blizini članova ekstremnih organizacija, primera radi, kada su u Bulevaru Zorana Đinđića lepljeni plakati sa imenom haškog begunca Ratka Mladića, branio tvrdnjom da je tamo bio iz principijelnih razloga te da nikada ni sa kim iz te organizacije „nije prijateljevao”. Možda je novinarsku maštu (neopravdano?) zagolicala činjenica da se Pokret 1389 krajem prošle godine, samo dva-tri meseca posle raskola u Srpskoj radikalnoj stranci, pocepao na dva krila. Miša Vacić, uhapšen na dan kad je trebalo da bude održana Parada ponosa, pripada otcepljenom krilu koje je htelo da organizuje kontramiting na platou ispred Filozofskog fakulteta. Radojko LJubičić, vođa krila koje polaže zakonsko pravo na registraciju i naziv organizacije, takođe je uhapšen, samo dan ranije, jer nije poštovao zabranu okupljanja u centru glavnog grada. Ovo krilo Pokreta, naime, već duže od godinu dana organizuje svakodnevna protestna okupljanja pod parolom „Stop NATO fašizmu”, na beogradskom Trgu Republike. Onome ko poznaje ovu situaciju možda je moglo da zapadne za oko to što Aleksandar Vučić, u svojim čestim medijskim nastupima ovih dana baš na tu temu, brani Vacića, tvrdeći čak da zna šta je u njegovom stanu pronađeno, ali LJubičića praktično ne pominje. A možda je i to slučajno. Da li jeste ili nije, može da zna samo BIA. Zanimljivo će biti videti i na koga će se u stvari odnositi zahtev za zabranu – na LJubičićevo registrovano ili na Vacićevo neregistrovano krilo Pokreta 1389. Preostaje još jedna grupa ultradesničarskih organizacija od kojih se neke ovih dana pominju kao kandidati za zabranu - neonacisti. Nagađalo se da bi Tužilaštvo moglo tražiti i zabranu rada srpske filijale pokreta Krv i čast, koji deluje u gotovo celoj Evropi. Naša najpoznatija neonacistička organizacija Nacionalni stroj već je na dnevnom redu Ustavnog suda, a njen nekadašnji član i vođa Goran Davidović u Italiji čeka izručenje Srbiji, da bi odležao kaznu zbog ranijih incidenata koje je izazivao Nacionalni stroj. Valja naglasiti da je Davidović među osnivačima nove organizacije po imenu Novi srpski program koja, sudeći prema njenim programskim proglasima, jeste ultranacionalistička, ali ne poziva na rasnu ili versku netrpeljivost. Davidović, reklo bi se, ima veoma velike političke ambicije, ali one nemaju veze sa etabliranim političkim strankama.