Hrvati dišu hrvatski, Srbi srpski

Srba je, istina, ovdje bilo malo više, dosta njih je otišlo u Mostar, a sad ovo nešto je otišlo greškom ’91. i ’92. godine, kad je počeo rat, ne znam zašto, nisu imali potrebe, kaže Miro Kraljević, načelnik Širokog Brijega, koji se smatra najhrvatskijim od svih hercegovačkih mesta. Mada je i ranije bilo i ovih (haški zatočenik Mladen Naletilić Tuta) i onih (jak sportski centar) razloga, zapadnohercegovačka opština Široki Brijeg je prošlog meseca definitivno izašla iz regionalne anonimnosti. Sad više nije sigurno da li kao krivac za tragično završeno divljanje navijača gostujućeg fudbalskog kluba „Sarajevo” i domaćeg „Širokog Brijega” ili kao žrtva. Mada Širokobriježani nepostojanje hrvatskog televizijskog kanala na nivou BiH sad ističu kao vrhunski dokaz neravnopravnog položaja Hrvata, medijska osuda ih nije baš sasvim potopila. Neoprezno bi bilo kategorično očekivati da će nadležni pravosudni organi razrešiti vešto spakovani rašomon oko tragičnog događaja u Širokom Brijegu. Poštovanje pravosuđa i pravde nije prva asocijacija na ovu opštinu prilepljenu gotovo uz samu bosanskohercegovačko-hrvatsku granicu. Preko te granice begunci od pravde  preleću iz jednog u drugo svoje državljanstvo, već prema potrebi. Iako po definiciji sumnjivi, ne smeju se zanemariti argumenti onih, uglavnom hercegovačkih Hrvata, koji podozrevaju da je Širokom Brijegu tragedija s navijačkim orgijanjem nameštena. Širokobriježani imaju dovoljno  putera na glavi, a i poznati su odranije kao laki na “samoodbrani”. Nisu mnogo stradali u Drugom svetskom ratu, ali su širokobriješki NDH odmetnici zvani Škripari, po kojima ime nose i širokobriješki navijači, toliko dugo pružali otpor komunističkom režimu dok, po nekim podacima, svaki deseti Širokobriježanin nije izgubio život. Za poslednjeg rata u Širokom Brijegu bilo je sedište Tutine Kažnjeničke bojne, koja je učestvovala u višemesečnoj blokadi istočnog (bošnjačkog) dela Mostara uz intenzivno granatiranje i sprečavanje dopremanja humanitarne pomoći i namirnica. Mada je poslednji popis stanovništva u BiH održan 1991. godine, sajtovi gotovo svih bosanskohercegovačkih opština mnogo se bave demografijom, a sajt Širokog Brijega naročito. Tamo se navodi da je po popisu iz 1991. godine Široki Brijeg bio među 18 bosanskohercegovačkih opština iz kojih se u Hrvatsku odselio najveći broj stanovnika, a u drugoj polovini dvadesetog veka, svaki šesti stanovnik tog kraja bio je tokom tog perioda u nekoj evropskoj ili vanevropskoj zemlji, ne računajući Hrvatsku. Po sadašnjim procenama broj stanovnika opštine Široki Brijeg povećan je u odnosu na 1991. godinu i od 29. 952 stanovnika 29. 530 čine Hrvati. Zvanični sajt širokobriješke op­štine navodi da tu ne živi nijedan Bošnjak. ”Nije istina da nema nijednog Bošnjaka. Ima tu dvoje-troje”, kaže načelnik Širokog Brijega Miro Kraljević. ”A Srba, istina, bilo je malo više , dosta njih je otišlo u Mostar, a sad ovo nešto je otišlo, greškom, ’91. i ’92. godine, kad je počeo rat, ne znam zašto, nisu imali potrebe”. Kraljević tvrdi da incidenata između Srba i Hrvata u Širokom Brijegu nije bilo. “Ovdje? Ne, nije. To što je ostalo ljudi i sad ovdje žive. Nije bilo nikakvih incidenata. Bilo je nekih porušenih, devastiranih kuća, ono kad su ovi otišli”. Prema zvaničnoj proceni u Širokom Brijegu živi 80 Srba. ”Ovdje nema Srbina bez posla, mi smo objavili koji god se Srbin vrati, kod nas ima posao”, kaže Jerko Ivanković Lijanović, potpredsednik Narodne stranke radom za boljitak i suvlasnik najveće širokobriješke firme “Lijanović d.o.o”. On se hvali da njegova politička stranka uspeva da pomiri interese svih etničkih grupa i da oko svakog pitanja postižu jedinstven stav. Važi za multietničku stranku, mada u mostarskom SDA tvrde da nekoliko gradskih većnika izabranih sa liste stranke braće Lijanović samo još formalno nije prešlo u HDZ. Na lokalnim izborima u Širokom Brijegu osvojili su devet većničkih mesta koliko i HDZ. U političkom životu Širokog Brijega najbolje plasirani Srbin je Slobodan Tomić, član te stranke i njen poslanik u parlamentu Zapadnohercegovačkog kantona. „Naša stranka je prije negdje dvije i pol godine uputila Borisu Tadiću prijedlog da osigura svim državljanima BiH srpske nacionalnosti, a koji imaju dvojno državljanstvo, pravo glasa za Skupštinu Srbije”. Nikakav ekonomski argument ne može ubediti preduzetnika Lijanovića da nije u redu da o sudbini jedne države odlučuju oni koji u njoj niti žive niti plaćaju porez. ”Poreski obveznici su jako bitni, to je ekonomski dio države, ali ne čine državu samo poreski obveznici. Kad bi Srbi odavde dobili pravo glasa u Srbiji, mogli bi dati veliki doprinos, graditi mnogo kvalitenije odnose između BiH i Srbije”, gluv je Lijanović za bilo kakve protivargumente. Kao i Kraljević, kao i svi bosansko-hercegovački Hrvati i on ima hrvatsko državljanstvo i tako pripada 11. hrvatskoj izbornoj jedinici, iz nepoznatih razloga zvanoj dijaspora. ”Ne samo da glasam na izborima za Sabor Hrvatske nego sam se i kandidirao. Zato što hoću da koristim svoja prava”, kaže Lijanović. Na ovu izbornu jedinicu ne gledaju sa odobravanjem ni sve političke stranke u Hrvatskoj. Ni ključni komentatori zagrebačkog dnevnika “Jutarnji list” Davor Butković i Jelena Lovrić. Paradoksalno, baš im je slučaj Jerka Ivankovića Lijanovića nedavno poslužio kao argument protiv postojanja ove izborne jedinice. Lijanović je u parlamentu BiH predložio donošenje zakona o zaštiti domaće poljoprivredne proizvodnje od iste takve proizvodnje iz Srbije i Hrvatske. Iako je Hrvat, hrvatski državljanin, iako se kandidovao i za hrvatski sabor. Lovrićeva je tada primetila da je time pokazao gde mu je matična država - tamo gde mu je poslovni interes. Lijanović ništa kontroverzno ne nalazi ni u svom objašnjenju vlastite tvrdnje da je BiH po nju štetnim CEFTA ugovorom samo prošle godine u razmeni sa Srbijom i Hrvatskom izgubila 2,5 milijarde konvertibilnih maraka. “Srbija i Hrvatska su između sebe regulirale prelazni period za primjenu ovog sporazuma. Jedino je BiH bez prelaznog perioda. Zato što Srbija i Hrvatska u našem Vijeću ministara imaju veći uticaj nego mi iz BiH. I onda su oni u pregovorima izvršili pritisak na naše pregovarače , koji su zapravo pregovarali u njihovom interesu i ispregovarali to što su ispregovarali. Jer predstavnici sestrinskih stranaka iz Srbije i Hrvatske sjede u našem Vijeću ministara i u biti uvažavaju više nego što bi trebalo svoje sestrinske stranke”. Jer, po njegovom mišljenju, Srbija i Hrvatska jako utiču na to ko će među Srbima i Hrvatima u BiH pobediti na izborima. Lijanović  nikako ne može da prihvati tvrdnju Butkovića da je “ubistvo u Širokom Brijegu, stvarnom svjetonazorskom centru zapadne Hercegovine, izraz političke volje hercegovačkih Hrvata, koji naprosto ne žele živjeti u BiH, ne priznaju BiH kao svoju državu i sada preživljavaju u nadi da će se BiH raspasti i zapadna Hercegovina prije ili kasnije pripojiti Hrvatskoj”. “Ja koji živim u Širokom Brijegu dijelim sasvim suprotno mišljenje. Znači mi ne želimo da se BiH raspadne, mi želimo da ona uspije i želimo imati dvije države: BiH, kao jednu, a ni Hrvatska nam nije mrska i Hrvatska nam je draga”. Rezultati njegove stranke u Grudama (7 oni, 7 HDZ), Mostaru (7:7), Livnu ( 12 za stranku Lijanovića, 8 za HDZ). Lijanović je uveren da će BiH opstati “apsolutno”. Kraljević nije baš tako uveren. Ali na Butkovićevu karakterizaciju Širokobriježana kaže: “Pojedinci na osnovu nekih ekstremnih primjera dolaze do takvih zaključaka. Da mi hrvatski ne dišemo-dišemo. Naravno da dišemo. Šta je tu čudno? Hrvatski narod da hrvatski diše, srpski narod da srpski diše… Šta je tu neobično?”. Zapadnohercegovački Hrvati sa gnušanjem se i iz Hrvatske podsećaju na svoje „jezive koncentracione logore za Bošnjake, a odatle se i prekorevaju da jedva čekaju raspad BiH, koji bi, međutim, misli pomenuti Butković „ugrozio stabilnost cijele regije te izazvao novo divljanje srpskog nacionalizma, koji bi, nema nikakve sumnje, odmah krenuo prema Hrvatskoj”. MIRO KRALJEVIĆ, NAČELNIK OPŠTINE ŠIROKI BRIJEG (HDZ) Samoodbrana Kako vi gledate na Bosnu i Hercegovinu? Mislite li da će ona opstati ili ne? - Kako gledamo? Kao na jednu neuređenu državu. Ne znam, ako se uredi kao država, ima šanse da opstane. Ako se ne može urediti onda moguće je da ne treba. Komentator zagrebačkog “Jutarnjeg lista“ Davor Butković tvrdi da vi u Širokom Brijegu preživljavate u nadi da će se BiH raspasti i da će se zapadna Hercegovina pre ili kasnije pripojiti Hrvatskoj? - A, pametan čovjek! Znači, vi u Širokom Brijegu niste oni koji jedva čekaju da se BiH raspadne i da vi priđete Hrvatskoj? - Čujte. Ukoliko nema rješenja, moramo nešto napraviti da budemo svi zadovoljni. Kažete da su mediji za nedavne tragične događaje optužili samo Širokobriježane i to vrlo drsko. Možda je to zato što ste i u Drugom svetskom i u prošlom ratu bili skloni ekstremizmu? - Pa u Drugom svjetskom ratu su nas pobili...Nikad mi nismo išli ratovati za nekakave naše interese.Ako smo se branili na svom ognjištu... A, zato imate predstavnika u Hagu, što ste se branili na svom ognjištu? - Može se i na svom ognjištu napraviti nešto što nije u skladu sa zakonom. Mislite primena prekomerne sile u samoodbrani? - Jeste. Da, da.