Arhiva

Genetsko izopačavanje Srbije

Miroslav N. Jovanović, Novi Sad | 20. septembar 2023 | 01:00
Dr Ivana Dulić-Marković piše: „Da, hoću da kažem da ako već gutamo šake lekova koji su proizvod genetičkog inženjeringa, nema potrebe da toliko dramimo oko tehnologija koje poljoprivrednicima značajno smanjuju troškove, a proizvod je ekvivalentan onom koji se dobija od nemodifikovanih biljaka.“ Nasuprot dr Dulić-Marković smatram sledeće: (1) Treba da dramimo oko ovog pitanja i da se oglašavamo putem svih zvona. Uključujući i crkvena. Lekove uzimaju oni koji su bolesni, kojima je to jedini izbor u lečenju dok ne ozdrave. To je samo ograničen broj ljudi i najveći deo njih je skoro uvek u dobu života koje je prošlo razdoblje reprodukcije. Nasuprot bolesnicima koji uzimaju lekove, hranu uzimaju svi i svakodnevno. (2) Ako se stvari posmatraju u dugom roku, nije sve u inženjerijskom sniženju troškova, jer često nešto što je sada skuplje može da ispadne na kraju jeftinije. (3) Nauka nema apsolutnu važnost. U samoj prirodi nauke je da se ona stalno preispituje. Nauka je pružila mnogo korisnih stvari, ali je donela i svojevremeno hvaljeni „talidomid“ koji je kasnije prouzrokovao jednu od najvećih medicinskih tragedija u istoriji. (4) Dr Arpad Pustai, ugledni britanski (Aberdin) i međunarodni stručnjak za proteine, dokazao je da genetski modifikovana hrana ima pogubne posledice na zdravlje pacova. Ako su rezultati njegovih istraživanja tačni i ako pretpostavimo da mogu da se primene na ljude, onda je ono što nam predlaže dr Dulić-Marković, u vezi sa genetski modifikovanim proizvodima, prevedeno na razumljiv jezik, sledeće: nasledno (genetsko) izopačenje (degeneracija) državljana Srbije na sitno i u dugom roku! Ovo je naročito važno za trudnice i sve one koji su u reproduktivnom razdoblju života. Nadamo se da će birači na izborima u budućnosti ovakve savete imati na umu prilikom glasanja. (5) ’Ekvivalencija’ na srpskom jeziku znači jednakost. Stoga, navedena rečenica dr Dulić-Marković nema smisla. Kako može da bude ’ekvivalentan’, znači jednak, genetski modifikovan, inženjerijski proizvod ’onom koji se dobija od nemodifikovanih biljaka’ na prirodan način? Spolja gledano takav inženjerijski proizvod možda i može ponekad da liči na prirodan, ali u sustini on to nije i ne može nikada da bude. Zbog toga Evropska unija zahteva jasno obeležavanje genetski modifikovane hrane i obaveštavanje potrošača o spomenutoj. Dr Dulić-Marković navodi određenu širokogrudost Kine i Brazila u primeni tehnologije za genetsku modifikaciju organizama. Međutim te zemlje su daleko od Srbije. Tačna je činjenica koju navodi dr Dulić-Marković da je ove 2010. godine Evropska komisija (izvršni organ EU) odobrila gajenje jedne vrste genetski modifikovanog krompira za proizvodnju skroba. Ali to je polovično obaveštenje za javnost u Srbiji koju ovakva izjava može da dovede u zabludu. Ostale bitne činjenice povezane sa ovom odlukom dr Dulić-Marković ne navodi: (1) to je prvi i jedini genetski modifikovan proizvod koji je odobrila za gajenje Evropska komisija u proteklih 12 godina što jasno ukazuje na ozbiljne otpore i oklevanje u EU prema ovakvim proizvodima; (2) takav skrob koristi se samo za potrebe industrijske proizvodnje papira, ali ne i za ishranu životinja. U biti navedenih saveta samoproglašene grupe ’stručnjaka’ u Srbiji stoji da su oni u suštini nadristručni. Od ovakvih ’stručnjaka’ jedino mogu da nas spasu Bog i izbori, inače se i Bogu loše piše od tih koji se prtljaju u njegova dela i promisao. Uz navedeno, ni Darvin im ne bi bolje prošao, jer genetski inženjering preskače redovni, postepeni i prirodni Darvinov lanac genetske modifikacije organizama u prirodi.