Arhiva

Pogodak u laku metu

Vera Didanović | 20. septembar 2023 | 01:00
Pogodak u laku metu

Izgleda da ni privođenje u okviru akcije borbe protiv korupcije Miroslavu Miškoviću nije oduzelo političku moć: najveći srpski tajkun sada, doduše, nije u prilici da sastavlja vladu, ali bi se lako moglo pokazati da raspolaže najefikasnijim sredstvima za prekrajanje opozicije.

Takav zaključak mogao bi se izvući nakon medijske obrade tvrdnje potpredsednika Vlade Aleksandra Vučića o političarima na Miškovićevom platnom spisku, zahvaljujući kojoj se na vrhu liste najsumnjivijih kotiraju pripadnici Demokratske stranke, nekadašnje stožerne vladajuće partije, danas najveće opozicione stranke. A nije da ni same dezorijentisane demokrate nisu pripomogle stvaranju utiska o povezanosti sa privedenim licem: u danu Miškovićevog hapšenja, za razliku od drugih partija koje su brže-bolje podržale borbu protiv korupcije, komentar iz DS-a stigao je tek uveče. I to tako da naprednjak Nebojša Stefanović dobije priliku za zajedljivu opasku: Pročitavši saopštenje DS-a, stekao sam utisak da je Mišković njihov član.

Dok se čeka da privedeno lice priznanjem od koga je kupovalo politički uticaj doprinese čišćenju političke scene, publika u areni ipak nije lišena zabave. Gotovo svakoga dana pojavi se poneko medijsko saznanje o navodnim vezama članova DS-a i vlasnika Delte: ako nema vesti o, recimo, poslovima Božidara Đelića i Olivera Dulića, ili o tome kako Agencija za borbu protiv korupcije češlja vlasničku strukturu u nedavno ugašenom dnevnom listu Pres (u kome su, prema tvrdnjama Vučića, partneri bili Dragan Đilas koji to demantuje i Mišković koji je vlasništvo priznao tako što je iz njega izašao) nađe se makar neko da podseti kako je, u jeku unutarpartijskog obračuna, Boris Tadić dovodio u vezu svog naslednika i omraženog tajkuna.

ISTRAGE
Nije samo opšta atmosfera takva da se optužbe najlakše lepe za DS. Postoji, prema rečima sagovornika sa dugim stažom u DS i jedan unutarstranački razlog zbog koga bi se kola mogla slomiti upravo na demokratama. Iako je uveren da Mišković nije sistematski davao novac DS-u, i da ta stranka nema ni više ni manje objektivnih razloga za brigu zbog rezultata istrage slučaja Mišković nego što ga imaju druge stranke, sagovornik NIN-a kaže da bi problem mogao nastati zbog toga što Tadić nije kontrolisao ljude, a tu njegovu nezainteresovanost Mišković je mogao iskoristiti. Za razliku od drugih stranaka u kojima se sve vreme znalo ko je gazda, u Tadićevoj DS, prema njegovim rečima, to se nije znalo, i zato bi se moglo desiti da nešto ispliva i da to bude pripisano stranci, a da s njom baš i nema veze.

U narednom periodu, kako očekuje politički analitičar Dejan Vuk Stanković, biće temeljno pretresano sve što se radilo u spregama politike i biznisa. Pod sumnju će biti doveden proces privatizacije ali i vođenje države posle 5. oktobra. Biće diskreditovana vladavina postmiloševićevske vlasti, a u tome će DS najgore proći, kaže Stanković, uz opasku da u toj stranci izgleda da još nisu do kraja svesni da se promenila politička konstelacija. A ta promena podrazumeva i realizaciju stalnih najava smene na čelu Beograda ali ne baš odmah. Vučiću odgovara igra mačke i miša i neće je brzo završiti. Udaraće po svim aspektima Đilasovog imidža evroreformskog boss-a. Dovodiće u sumnju njegove tvrdnje da je politikom počeo da se bavi tek kad je napravio pare, kao što je to učinio u nedelju izjavom o 800 puta uvećanim Đilasovim prihodima nakon dolaska na vlast. Osporavaće većinu u Skupštini Beograda, insistiraće na promeni gradskog statuta i većoj decentralizaciji, dovodiće u sumnju njegovu poslovnu karijeru (poslovanje sa Miškovićem i Aleksandrom Tijanićem), `otvoriće` ga za Bus-plus, praviće psihološki medijski pritisak... A on na sve to ima malo odgovora.

Ni to nije sva demokratska muka. Uprkos zvaničnim zaklinjanjima o umirenim tenzijama i demokratskoj proceduri, očigledno je da nakon zemljotresa izazvanog gubitkom izbora nije došlo do potpunog smirivanja tla. I bez nezvaničnih izvora koji govore o, recimo, otvorenom sukobu na nedavnoj sednici Glavnog odbora u Paraćinu između Dragoljuba Mićunovića i Dušana Petrovića, s jedne strane, i Đilasa s druge strane, jasno je da u stranci ima nezadovoljnih koji su sve manje spremni da ćute. I nije to samo Zoran Živković, bivši premijer Srbije i nekadašnji zamenik predsednika DS-a, koji je posle višegodišnjeg pasivnog članstva uz povremeno medijsko gunđanje, sada odlučio da napravi novu partiju.



FRAKCIJE
Nezadovoljstvo je otvoreno iskazao i dojučerašnji potpredsednik i glavni kadrovik Dušan Petrović, odbivši da podnese ostavku na poslaničku funkciju, što je od bivših ministara tražio Đilas i javno inicirajući ustavno jačanje centralne Srbije. Ne bi me iznenadilo da Petrović napravi frakciju, ali bi me iznenadilo da frakcija bude legitimna i da ga to ne košta marginalizacije, kaže Stanković povodom istupa doskorašnjeg potpredsednika DS-a. On ne veruje da će Petrović napraviti novu stranku, kao što je to uradio Živković - osim ako ne bude izbačen iz sadašnje partije. I sagovornik iz DS-a u Petrovićevoj inicijativi ne vidi samo razmišljanje o boljem ustrojstvu Srbije već traženje priče na kojoj može da jaše u okviru DS-a ili samostalno a sve je, prema njegovom tumačenju, posledica dogovora Tadić-Đilas. Svi stranački organi, objašnjava, podeljeni su tako da polovina ljudi nema obaveze prema Đilasu i upravo zato mu se desio sukob u Paraćinu, koga ne bi bilo da je na normalan način pobedio na Skupštini. U kuloarima se nagađa i o mogućnosti da i Vuk Jeremić, bivši ministar spoljnih poslova udalji deo članstva od novog stranačkog rukovodstva formiranjem frakcije ili pravljenjem nove stranke. Ciničniji posmatrači veruju da će, ako ne pređe na mesto potpredsednika socijalista, o čemu se govori u kuloarima, Jeremić kad mu istekne funkcija predsednika sveta krenuti u oštru političku ofanzivu u zemlji.

Bila bi to još jedna, ali ne najveća u nizu nevolja koje su snašle DS i među kojima antikorupcijske istrage i najveća među njima slučaj Mišković, u ovom trenutku deluju najgorostasnije. Frakcije su samo dodatak silaznoj liniji stranke koja je u velikoj defanzivi, smatra Stanković koji veruje da će, s obzirom na celokupne okolnosti, a naročito na aktuelnu demistifikaciju vladavine DS-a kroz akciju države u borbi protiv korupcije, podizanje te stranke biti jako komplikovan proces. I neće, čini se, u njemu biti dovoljna samo unutarstranačka stabilizacija i definisanje jasne politike, već i jedan spoljni faktor. S obzirom na to da je sadašnja vlast, suštinski, preuzela DS-ovu politiku i Evropa i Kosovo i s njom nailazi na bolje razumevanje i međunarodnih partnera i dobrog dela domaće javnosti nego što je to u poslednje vreme uspevalo demokratama, biće potrebno da se ona negde na tom putu slupa, kako bi se stvorio prostor za novi nastup reformisane DS. Koliko dobro taj metod funkcioniše, uostalom, najbolje govori činjenica da naprednjaci i nisu došli na vlast na osnovu nove politike, već zahvaljujući greškama demokrata. 

Izvorni deoničari

Ne damo naše deonice tim rečima Milisav Petković, nekadašnji poslanik DS-a, obrazlaže tvrdnju da klub izvornih demokrata, koji je, posle višegodišnjeg internog funkcionisanja počeo da se javno oglašava, nema nameru da napusti DS. Grupa stranačkih funkcionera marginalizovanih 2004. za stanje i u stranci i u državi krivi i Tadića i Đilasa i Petrovića, jer su vodili populističku politiku koja nije mogla dugo da živi. Možda uvaže naše principe kojima tražimo više demokratije. A možda će nas poisključivati, kaže Petković.