19.05.
2024.
Iva je iz Kruševca otišla u fabriku ribe na Aljasci: Za mesec zaradiš 10.000 dolara, ali još pamtim šta se kolegi desilo
Iva je iz malog mesta u Srbiji otišla da radi na drugi kraj sveta.
Naslov će zavarati čitaoca koji očekuje glumčevu ispovest. “Svedok glume” jeste ispovedna knjiga, ima u njoj pasaža o pozorištu, o glumi i glumcima, ima na njenim stranicama glumačke zanesenosti, u zapažanjima i opisima, ali sve je to tek jedan ram za Kuruzovićeva sećanja. Glavno lice sećanja je grad, kao pozornica koja u jednom vremenu obuhvata ceo svet ili svet u doživljaju dečaka koji jedva stiže da, u trci s vremenom i događajima, potrga sve listiće svoga istorijskog kalendara.
Kada opisuje godine u okupacijskom Sarajevu, Kuruzović to ne čini pod pritiskom naknadnog pamćenja, ili bar ne dopušta da se stekne takav utisak. U nekim delovima ova autobiografska hronika podseti na Sarojanove opise detinjstva, najpre po tome što zadržava izvesnu čednost u evokaciji, a zatim po humornom duhu koji se provlači i kroz surove epizode odrastanja. Upravo taj duh pomaže da se atmosfera grada i života u njemu osete sa onom neposrednošću koju imaju autentične priče i iskrene ispovesti.
Kuruzovićeva priča, koja počinje u kući sa cvetnom baštom u popločanom dvorištu, na Mjedenici broj 33, i toponime Sarajeva prelama s imenima njegovih stanovnika, produžava se, u uspomenama, na dane u kojima “mala raja” preko noći postaje “velika raja”. Pouke o životu daje sâm život. U ovom slučaju, to je život pod stalnom senkom stradanja i smrti, ali u isti mah i “teatar” na čijoj se sceni, kao pod naglo dignutom zavesom, najednom ukazuje svet u drami, ne samo za dečiju dušu, punoj lomova i preokreta. Svedok “glume”, kao različitih oblika ponašanja i prerušavanja, saznaje da postoje dobri i loši ljudi, da se mržnja rađa iz podele na “drugačije” po veri i naciji, da se velike ideje slamaju na takozvanim malim životnim iskušenjima. Peta kolona, izdajnici, buržuji, okupacija, komunizam, svi ti i drugi komplikovani pojmovi dobijaju konkretan izraz u manifestacijama života u porodici, na ulici, među poznanicima, u velikim malim dečijim igrama.
Draž Kuruzovićevog pripovedanja nije samo u onome što, kao živa građa, kao otkrivena intima, ispunjava njegova sećanja; draž mu daje način na koji ih oživljava, nepretenciozni literarni postupak kojim ih oblikuje. Literarnu vrednost imaju posebno portreti, a među njima, osim porodičnih i pozorišnih, i portreta “raje”, oni o Feder Koki, Nikoli Teškom Radniku ili Ludoj Luciji i njenom sinu Stanku.
Drugi, manji ali ne manje zanimljiv deo knjige čine poglavlja o učiteljovanju svesnog omladinca Kuruzovića u prijedorskom selu Čarakovu, “neprobuđenom za novo vreme”, i o Kuruzovićevom zvaničnom odlasku u glumce.
15.05.
2024.
Kineski predsednik otišao je iz Srbije, ostavivši nam Sporazum o slobodnoj trgovini i još tridesetak ugovora u crvenom kožnom povezu.
15.05.
2024.
I dok prodaja prosečnih stanova beleži stagnaciju, već treći kvartal zaredom raste kupovina luksuznih stanova i vila u Srbiji.
19.05.
2024.
Šest meseci uoči američkih izbora niko sa sigurnošću ne može da se kladi na to kakav će biti ishod.
15.05.
2024.
"Ali sreću možemo naći samo u sebi. Potrebno je samo preispitati se, biti iskren i pronaći svoju strast."
20.09.
2023.
Pitanje je kako je najlakše ostvariti obećanu predaju Kosova, a da ne bude velike štete po armaturu vlasti? Pa u haosu, kako je to uradio Milošević sa krajiškim Srbima. Može biti da zato Vučić sad najavljuje potencijalni egzodus Srba sa Kosova
20.09.
2023.
Šta očekivati u zemlji u kojoj je u nedelju na Pinku prilog o gazdi te televizije Željku Mitroviću trajao deset puta, a u ponedeljak dva puta duže nego o sukobima na severu Kosova u kojima je poginulo najmanje pet, a ranjeno duplo više ljudi