Ništa nije gotovo

Pravda i doživotna robija najčešće su spominjane riječi u sarajevskoj javnosti kad se ocjenjuje hapšenje haškog optuženika Ratka Mladića. Komentari građana na ulici mogu se sažeti u „radost zbog hapšenja i želje da se Mladić osudi doživotno“. Dan nakon hapšenja dva glavna dnevna lista u Sarajevu, Oslobođenje i Dnevni avaz, vijest su sveli na „Konačno“ odnosno „Pao krvnik“. Međunarodna zajednica, oličena u kancelariji visokog predstavnika, po običaju je bila racionalna i zagledana u budućnost „Pravda može biti zadovoljena. Hapšenje Mladića će pomoći da se sruše prepreke za pomirenje u BiH“. Čini se da je najdalje u entuzijazmu otišao ministar bezbjednosti BiH Sadik Ahmetović koji je utvrdio da je hapšenje Mladića „najznačajniji događaj u postratnoj istoriji ne samo BiH i Srbije nego i cijelog Balkana“. Ipak, kada se dublje zagledate u tu šumu izgovorenih riječi, može se uočiti suština ocjena da se radi samo o dijelu pravde ili maloj satisfakciji za žrtve i njihove porodice a nemjerljivom dobitku za državu Srbiju. Prema članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću, i Mladić i Karadžić zapravo su samo služili Srbiji kao moneta za potkusurivanje u pregovorima sa Evropskom unijom. Komentator Avaza poslužio se metaforom u kojoj je Mladić bio „u ulozi deterdženta kako bi se oprale mrlje na srpskom obrazu“ misleći na odnos sa Evropom. Sa puno ironije ovdje se navodi kako su najgrlatiji u pohvalama Srbiji bili „njeni stari evropski fanovi“ Karla del Ponte i Karl Bilt, baš kao da Srbija nije „uhapšenog ratnog zločinca skrivala 16 godina“. Mnogi su hapšenje povezivali sa putem Srbije ka Evropi i prema njihovom mišljenju slučaj Mladić je ubrzan jer je posljednji izvještaj glavnog haškog tužioca Serža Bramerca bio negativan, odnosno zaustavio put Srbije ka Evropi iz čega je logično proizašla neminovnost hapšenja Ratka Mladića. Sličan je stav bivšeg komandanta Armije BiH, a danas političara Sefera Halilovića koji smatra da će najveću korist izvući Srbija koju, kaže on, „licemjerni krugovi iz međunarodne zajednice pokušavaju predstaviti kao demokratsku zemlju koja se promijenila, ali se ona u osnovi nije promijenila“. Predsjednica udruženja „Majke enklava Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić kaže da je osjetila i sreću i razočaranje. Sreću što će „krvnik i kasapin naše djece izaći pred lice pravde“ a nesretna je jer Mladićevo hapšenje „nisu doživjele i druge majke koje su umrle čekajući pravdu“. Gospođa Subašić čestitala je predsjedniku Srbije Borisu Tadiću „što je smogao snage jer 80 posto građana Srbije smatra da je Mladić narodni heroj“. Hasan Nuhanović, nekadašnji prevodilac pri UN trupama u Srebrenici, kome su u tim julskim danima 1995. ubijeni otac, majka i mlađi brat, na pitanje reportera magazina Dani šta mu znači hapšenje Mladića, kaže: „Ne znači ništa. Zaista, meni jedan Ratko Mladić danas ne znači ništa, ali mi znači to što u istoj zgradi u Sarajevu u kojoj ja radim, radi i osoba koja je, prema mojim informacijama, umiješana u ubistvo moje majke. E to meni nešto znači..“. U istom listu iznosi se i novinarska procjena da sa hapšenjem Mladića „počinje zatvaranje poglavlja jačanja bošnjačkog nacionalizma koji su pojedinci potpirivali činjenicom da je general slobodan kao ptica na grani“. U trenutku hapšenja Ratka Mladića, u Memorijalnom centru u Potočarima bili su učenici jedne osnovne škole iz Sarajeva. Radilo se o jednodnevnoj ekskurziji u kojoj đaci dolaze da iskažu pijetet prema žrtvama Srebrenice. Kako kažu osnovci iz Sarajeva, „ovo je bila prva posjeta i dogodilo se da je historijska. Osjećaj tuge pretvorio se u osjećaj radosti zbog pravde koja je stigla“. Iako se povodom hapšenja Mladića govori i o završetku jednog slučaja i mogućnostima za proces pomirenja, mnogo toga ukazuje da predstojeće suđenje Ratku Mladiću u Hagu neće značiti nikakvo zatvaranje ovdašnjih poglavlja. Realnija je procjena da ulazimo u novu fazu rasprave o karakteru rata u BiH. Rasprave koja ne prestaje svih ovih godina, tako da bi slučajni posjetilac današnje BiH razumio da taj rat ne samo što se nije završio prije 16 godina, već nikada nije ni prestajao.