Arhiva

Tumač igre

T. NJežić | 20. septembar 2023 | 01:00
Pozorišni kritičar, novinar, publicista Feliks Pašić preminuo je u Beogradu u 71. godini. NJegov bogati opus zapravo je i svojevrsna hronika jednog doba, hronika koja je, nastajući, upečatljivo obeležavala i uticala na vreme u kome je stvarana. Feliks Pašić je rođen 19. februara 1939. godine u Splitu, studirao je francuski jezik i književnost a novinarski vek je proveo u „Borbi” (1960-1975), Radio Beogradu (1975, 1976) i Televiziji Beograd (1976-2000). Bio je urednik Kulturne rubrike „Borbe” i urednik Kulturnog programa Drugog programa Radio Beograda.... Za Televiziju Beograd snimio je oko 150 dokumentarnih emisija a među njima seriju tv-portreta značajnih pozorišnih ličnosti srpske istorije, pretežno glumaca (Pera Dobrinović, Žanka Stokić, LJubinka Bobić, Dobrica Milutinović, Milivoje Živanović, Milan Ajvaz, Mija Aleksić, Slobodan Perović, Neda Spasojević, Olivera Marković, Bojan Stupica, Miroslav Belović, Dejan Mijač, Mira Trailović...). Kritičarska delatnost Feliksa Pašića, uglavnom fokusirana na pozorište, obuhvata razdoblje od četiri decenije. Na svim našim važnim pozorišnim festivalima davao je veliki i dragocen doprinos kao selektor, član žirija, voditelj razgovora o predstavama.... Objavio je više knjiga, među kojima su “Oluja” (dnevnik predstave - 1987), “Kako smo čekali Godoa kad su cvetale tikve” (dokumentarno istraživanje slučajeva zabrane dveju pozorišnih predstava - 1992), “Zoran” (razgovori sa Zoranom Radmilovićem - 1995), “Karlo Bulić - avantura kao život” (1992), “Mira Trailović, gospođa iz velikog sveta” (2006), “Glumci govore I, II” (razgovori sa šesnaestoro srpskih glumaca - 2003), “Joakimovi potomci” (portretni medaljoni dobitnika Statuete «Joakim Vujić» - 2006). Feliks Pašić je imao poseban rukopis i kada je o monografijama reč a kao autor potpisao ih je nekoliko: Grad teatar Budva - Prvih deset godina (1998), Grad teatar Budva - Drugih deset godina (2007), Deset festivala pozorišta za djecu (o Jugoslovenskom festivalu pozorišta za djecu u Kotoru, 2002), Beogradsko dramsko pozorište - 60 godina (2007), Vuk, z. p. Tršić, Vukovi sabori 1933-2008 (2008), Zvezdara teatar 1984-2009 (2009). Koautorski je sarađivao na monografijama o LJubi Tadiću, Miri Stupici, Miji Aleksiću, Zoranu Radmiloviću, Nevenki Urbanovoj, Raheli Ferari, Danilu Stojkoviću, Mariji Crnobori. Preveo je sa francuskog „Ogled o neposrednim činjenicama svesti“ Anrija Bergsona (Velika edicija Ideja, 1978). Poslednja knjiga Feliksa Pašića, objavljena početkom ovog leta, je «Muci - LJubomir Draškić ili živeti u pozorištu», u kojoj je nastojao da na osnovu dokumentarne građe rasvetli činjenice iz života i pozorišnog delovanja velikog reditelja LJubomira Draškića. Za svoj rad Feliks Pašić je dobitnik više priznanja; godišnja nagrada Radio Beograda (1975), nagrada «Svetozar Marković» (1979), nagrada «Arman Lanu» (Međunarodni televizijski festival u Monte Karlu, 1985). Dobitnik je dve Sterijine nagrade za pozorišnu kritiku (1983, 1992) i Sterijine nagrade za naročite zasluge na unapređenju pozorišne umetnosti i kulture (2006). Spomen-plaketu grada Beograda dobio je 1974. godine.