Važno im je da slome lidere

Uz vladajući SNSD, razgovorima u Butmiru iz Republike Srpske prisustvovala je još jedino opoziciona Partija demokratskog progresa, treća po parlamentarnoj snazi. Učesnik razgovora, potpredsednik ove partije Slobodan Nagradić kaže da skup ni približno nije bio tako dimenzioniran kako se najavljivalo. Spolja je, međutim, delovalo kao pravi mali spektakl – borna kola, borbeni helikopteri, bodljikava žica, duge cevi i još štošta. Kako je bilo unutra? - Ništa od te fasade se nije osjetilo. Atmosfera je bila prilično opuštena, a vojnici NATO-a i sve drugo osoblje više nego ljubazni. Imam utisak da je sav taj, kako vi zovete, spektakl bio namijenjen više inostranoj nego domaćoj javnosti. Uostalom, na mjestu zasjedanja, osim jedne domaće kamere, bili su samo brojni izvještači inostranih medija dok su ovdašnji novinari čekali izvan žice. Kao da je cijela scenografija trebalo da podsjeti na vojnu bazu u Dejtonu i to vrijeme. Najavljivao se ’’istorijski skup’’, obećavali važni papiri koji će obezbediti ’’sveobuhvatan pristup rešavanju krize u BiH’’. Šta je ponuđeno ? - Kao što se zna, nikakvog konačnog papira u vidu nekakvog sporazuma ili nekakvih konkretnih rješenja nije bilo. Na plenarnim zasjedanjima je to bila uglavnom opšta priča, a u pojedinačnim razgovorima sa predstavnicima svake od partija bilo je više testiranje stavova šta ko misli o pojedinačnom problemu. Imam utisak da niko od domaćih učesnika pregovora ne zna cjelinu, jer su najtananije teme bile u tim posebnim razgovorima. Vjerujem da je to posebno bilo prisutno u razgovorima sa predstavnicima pet partija koje čine vlast u BiH. Mada tog najavljivanog paketa nije bilo, ipak se stekao utisak da neka agenda postoji. Osjetio sam to u razgovoru sa Biltom. Da li se, kako neki mediji spekulišu, osetila razlika u pristupu EU i SAD? - Ne, bar pojavno. Možda se jedino vidjela razlika u uvodnim riječima kada je Bilt više govorio o onoj formuli da je za BiH neophodno da ispuni pet uslova i dva cilja, dok je Stajnberg u prvi plan stavio članstvo u NATO-u i potrebu da se modifikuje Ustav. Tu je možda riječ o podijeljenim ulogama, a možda i o koncepcijskim razlikama. U pripremi skupa, a i posle njega, kreira se atmosfera da je samo važno šta misle politički lideri. Čini se da niko i ne pokušava analizirati stvarno raspoloženje najšire javnosti, stanje međunacionalnih odnosa i poverenja u društvu. Za mnoge, reč je o još jednom pojednostavljivanju. Kakav je vaš utisak? - Gotovo sam siguran da ti međunarodni medijatori veoma dobro znaju prilike u BiH, ali su, ipak, izabrali jedan pragmatičan, prilično pojednostavljen pristup po kojem je jedino važno slomiti lidere. Nije to, naravno, dobro za demokratiju i sve druge procese ovdje. Ali, zar smo jednom, ovdje u BiH, bili u takvoj situaciji. Ukoliko se bude improvizovalo račun će, naravno, kad-tad stići. Mislim da se najveća opasnost krije u sintagmi „ostvariti funkcionalnu državu’’. Iza toga mogu da se kriju potpuno različiti koncepti. Ako se to ne raščisti sada, kasnije će biti mnogo teže.