Nek komšiji crkne Mostar

Znate šta je najveća novost u Hercegovini: Srbi i Hrvati su u najvećoj ljubavi. “Čujem da Dragan Čović više nije sa Sulejmanom Tihićem nego sa Miloradom Dodikom”, ta rečenica ima neverovatan uticaj na svakog, od prodavačice novina do lokalnih političara. Računajući i “najhrvatskije od svih Hrvata” u Širokom Brijegu. Druga najveća novost u Hercegovini je da je Mostar, ionako mimo svakog zakona u Bosni i Hercegovini, srušio i sve uobičajene parlamentarne zakone. Skupština koja u određenom roku nije u stanju da izabere svoju vladu ili donese budžet raspušta se. Mostarsko Gradsko vijeće više od godinu dana nije izabralo svoga gradonačelnika niti donelo budžet. Nije raspušteno Vijeće, raspušten je budžet. Zaposleni u gradskoj upravi štrajkuju, vatrogasci blokiraju puteve, pozorišta se zatvaraju…Svi su rezignirano mirni. Cinični ekonomisti seire da su gradska politička kriza i visoki predstavnik Valentin Incko privremenim finansiranjem neograničenog trajanja učinili ono što bi ionako učinila ekonomska kriza. Treća je novost da u Mostaru niko živ nema lepe reči o međunarodnoj zajednici i njenim predstavnicima. Ovde svaki narod ima svog međunarodnog šaptača, svaki šaptač svom narodu šapće drugačiju priču pošto se prethodno dogovorio sa drugim šaptačima, kaže LJubo Bešlić, gradonačelnik Mostara u tehničkom mandatu, član Hrvatske demokratske zajednice. Ovde je dovoljno da ti u daljoj porodici nađu nekog ustašu, pa da te ucenjuju, kaže mi jedan mostarski Hrvat. Međunarodna zajednica da ucenjuje? Oni, oni… I Dragan Čović je ucenjen. Čime on? Kako čime, je li bio direktor mostarske firme Soko? „I ja sam ga pitao gde su moje dionice”, kaže Suad Hasandedeić, kandidat Stranke demokratske akcije za gradonačelnika Mostara. I on prethodnu priču na neki način potvrđuje: ne može ovde biti gradonačelnik, a da mu se odmah ne stave bar tri optužnice. “ Ovdje ti incidenti i gužva nastaju kad god se nekom od ovih međunarodnih približi kraj mandata. Pretpostavimo, on je iz Finske, sever, hladno, kiša. A ovdje je praktično na moru, velika plata… Što bi volio da ode”, pun je sličnih priča mostarski taksista dok se vozimo ka Širokom Brijegu. Ipak, svi u Mostaru čekaju da neka međunarodna sila razreši ovu njihovu blokadu. I svi odreda rezignirano tvrde da će to biti u korist one druge strane i svi se potajno nadaju da će njihov međunarodni zaštitnik nadjačati i preseći, onako kao Amerikanci u Dejtonu. Mostar je bio deo Vašingtonskog dogovora, deo Dejtonskog sporazuma, pa se najavljivalo da neće izostati i iz bezrazložno bučnih razgovora u Butmiru. Nije pominjan . “Što ne znači da neće” , kažu u mostarskom HDZ-u.” “Gledajući međunarodnu zajednicu, ja mislim da je ostavljeno ovo u Mostaru kako jeste da bi se možda negdje nekom dao neki ustupak, neka kompenzacija. Ono čega se ja bojim je da će oni reći: evo, biće Mostar jedinstven, a ovamo sve drugo izgubićete. To je, po meni, nefer”, kaže LJubo Bešlić. Grad Mostar ne funkcioniše po zakonima Bosne i Hercegovine nego po Statutu koji je doneo nekadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun. Po tom Statutu Mostar je jedinstven grad. Jedinstven nam je samo aerodrom, sve ostalo imamo duplo, kažu Mostarci. Dve elektorprivrede, dve telekomunikacione kompanije, Univerzitet Mostar i Sveučilište Mostar, Mašinsku školu i Strojarsku školu, autobusku stanicu za istočni Mostar i autobusku stanicu za zapadni Mostar. Deca nam u vrtiće od kuće donesu igre četnika, balija i ustaša, govore Mostarci. Gimnaziju „Aleksa Šantić“ preimenovali su u “Mostar”. I to je jedina škola u koju na ista vrata ulaze hrvatska i bošnjačka deca, ali samo su im ta vrata, direktor i zamenik zajednički, odatle se opet odvajaju jedni u bošnjačka, drugi u hrvatska odeljenja. Po Ešdaunovom statutu Mostar je po linijama nekadašnjih šest opština za izbore podeljen na šest gradskih područja odnosno šest izbornih jedinica. Svaka izborna jedinica bira po tri gradska većnika, znači 18 od ukupno 35. “ E to je pitanje gdje smo mi Hrvati ugroženi. Ako svačiji glas vrijedi jednako, kako se onda u gradskom području jugozapad, gdje ima 33.000 ili 34.000 glasača bira tri vijećnika i u gradskom području jugoistok, gdje ima 4.500 glasača isto tri vijećnika”, kaže LJubo Bešlić. Preostalih 17 vijećnika bira ceo grad na gradskoj listi. A Statut je prevideo i minimalnu i maksimalnu narodnu kvotu, tako da ni Hrvati, ni Bošnjaci ni Srbi ne mogu imati ni manje od četiri ni više od 15 vijećnika. I gde je nastao problem?. Nijedna od dve ključne nacionalne stranke u Mostaru, ni bošnjački SDA ni hrvatski HDZ nisu uspele u dva propisana kruga da obezbede dvotrećinsku većinu glasova u Vijeću. Statut predviđa da u trećem pokušaju pobeđuje kandidat koji osvoji prostu većinu, ali ne precizira koja je to većina u Mostaru prosta. Tu je kao tumač uskočio visoki predstavnik Valentin Incko i presudio da je to obična većina, ali od ukupnog broja izabranih većnika, dakle 18, a ne, kako Bošnjaci znaju da je uobičajeno, većina od kvoruma. I tako je Gradsko vijeće Mostara glasalo 16 puta, i niko nije postao gradonačelnik. Sastali su se još jednom, ali nisu dizali ruku. “To je namjerno visoki predstavnik rekao da ne bi mi kao Bošnjaci mogli da dobijemo mjesto gradonačelnika. Visoki predstavnik je ovdje napravio namjernu blokadu, zato što želi da bude Hrvat gradonačelnik. To je ono što stalno govore: Banja Luka ima gradonačelnika Srbina, Sarajevo Bošnjaka , a Mostar kao jedan od većih gradova mora imati Hrvata jer su Hrvati, kao, većina”, kaže Hasandedeić. Pa jesu li Hrvati većina ili su, kao, većina? Demografija je najvažnija i najdelikatnija stvar u Mostaru. Vjerojatno sada jesu. Ali po popisu iz 1991. godine nisu. A u ovom Statutu stoji popis iz 1991. godine, u Dejtonu stoji popis iz 1991. godine. Međutim, normalno, ako dođe do popisa 2011. ili 2012. godine, mislim da je sada njih oko 60 odsto. Ali onda se postavlja pitanje kako su Hrvati postali većina u gradu Mostaru. Je li to neka prirodna selekcija ili je to genocid, etničko čišćenje”, kaže Hasandedeić i uporno insistira na organizaciji grada zasnovanoj na stanju iz 1991. godine. Bolno je reći mu da je to nerealno. ”Iz Mostara fali otprilike 30 hiljada Bošnjaka. Oni koji žive u Norveškoj, Švedskoj, Danskoj nemaju namjeru da se vrate. Ako govorimo o aneksu 7 i povratku, to je 99 odsto završeno, posle 10 godina, niko se više ne vraća”. Bešlić tvrdi da je pre rata u Mostaru Bošnjaka i Hrvata bilo podjednako. “Bilo je po onom popisu iz 1991. godine , čini mi se, 420 Bošnjaka više. Pa sad ne znam, Hrvata ima bar 6.000, 7.000 do 10 hiljada više. Bošnjaci misle da nas ima i 20 i nešto hiljada više i zbog toga se oni boje. Ali te brojke niko ne zna bez stvarnog popisa”. U skladu sa početkom ovog teksta, LJubo Bešlić priznaje da sadašnji Statut Mostara najmanje odgovara Srbima. ”Iguman mi kaže da on misli da danas ima otprilike 6.500 Srba sa pravom glasa, znači da tu žive. Znači, to je podatak iz Srpske pravoslavne crkve. Ako je prije rata bilo oko 18 000 Srba, onda vidite… Kad sam ja došao na poziciju gradonačelnika nije Srba u Mostaru bilo više od dvije hiljade.To je onda veliki povratak”. Srbi su, kaže, Bešlić, raspoređeni po svim gradskim područjima. I kad ih razbijete na male skupine, nikad ne mogu ostvariti svog autentičnog većnika, a da je Mostar jedna izborna jedinica… Pošto su na izborima učestvovali sa dve liste, Srbima je malo zafalilo da preko svojih stranaka uđu u Gradsko vijeće, ali svejedno imaju pet većnika. “ Imaju predstavnike preko svih stranaka: imaju oni Srbina i u HDZ-u, i u SDA, i u SDP”. Hasandedeić tvrdi da velikih problema između Hrvata i Bošnjaka nema prilikom raspodele direktorskih mesta u nekoliko mostarskih javnih preduzeća, među kojima je JP Komunalno koje nikako ne uspeva da preuzme nadležnosti od dva nacionalna komunalna preduzeća..“ Direktor JP Komunalno je Bošnjak, nije to sporno što je Bošnjak, jer imamo mi i aerodrom gdje je Hrvat , i imamo Mostarbus, gdje je opet Hrvat , dogovorimo se, bacimo na tas šta je, pa onda biramo po nacionalnosti, ko je Hrvat, Bošnjak, pa zapadne nešto i Srbe”. Neretva je, inače, i dalje božanstveno zelena. Takva se boja nije posrećila ni Benetonu. Međunarodna zajednica se hvali kako je u obnovu Bosne i Hercegovine uložila više nego svojevremeno u obnovu Nemačke, a broj ruševina u Mostaru neobično je veliki, više ih je nego u Sarajevu, ali ih je manje nego u Vukovaru. Mostarci su u svađi i blokadi. Ali njihov tehnički gradonačelnik tvrdi da statistika svedoči da je Mostar ipak jedan od najbezbednijih gradova u BiH. Odgovorni uvek „oni” LJUBO BEŠLIĆ, GRADONAČELNIK U TEHNIČKOM MANDATU Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica postigle su 2004. godine u Mostaru politički sporazum oko izbora gradonačelnika. Ko ga ne poštuje? - Oni. Taj sporazum ima 11 stavki, a oni se pozivaju samo na prvu po kojoj smo mi obavezni da podržimo izbor njihovog gradonačelnika ako oni imaju bolji izborni rezultat. Oni sad imaju bolji rezultat, i to nije sporno. Ali tačka 9 je za nas najznačajnija. Oni su trebali nas da podrže u rješavanju pitanja finansiranja, uređivanja Hercegovačke radio-televizije, javne televizije na hrvatskom jeziku, koja ima frekvenciju za tri hercegovačka kantona. A oni to blokiraju četiri godine, hoće tu televiziju da ugase. Zato smo mi još prije izbora rekli da za nas taj sporazum više ne vrijedi. Jeste li vi za jedinstven Mostar? - Biću vam pošten, pa ću vam reći što malo ko zna: ovdje su dva koncepta. Hrvati su za jedinstven grad, a Bošnjaci iz ovoga traže krizu  i ne žele da se dogovorimo. Oni žele da se grad podijeli, da ima bar dvije općine: bošnjačku i hrvatsku. Oni neće jedinstven Mostar zato što misle da smo mi Hrvati većina. Oni neće popis. Potajno se nadaju da će ova recesija u Evropi vratiti njihovu većinu. Šta vi kao sadašnji gradonačelnik zamerate gospodinu Hasandedeiću kao potencijalnom bošnjačkom gradonačelniku? - Pa nemam ja nikakvih razloga da bih šta zamjerao gospodinu Hasandedeiću. I on i ja smo dijelovi određenih politika. Kao čovjek, nemam nekih loših riječi da kažem za njega, a pretpostavljam nema ni on ništa posebno loše da kaže o meni. SUAD HASANDEDEIĆ, KANDIDAT SDA ZA GRADONAČELNIKA Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica postigle su 2004. godine u Mostaru politički sporazum oko izbora gradonačelnika. Ko ga ne poštuje? - Oni. Pošto je HDZ 2004. godine imao bolji izborni rezultat 15 vijećnika prema naših 10, mi smo podržali izbor LJube Bešlića za gradonačelnika, a u sporazumu stoji da će oni 2008. godine podržati našeg kandidata ako mi budemo imali sličan ili isti rezultat. Mi smo 2008. godine imali 12, a oni 7 vijećnika, tako smo postigli rezultat koji je procentualno i bolji od njihovog iz 2004. I onda dolazimo do te HRT. Hrvatska  radio-televizija ne može biti javno preduzeće, mi smo uvijek govorili. Mi želimo jednu zajedničku televiziju. Pa su oni onda rekli, nije ona hrvatska, pa samo promijene u rješenju svome da je to Hercegovačka radio- televizija. Svi koji rade u toj televiziji su Hrvati. Oni nisu željeli da naprave jednu televiziju koja bi bila multietnička, pa da, mi smo nudili, ima tri uređivačke politike. Oni to ne žele, nego da bude hrvatska, a da je plaća grad. Jeste li vi za jedinstveni Mostar? - Da. Mi smo za jedinstven grad, za jedno komunalno, jedno vatrogasno preduzeće. Mi smo za to da se Statut grada Mostara implementira, da  bivše općine ostanu gradska područja i izborne jedinice. O veličini biračkog tijela u tim gradskim područjima možemo razgovarati. Ali Statut govori o stanju iz 1991. godine. Ako Hrvati žele mijenjati Statut, što stalno govore, onda kažem moramo se vratiti na Statut iz 1996. godine kad smo imali šest općina i kad je grad puno bolje funkcionisao. Ja ne želim da živim u Mostaru kao hrvatskom gradu, ne želim ni da on bude bošnjački nego po mjeri sviju. Šta zamerate gospodinu Bešliću kao gradonačelniku? - Gospodinu Bešliću kao gradonačelniku ne zamjeram ništa. Možda bih ja imao bolju namjeru, ali pitanje je šta bih ja nešto mogao više uraditi nego Bešlić. Jer ne može jedan čovjek ništa uraditi bez Gradskog vijeća. Za mjesto gradonačelnika se borimo više iz političkih nego iz praktičnih razloga. Šantić između Tita i Budaka Dok Hrvati Bošnjacima prigovaraju da su uzajamni politički sporazum izneverili uskraćujući im podršku kod formiranja Hercegovačke radio-televizije, Bošnjaci Hrvatima uzvraćaju da skreću pažnju sa bitnih na sasvim nebitne stvari, a pritom većinu stavki očito već sasvim mrtvog sporazuma nisu ispoštovali sami. Recimo onaj deo koji se tiče korišćenja gradskih sportskih objekta („gradski stadion su dali na korišćenje fudbalskom klubu Zrinjski na 109 godina, kao Hongkong”), a naročito onaj deo koji se tiče naziva ulica. Suad Hasandedeić tvrdi da su Hrvati 2002. godine u zapadnom delu Mostara promenili nazive čitavom nizu ulica, trgova, parkova, škola, a nekima nadenuli nova skandalozna imena. „Imamo sada u Mostaru ulica koje nose čisto fašistička imena, imamo ulicu Jure Francetića, imamo ulicu Mile Budaka. U Hrvatskoj Mile Budak više nema ulicu, Hrvatska je to skinula pre jedno 4-5 godina”. U Mostaru je formirana zajednička komisija za promenu ulica, ali do dogovora nije došlo jer su Hrvati hteli da promene samo par baš neprihvatljivih naziva, a Bošnjaci su tražili da se pitanje naziva ulica razmotri celovito i nazivi utvrde uz saglasnost sva tri naroda. I još nešto, njihov je zahtev bio da recimo uz odluku o promeni ulice Mile Budaka ide i obrazloženje da mu se ime ulice uskraćuje zato što je bio fašista. E to, kaže Hasandedeić, Hrvati nisu hteli da prihvate. „Htjeli smo da vidimo i zašto u zapadnom dijelu nema nijedne ulice koja ima bošnjačko ili srpsko ime. Oni su promijenili ime ulice Alekse Šantića i dijelu ulice dali ime Mile Budaka. Dio na ovoj našoj strani i dalje se zove Alekse Šantića, a na njihovoj Mile Budaka: da kažete zašto ste u tom periodu promijenili ime ulici Alekse Šantića, šta to ne valja Aleksi Šantiću. Morate znači pokazati šta ste u tom periodu kad ste menjali ulice bili”. Na ulici za koju Hasandedeić tvrdi da nosi ime Mile Budaka nema nikakve table. Slučajni prolaznici znaju da se ulica nekad zvala Alekse Šantića, da joj je ime promenjeno, ali ne znaju kako se sada zove. „ Oni nama spočitavaju što glavna ulica u istočnom dijelu još nosi ime maršala Tita. Govore o totalitarnom režimu. Nema problema, stavićemo i to na sto. Ako je puno jedna cijela ulica, neka Tito dobije dio jer i to je obilježje jednog perioda”.